Izdavač: Nuclear Blast Records
Datum izlaska: 02.11.2018
Miks: David Castillo
Trajanje albuma: 88.10
Žanr: Progressive Rock / Progressive Metal / Death Metal
Opeth su danas jedan od popularnijih sastava koji je iz nekoć iznimno posebne death metal glazbene priče, pune potresno privlačnog eksperimentiranja, a koja je sastav postavljala u sam vrh najuzbudljivijih deathmetalskih sastava ere devedesetih, postupno prešao u progresivnorockovske revitaliste. To su nagovješćivali »Heritage« i »Pale Communion«, a to konačno potvrđuje aktualni »Sorceress«. Mnogo grčevitih obožavatelja starih Opeth, koji su stari opus sastava shvaćali i kao nešto najbolje što je u žanrovsko-razvojnom smislu death metal mogao ponuditi, stavilo je tako križić na sastav, no s druge strane bend je za sobom povukao trume ljubitelja glazbe koji nužno ni ne slušaju metal. Uz to i onaj dio metalske publike koji je mogao »probaviti« novu glazbenu viziju sastava, onu koja isključuje i mogućnost death metalskog »grcanja«. Zapravo je važan element zbog kojeg su si Opeth to mogli priuštiti upravo Akerfeldtov vokal, koji u svojoj čistoj varijanti sam po sebi donosi jedinstvenu karakternu prepoznatljivost. Bend je dakle uspješno proširio bazu obožavatelja, a zanimljivo je i to da većina njih vjerojatno nije ni pomislila da novi Opeth zapravo nude podgrijanu staru juhu idejnih inovacija legendarnih progrockovskih sastava s prijelaza iz šezdesetih u sedamdesete. To znači da su Opeth danas u glazbenom smislu možda čak i precijenjeni, jer je njihova postmilenijska evolucija u mnogočemu retrogradna.
Povrh toga, i nakon onoga što nudi novi koncertni dokument, moramo zaključiti da Opeth na svojim koncertima i dalje sviraju naprosto vrhunski te repertoaru pristupaju silovito i što je moguće predanije. U svemu uvjerljivo. Zvučno, dakle produkcijski i izvedbeno. Njihovi su koncerti stoga uvijek obveza. Kad Opeth dođu u blizinu naših krajeva, najčešće upravo na festival Metaldays, kao što je to bilo (posljednji put) 2017. (taj je koncert pratio inače tehničke peripetije), Opeth se obavezno gleda. Jer jesu i ostaju koncertna poslastica, bez obzira na prvi odlomak o glazbeno-stilskoj »retrogradnoj« tranziciji, koji je bio namijenjen ponajprije široj raspravi o tome da su novi Opeth danas možda samo malo precijenjen sastav.
Kako god, »Live At Red Rocks Amphiteater« snimljen je na famoznoj lokaciji u Coloradu, 17.05.2017. Riječ je ukupno o četvrtom koncertnom dokumentu sastava, koji je dakle autentičan otisak kreativnog dosega benda u 2017. i 2018. godini. Refleksija glazbenog vizionarstva sastava za 2017. godinu, dakle. Stoga na repertoaru nalazimo pretežno materijal nastao u postmilenijskom razdoblju. Bend se ovaj put tek usputno dotaknuo ere devedesetih i u evolucijskom smislu u repertoar donio najzanimljiviju skladbu. Riječ je o Demon of The Fall s kultnog trećeg albuma »My Arms, Your Hearse« (1998.), albuma u cijelosti začinjenog (prog)deathmetalom, na kojem sastav donosi nevjerojatan atmosferičan iskorak na svom putu prema koncertnoj rekreaciji izvanrednog death metalskog manevra. Akerfeldtov growl ostaje vrhunski, a sama pjesma pokazuje upravo ono po čemu su Opeth u devedesetima bili toliko zanimljivi, kad su u to vrijeme sami postavljali nove standarde u death metalu. Toj točki možemo uvjetno pridodati i izvanrednu završnu Deliverance, koja je sama po sebi jedan od vrhunaca repertoara, a tu su i »mlađi« Ghost of Perdition te Heir Apparent, no ovaj će repertoar biti skrojen ponajprije za one ljubitelje Opetha koji se kunu u eru čistih vokala progrock revitalizma i sva tri posljednja studijska uratka sastava.
Koncertnu predstavu obavezno prati Akerfeldtov iskričavi humor. Onaj njegov blago naporan i nosljav ton kojim draži publiku u stankama, pri čemu ne znaš misli li ozbiljno ili se šali, ostaje uz uvježbane crnohumorne štosove jedan od bitnih integralnih elemenata svakog dobrog Opeth showa. No ovaj put svega toga ima previše. Ako čovjek izračuna da je na albumu 88 minuta igranog vremena, što je u osnovi zapravo malo, pogotovo s obzirom na staž sastava, odnese podosta dodatnih minuta moguće svirke upravo zbog Akerfeldtova obilnog pričanja u stankama između skladbi. Tu se dakle krije manji minus. Drugi je minus naravno u tome što bend ne zadovoljava na ravnopravan način ukuse ljubitelja starih Opeth i novih Opeth. Vaga se naravno odlučno nagiba u korist potonjih. Produkcija zvuka je inače odlična. Možda i zato što je za miks pobrinuo David Castillo, čovjek koji je kao zvučni inženjer imao prste i u oblikovanju zvuka na albumu »Watershed«. Izvanredan raspored građevnih elemenata zvučne slike. Izvrsno kontrastiranje i »bojanje«. Zvučna je slika optimalno ispunjena. Užitak je slušati ovaj uradak jer su jasni baš svi detalji izvedbe koncerta.
Ova se recenzija odnosi samo na audio nosač, a »Garden of the Titans: Live at Red Rocks Amphitheater« dostupan je i kao Blu-ray i DVD. Sudeći po donjem videu, svakako stvar kojoj se Opeth fanovi neće dugo opirati.
autor: Aleš Podbrežnik
ocjena: 8.0 / 10
Popis pjesama:
1. Sorceress
2. Ghost of Perdition
3. Demon of the Fall
4. The Wilde Flowers
5. In My Time of Need
6. The Devil’s Orchard
7. Cusp of Eternity
8. Heir Apparent
9. Era
10. Deliverance
Sastav:
Mikael Åkerfeldt – vokal, gitara
Martín Méndez – bas-gitara
Martin Axenrot – bubnjevi, udaraljke
Fredrik Åkesson – gitara, prateći vokal
Joakim Svalberg – klavijature, klavir, mellotron
