Lonely Robot: Feelings Are Good

0 101

Izdavač: Insideout Music
Datum izdanja: 17. 7. 2020.
Produkcija: John Mitchell
Trajanje albuma: 49.46 min
Žanr: Progressive Rock
Ocjena: 9.0/10


John Mitchell (Arena, It Bites, Kino, Frost*, The Urbane), engleski gitarski virtuoz i karizmatični pjevač, koji se svojim solo projektom Lonely Robot kao skladatelj i aranžer iz albuma u album razvija i istodobno dokazuje zašto je jedan od ključnih glazbenika suvremene progrock scene, vratio se svojim četvrtim albumom »Feelings Are Good«. Na njemu veliki ljubitelj znanstvene fantastike pokušava postmilenijskim generacijama objasniti zašto su (istinske) ljudske emocije dobre i važne, za razliku od hladnoće suvremenih elektroničkih naprava predvođenih ‘pametnim’ telefonima, te zašto su glavna prepreka ubrzanoj, sveopćoj robotizaciji čovječanstva. Već se prethodni album Lonely Robota, »Under Stars« (2019), mogao nazvati remek-djelom, no »Feelings Are Good« u skladateljskom i ambijentalnom smislu predstavlja još jedan korak naprijed u zvučnoj evoluciji ovog sve zanimljivijeg Johnova solo projekta.

Johnu, koji je uz gitaru odsvirao i klavijature, bas-linije i pobrinuo se za produkciju, pomogao je bubnjarski heroj Craig Blundell (The Mute Gods, Frost*, Steven Wilson, ex-Pendragon), bez kojeg bi »Feelings Are Good« bio puno manje zanimljiv. Kao što i dolikuje većini Johnova dosadašnjeg opusa, »Feelings Are Good« ambijentalno je većinom melankoličan i mračan album s povremenim svijetlim tonovima, dok svi sudjelujući glazbenici uz pomoć brojnih sintesajzerskih i elektroničkih efekata većinom uspješno stvaraju futurističku atmosferu. Uvodna i ujedno naslovna skladba kratka je uvertira u kojoj John pri pjevanju koristi vokoder zbog čega mu glas zvuči robotski. »Into the Lo-Fi« energična je ‘bomba’ koja pokazuje kako će protjecati većina albuma. Posebna je priča i sarkastičan, društveno zajedljiv tekst o ovisnosti suvremene civilizacije o  bežičnom internetu, kakav može nastati samo na ‘vrtu’ engleske progrock scene.

»Spiders« je pomalo neurotičan eksperiment, što posebno vrijedi za njegov višeglasni refren s minimalnom uporabom vokodera. »Crystalline« je prekrasna power balada koja je bliža art pop rocku nego progu i koja odražava snažan utjecaj Petera Gabriela na Johnov skladateljski pristup, a vokalna sličnost između Gabriela i Mitchella oduvijek je prilično očita. »Life Is a Sine Wave«, koja trenutcima podsjeća na nešto melankoličniju verziju It Bites, uspješno prelazi između udarnih i tihih trenutaka. »Armour Of My Heart« sadrži nostalgičan refren i hipnotične sintesajzerske aranžmane, dok su melankolične gitarske dionice posebna priča za sebe.

»Suburbia« nosi tajanstvenu, pomalo mračnu atmosferu, dok Johnovo eklektično slaganje sintesajzerskih tekstura, začinjeno herojskim gitarskim solom, s vremenom donosi svjetlije ambijentalne nijanse. »The Silent Life« ambijentalno predivna je power balada sa zamašnim orkestralnim aranžmanima i Johnovom sjajnom, iznimno emocionalnom vokalnom izvedbom. »Keeping People As Pets«, koja se otvara elektroničkim uvodom, svojom eklektičnošću, odličnim refrenom i lirskom porukom o tome kako je čovječanstvo sve više porobljeno suvremenom elektroničkom tehnologijom i umjetnom inteligencijom u nastajanju, spada među vrhunce albuma »Feelings Are Good«. Postapokaliptični i ujedno pacifistički »Army Of One«, koji se otvara zvukovima teških vojničkih koraka, s razdraženim gitarskim dionicama, nemilosrdnim bubnjarskim krošeima i potresnim vokalnim pristupom najudarniji je trenutak albuma. »Grief Is The Price of Love« kratka je, akustično usmjerena balada koja predstavlja gotovo idealistički, pozitivistički završetak ovog prilično fatalistički usmjerenog albuma.

»Feelings Are Good« dosadašnji je vrhunac Mitchellova djelovanja u sklopu sve zanimljivijeg solo projekta Lonely Robot. Slušajući ga neće uživati samo ljubitelji znanstvene fantastike među ‘progoljupcima’, nego i mnogi drugi ljubitelji eklektične, vrhunski aranžirane i društveno zajedljive glazbe. Zapravo je iznenađujuće da je Johnu manje od godinu dana nakon odličnog »Under Stars« uspjelo stvoriti još bolji album i jedno od najzanimljivijih artrock ostvarenja u 2020. godini. Jedinu negativnu primjedbu zaslužuje estetski prilično neprivlačan omot, koji ujedno sadrži nadasve značajnu i učinkovitu poruku, ako ne i simbolični, pomalo samoironični podsmijeh suvremenom društvu.

Autor: Peter “Dr. ProgRock” Podbrežnik

Popis skladbi:
1. Feelings Are Good
2. Into The Lo-Fi
3. Spiders
4. Crystalline
5. Life Is A Sine Wave
6. Armour For My Heart
7. Suburbia
8. The Silent Life
9. Keeping People As Pets
10. Army Of One
11. Grief Is The Price Of Love

Postava:
John Mitchell – vokal, gitara, klavijature, bas-gitara
Craig Blundell – bubnjevi

Gostujući glazbenik:
Nick Beggs – bas-gitara


Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići