Izdavač: SPV/Steamhammer
Datum izlaska: 18. 9. 2020.
Produkcija: Raven
Trajanje albuma: 38.55 min
Žanr: Heavy Metal
Ocjena: 8.5/10
Ljubitelje vremena kad je metal bio mlado i nevino dijete sve težeg i težeg rocka sedamdesetih, podsjećaju na nezaboravna vremena plamtećih srca i velikog entuzijazma. Na kipući osjećaj da je sve moguće i da se mogu ostvariti bilo kakvi snovi. Vrijeme puno silovito kreativne energije koja je, među ostalim, diktirala brz razvoj ovog fascinantnog žanra u mnoge ništa manje fascinantne podžanrovske sfere. Raven su jedan od onih bendova koji su bili na pravom mjestu u pravo vrijeme. Bili su dio te erupcije. Braća Mark i John Gallagher bend su osnovali još davne 1974.! Raven su se aktivno uključili u pokret nazvan N.W.O.B.H.M.. I? Vidjeli su sve. Raven za razliku od mnogih generacijskih suvremenika koji su proizašli iz N.W.O.B.H.M. vremena, nikad nisu službeno propali i/ili se kasnije reaktivirali. Nikad. Samo je onda kad je gitarist Mark Gallagher doživio gadnu nesreću, kad se na njega tijekom koncerta srušio zid i 2001. mu ozlijedio obje noge, bend morao na četiri godine na prisilni odmor. Raven albumi iz osamdesetih su klasici. Posebno prva dva, »Wiped Out« (1982) i »Rock Until You Drop!« (1981), korjenito su utjecala na izgled rane Metallice, a i Anthrax i još nekoga tko je malo poslije krenuo u smjeru thrash metala.
U današnjoj postavi Raven za nezaustavljiv sjaj i žar goruće baklje glazbene inkarnacije brinu neraspadnuta metalska srca obojice braće Gallagher, što je dovoljno. Što se održavanja sveukupnog kredibiliteta tiče. Godine 2017. pridružio im se novi bubnjar Mike Heller. Bend je već poduže vrijeme smješten u SAD-u, iako su Gallagheri Britanci iz engleskog Newcastlea (naziv albuma »Metal City« odnosi se upravo na Newcastle).
Novi album u mnogočemu slijedi prethodnika »ExtermiNation« (2015). To je novo zarazno metalsko štivo na kojem su stara škola, novodobno studijsko iskorištavanje prednosti koje nudi tehnološki napredak te poniređene poluge težnje za postizanjem ekstremno agresivne rušilačke snage pronašli fascinantan zajednički nazivnik općeg pomirljivog međusobnog dijaloga.
Zato je i »Metal City« u svemu poseban album. Jer je jednostavno čistokrvni Raven album. Heller je tehnički izuzetno dobro potkovan i usavršen bubnjar i s obzirom na prethodnika Joea Hasselvandera, sigurno novodobna akvizicija za bend, a ta je posljedično pojačala i kontrastirala dramski teatar, izvedbenu potentnost i samo aranžiranje. bubnjarski prijelazi uginju se od prijelazne eksplozivnosti, a Heller je posebno sveprisutan na albumu u držanju bolesne ritmične kulture i kinetike skladbi, koje se sve po redu kotrljaju na zagriženo torpedirajućem maršu dvostrukih bas bubanj pedala.
Ono što Raven rade u novim vremenima nije ništa drugo nego do krajnje potencije i u svim detaljima zrelo optimizirana formula koju su servirali na početku karijere i koja proizlazi iz odrastanja uz slušanje jurećeg i utjecajnog rock’n’rolla sedamdesetih (na albumu mu se najizraženije približava Top of the Mountain). Pritom je on stilski aktualiziran i zrelo izbrušen. Za novo vrijeme je naime više nego uvjerljivo ukrižan s implantacijom agresije koja je upeta u beskompromisno fraziranje i ritmičko jurcanje. A svime zapovijeda odličan vokal Johna Gallaghera, koji u zrelim godinama još uvijek razvija prokleto puno snage i tuče, kao od šale i po najvišim vokalnim cilindrima, s nesmanjenom snagom i silovitim intenzitetom. Neki su krikovi naprosto fascinantni. Koliko je pritom bilo »igranja« u studiju, nećemo saznati, ali ako John Gallagher doista i danas na pozornici razvija takav vokal, čovjek je kositrenog grla kojem se još u sedamdesetima u grlu zaglavila neuništiva čelična cirkularna pila.
Komadi su pretežno kratki ‘udarači’ koji slušatelju ne daju disati ni sekundu. Zgrabe odmah. Visokooktanskim voltažom lome vratne kralješke i ne pristaju na kompromise da bi Raven u takvom zanosu iza sebe ostavljali preživjele. Takve su otvarajuća The Power, a posebno Human Race, Cybertron i Break, koje nagovaraju ekstremno razorno. Bend je opet iznenadio većom himničnom bombastikom u točkama poput naslovne skladbe albuma, pa Battlescarred i u završnoj mini suiti, koja traje preko šest minuta, a to je When Worlds Collide, kod koje ste unaprijed pogodili da je razlog tome činjenica da je odsvirana u nešto sporijem ritmu. To znači da je album silno dinamičan zahvaljujući razgibanoj idejnoj slikovitosti, iako je jasno da je formula, odnosno receptura već godinama za bend zakon, čijih se postulata marljivo drži. Prednost novog albuma pred prethodnikom »ExermiNation« je i u tome što je aranžerski rasterećen, što na njemu ima manje skladbi i što su one odlučno skraćene. Jer kod Ravena je uvijek palio kompozicijski aksiom »manje je više«. I to su opet punokrvno osmislili na albumu »Metal City«, koji je za standarde ovog dugovječnog i očito neuništivog benda više nego izvrstan uradak. Raspiruje ga iskrenost, a istodobno daje sigurni osjećaj izuzetne zrelosti trojice aktera postave.
I naposljetku. Zabavna i lucidna stripovska naslovnica, po uzoru na »Svi smo mi skrenuli, ali priželjkujemo superherojstvo«, ne može se bolje uklopiti u novo glazbeno štivo benda.
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
01. The Power (3:55)
02. Top of the Mountain (3:36)
03. Human Race (3:59)
04. Metal City (3:27)
05. Battlescarred (4:45)
06. Cybertron (3:24)
07. Motorheadin’ (2:42)
08. Not So Easy (3:09)
09. Break (3:39)
10. When Worlds Collide (6:15)
Postava:
John Gallagher – vokal, bas gitara
Mark Gallagher – gitara
Mike Heller – bubnjevi
