Datum izlaska: 1979
Izdavač: Arista
Produkcija: Pierre Moerlen
Trajanje: 43:39
Žanr: jazz rock fusion/progressive rock
Ocjena: 7.5/10
Na »Time Is The Key« jazz rock fusion verzija kultne grupe Gong pod vodstvom francuskog bubnjarskog majstora Pierrea Moerlena počela je pri uvođenju udaraljkaških elemenata u svoj zvuk u velikoj mjeri koristiti ‘čekićaste’ palice, dok su zvukovi vibrafona, glockenspiela, gongova i timpana počeli prevladavati. Takva je praksa postala obilježje Moerlenovih Gong gotovo do samog kraja. Među uglednim glazbenim gostima ovaj su put bili gitarski velemajstor Allan Holdsworth (ex-Nucleus, Soft Machine, Gong, U.K., Bruford), jazzovski klavijaturist Peter Lemer i violinist Darryl Way (ex-Curved Air, Darryl Way’s Wolf), koji je dao violinu na uvodnoj skladbi »Ard Na Greine«.
Na prve dvije skladbe, »Ard Na Greine« i »Earthrise«, čuju se i neki utjecaji progresivnog rocka, a inače je riječ o aranžmanski izrazito prijateljskom, lepršavom jazz fusionu usmjerenom na udaraljke, koji je iznimno ugodan i za sve ljubitelje ambijentalne glazbe. »Supermarket« s minimalističkim zvukom ‘ciciban cipelica’ udaraljki i sveprisutnom ‘havajskom’ atmosferom podsjeća na nešto što je kasnije, u osamdesetima, nadahnulo glazbenu podlogu ranih Nintendovih videoigara sa Super Mariom u glavnoj ulozi. Ambijentalna uspavanka »Faerie Steps« s krhkim zvukovima vibrafona i »An American in England« zadržavaju prevladavajući statični karakter ovog albuma. Stvari postanu malo življe tek na »Organ Grinder«, gdje se razmaše prije svega gitarist Bon Lozaga i počasti nas izuzetno raznolikim gitarskim pasažama. Kratka kompozicija »Sugar Street« mogla bi sa svojim naglaskom na sintetizatorskim aranžmanima i nostalgičnim pulsom biti instrumentalna kreacija legendarnih The Alan Parsons Project.
Razigrani »The Bender« sadrži visoke tonove Lemerova polymooga i izrazito dinamičan rad ritam sekcije Moerlen/Hansford Rowe, dok Lozaga poslužuje ukusne gitarske fraze. »Arabesque«, začinjen orijentalnim ugođajem, temelji se na pentatonskim ljestvicama pa je riječ o jazz fusionu po ukusu pokojnog Jasera Arafata, dok je izrazito progrockovski usmjereni »Esnuria Two« nešto slabiji nastavak klasika »Esnuria« s albuma »Gazeuse!« (1976). Naslovna skladba nazoran je primjer komercijalno začinjenog jazz fusiona s razigranim aranžmanima i nesramežljivim elementima novog vala nauštrb potpunog trijumfa sintetizatora. Sve tri završne skladbe od prosječnosti spašavaju ponajprije Holdsworthove gitarske umjetnine, koje su opet poglavlje za sebe.
»Time Is The Key« bio je sasvim pristojan album koji je zacementirao Moerlenov pristup melodičnom, ambijentalno bogatom jazz fusionu s povremenim progrockovskim elementima, no o nekoj pretjeranoj inovativnosti nije se (više) moglo govoriti jer je osnovni recept, utemeljen na raznovrsnim udaraljkama, manje-više ostajao isti. Glavni problem Moerlenovih Gong bio je taj što je njihova glazba, unatoč povremenim zanimljivim idejama, sa svakim sljedećim izdanjem počela gubiti svježinu, a ni sve sintetičnije zvučeći sintetizatorski elementi, koji su počeli prevladavati u osamdesetima, nisu joj išli na ruku.
autor: Peter Podbrežnik
popis skladbi:
1. Ard Na Greine
2. Earthrise
3. Supermarket
4. Faerie Steps
5. An American in England
6. The Organ Grinder
7. Sugar Street
8. The Bender
9. Arabesque Intro & Arabesque
10. Esnuria Two
11. Time is the Key
Pierre Moerlen’s Gong:
Pierre Moerlen – bubnjevi, udaraljke, sintetizator
Hansford Rowe – bas gitara, akustična gitara, bas sintetizator
Bon Lozaga – gitara
gostujući glazbenici:
Darryl Way – violina (1)
Allan Holdsworth – gitara (9-11)
Joe Kirby – akustični bas (1,2)
Peter Lemer – klavijature (3-11)
Nico Ramsden – gitara (8)
