Izdavačka kuća: Roadrunner Records
Datum izlaska: 24. 9. 2020.
Produkcija: Josh Wilbur
Trajanje albuma: 46:31
Floridski sastav Trivium u posljednjem je desetljeću postao jedna od najzvučnijih grupa na metal sceni. No ništa tu nije prepušteno slučaju. Trivium su naime vrlo radni i disciplinirani. I u samoj promociji su jako aktivni. Prošlim albumom The Sin And The Sentence uspjeli su podići kvalitetu. Bendu je puno pomogao dolazak talentiranog bubnjara Alexa Benta. Ovaj put Bent je imao već više riječi, pa su očekivanja bila visoka.
What The Dead Men Say već je deveti album grupe. Nakon toliko izdanja teško je predvidjeti da Trivium mogu iznenaditi nečim novim ili posebnim. No kao što je poznato, Trivium su uspjeli cijelo vrijeme držati kvalitetu, iako nije svaki album ispao najbolje.
Trivium nakon introa IX udare beskompromisno. S prepoznatljivim stilom, u kojem su prisutni elementi metalcorea i thrash metala, Trivium ne pokazuju znakove popuštanja. Black metalskim dijelom, koji se inače temelji na melodici, skladba dobiva na agresivnosti. Ništa iznenađujuće, ali svakako dobar nagovještaj za ostatak.
Skladba Catastrophist za mnoge će biti vrhunac. Ako se u početku čini da je riječ o prosječnoj skladbi s istaknutim refrenom, u drugoj polovici pokaže se potpuno drukčija slika: brutalni dio prelazi u domišljat, progresivno obojen dio s tehnički zahtjevnim sviranjem u stilu Dream Theatera. Domišljato strukturirana skladba daje do znanja da Trivium žele pokazati što više instrumentalne vještine, čime ubacuju i elemente progresivnog metala.
Skladbom Amongst The Shadows & The Stones vraćaju se negdje u vrijeme albuma Ascendancy. Udarna skladba obojena metalcoreom i thrashom iznenadi melodičnim dijelom koji bismo pripisali nekim švedskim melodičnim death metal sastavima. Utjecaj je jasan, ali ne djeluje kao da Trivium žele imitirati, nego su ubacili i svoje ideje. Malo se stvar smiri s jednostavnijom skladbom Bleed Into Me, koja svojom duljinom i melodikom djeluje kao radijski hit. Trivium sa svakim izdanjem ponude skladbe s više pop strukture. Ništa loše u tome, naravno ako nije cijeli album u takvom stilu.
Sa skladbom Defiant javljaju se asocijacije na albume Ascendancy i In Waves. Snažna melodična metalcore skladba doduše ne nudi iskorak, ali za one koji se kunu u melodiku mogla bi biti prilično favorit. Kao snažna skladba može se istaknuti Sickness Unto You, u kojoj su prisutni elementi raznih žanrova, vrlo dobro uklopljen breakdown, brzo soliranje i razarajuća ritam sekcija. Domišljatom strukturom Trivium daju do znanja da su izuzetno sposobni autori. Ne uvjeri doduše svaka skladba najbolje, jer jednostavnost s lijepim refrenima ispadne klišejizirano, s obzirom na to što Trivium mogu stvoriti. Riječ je o skladbi Scattering The Ashes, koja ne predstavlja neku posebnost albuma.
S Bending The Arc To Fear Trivium ponovno iznenade kad zaigraju s ekstremnim metalom, pa se javljaju asocijacije čak i na francuske Gojira. Opet snažna skladba, a na takav način i zaključuju s The Ones We Leave Behind, samo što je tu u prvom planu melodika.
Izvedba Triviuma je naprosto briljantna. Matt Heafy je sa svojim vokalom počeo još više raditi na melodijama, a pritom nije napustio grubi vokal, što je idealno za udarne i brze dijelove. Naravno, uz Heafyja gitarist Corey Beaulieu nudi obilje solaža, pa će ljubitelji gitarskog soliranja album brzo zavoljeti. Ritam sekcija s Paolom Gregolettom na bas-gitari i Alexom Bentom na bubnjevima ostaje superiorna. Gregolettove linije odlično popunjavaju cjelinu, a Alex Bent je sada dokazao da mu nema premca. Riječ je o pravom bubnjarskom virtuozu koji je brz, precizan i tehnički dotjeran. Bent je još jedan dokaz da je dobar bubnjar prilično presudan da bi se danas kao grupa izdvojio iz prosjeka.
Kao cjelina Trivium zvuče uvjerljivo, a prije svega vrlo iskusno. Na produkciju nema se što požaliti, Josh Wilbur svoj je posao odradio odlično. Album uspješno nastavlja stil prethodnika, ali čuje se da Trivium ne žele samo ponavljati ideje.
Trivium ni u devetom ne razočaraju. Ideja očito ne manjka, što se vidi i u dinamici. Može se potvrditi da su tijekom svih godina izgradili vlastiti prepoznatljiv stil, kojim ujedno otvaraju mogućnosti i drugim elementima. Svakako treba na kraju pohvaliti da im forma još nije opala, što je nedvojbeno vrijedno poštovanja.
8,5/10
Skladbe:
- IX
- What the Dead Men Say
- Catastrophist
- Amongst the Shadows and the Stone
- Bleed Into Me
- The Defiant
- Sickness Unto You
- Scattering the Ashes
- Bending the Arc to Fear
- The Ones We Leave Behind
Postava:
Matt Heafy – vokal, gitara
Corey Beaulieu – gitara, prateći vokal
Paolo Gregoletto – bas, prateći vokal
Alex Bent – bubnjevi
