lokacija: Cerkno / Bar Gabrijel / Slovenija
datum: nedjelja, 23.12.2018
Što ljepše nego zaključiti koncertnu godinu u jednom od najugodnijih koncertnih prostora, u društvu jednog od trenutačno najvrućih slovenskih sastava. Cerkno, bar Gabrijel i? Prismojeni profesorji bluesa naravno. Ove su godine izdali svoj drugi studijski album »Wacky Blues Professors«, koji potvrđuje da sva ta svemirska prašina koju su dečki svojim iznenadnim proboјem, izdavanjem vrhunskog prvijenca »Family« i svime što je uslijedilo, podigli, nipošto nije bila slučajnost. Bend neprestano svira. Čim može. I daje se do kraja. Izdao je i dvostruki koncertni album. Uz sve to zadržava zdrav i čvrsto uspravan hod na putu samoevolucije, a iza toga stoji nesalomljiva umjetnička iskrenost svih dečki ovog izvanrednog kvarteta.
Prismojene profesore bluesa je RockLine uhvatio 24.03.2018. ove godine na spektaklu povodom izlaska novog albuma skupine, i to u Cankarjevom domu. No autor ovog članka dočekao je dečke na pozornici prvi put u ovoj godini tek u Cerknom. A što se uopće još može zapisati, a da sve koncertne recenzije skupine ne budu kao jaje jajetu? Pokušajmo onda malo drugačije.
Famozni bar Gabrijel usred Cerknog ove godine broji 23 godine. Mislim da su obljetnice Bara Gabrijel u Cerknom i Orto bara u Ljubljani na silu slične, ako ne i posve iste. Oba prostora svake godine u trećoj dekadi prosinca slave svoj rođendan i čak mislim da su oba prostora jednako stara, osim ako Orto bar nije godinu dana stariji? Gabrijel uvijek slavi točno na onaj »okrugli« dan u godini koji se smatra rođendanskim. Ovaj put taj je datum pao na nedjelju. Točno u devet navečer su u rasprodanom prostoru počeli, u svojoj poznatoj jam maniri, dakle razuzdano »robantiti« neukrotivi Prismojeni profesorji bluesa.
“Prismojence” je poseban užitak gledati u malim klupskim prostorima. Što je prostor manji, to nastup jače pali. I ovaj je koncert izazvao dosta asocijacija i prekrasnih uspomena na prvi susret autora ovog članka sa skupinom, kad su Prismojeni profesorji nastupili u ljubljanskom Prulčku »davne« 20.12.2014. Reportaže s tog dana nažalost nemamo, jer sam tamo došao posve nepripremljen i bez ikakvih očekivanja. Neupućen, dakle. A dobio sam krepku glazbenu bombu i porciju koja mi je zauvijek dobro zavrtjela glavu. I to ne samo meni, nego i široj slovenskoj javnosti kojoj je stalo do prave glazbene umjetnosti.
Miha Erič (usna harmonika, vokal), Julijan Erič (gitara, vokal), Zlatko Đogič (bubnjevi, vokal), Miha Ribarič (bas gitara, vokal), ostaju zarazni dečki. Obitelj su i doista ekipa u pravom smislu te riječi. Dišu jedni za druge. A te kemijske veze velikog međusobnog drugarstva ne prikriva baš nijedan nastup. I u Gabrijelu su Prismojenci osvojili publiku svojom šaljivošću, iskričavošću, a ujedno i onom izuzetnom uigranošću, kojom uz neslućenu proživljenost uvijek tako zapanje svoju publiku i opčaraju je. Mnogo cura te večeri u prostoru samo je potvrđivalo da skupinu čeka svijetla budućnost. Ne zato što su dečki inače svi na oko vrlo privlačni, nego jednostavno zato što je njihova glazba jednostavno rečeno erotogena i »slobodno vozi« te u slušatelju budi vreću raznolikih strasti i emocija. Izrazito je ritmična te puna vedrine i pozitivnih vibracija. Uz svoju zaraznu zabavnost, Prismojeni profesorji bluesa na pozornici cijelo vrijeme zadržavaju izuzetnu intuitivnost, osjećajnost, kao i konciznost. Stvari naprosto ne smiju izmaknuti kontroli. Uz interpretaciju njihove bluesovske nomenklature ni ovaj put nije nedostajalo superlativa.
Užitak je gledati kvartet kako se doživljava na maloj pozornici. Kako dečki slijede jedni druge, kako si sugeriraju pogledima ili uigranim gestama, kako prate impro-solističke avanture,… Nije potrebno naglašavati da se koncertni repertoar skupine uvijek sastoji od izvedbe autorskog materijala koji je trenutačno zapisan na pločama »Family« (2016) i “Wacky Blues Professors” (2018) te mnoštva različito dugih jamova koji ne prestaju oduševljavati. No uz sve to u repertoar se zna prikrasti i poneka obrada, najčešće kakvo posvećenje Julijana svom uzoru Jimiju Hendrixu. Julijan je nevjerojatan. Kupio je »lijevu« gitaru, okrenuo je naopako (na desno) i istodobno još jednom okrenuo žice. I na taj je detalj Julijan mislio. Falio je samo još pozornički ritual spaljivanja šesterožičane љepotice. »Hej, dobro jutro!« Nismo na Woodstocku i ne piše se godina 1969., iako te Prismojenci s lakoćom otpuhnu ravno tamo. Toliko veliko srce imaju! Nadam se da Hendrix sve ovo promatra s nebesa.
I ovaj su nas put opčarali. Koncert je bio podijeljen u dva dijela i to nešto kraći nego što smo od PPB-a navikli, što kod Prismojenih profesorji bluesa i dalje znači da je koncert bio dug. Ukupno dva i pol sata. Pri kraju smo uživali i u lukavo prestrukturiranoj Run Hilda Run, kojoj su u novoj varijaciji dodali slovenski tekst i zbog promjena u metrici morali djelomično prilagoditi i ritam i frazing. Ludo, dakle. Jedva skužiš da je riječ o adaptaciji, a ne o posve novoj autorskoj skladbi.
U svakom pogledu spoj spontanosti i vražje tehničke naelektriziranosti koja pokreće taj stroj, to glazbeno tijelo. Unikatno u svakom pogledu. Tome nitko ne može ni blizu. I to se računa. Taj format samoniklog unikata. Bez obzira što si, tko si, što sviraš. Samo da si ono što jesi. Ono što nam najviše nedostaje, što smo izgubili, što smo zaboravili i od čega smo se najviše udaljili u ovom ludom svijetu i ovim ludim vremenima. Od svoje prabîti. Zadržati iskrenost i živjeti s njom. A Prismojeni profesorji bluesa svoju bit čuvaju, njeguju je i s njom umjetnički i osobnostno zriju. Ne samo njihova samonikla bluesovska biblija, nego i karakterna esencija tog glazbenog bića. To je ono čime te osvoje i ponude ti ne samo vrhunski koncert, nego istodobno i osobnu poučnu lekciju. Zato su ujedno i neka vrsta propovjednika. Dečki, hvala vam što STE! Drukčije, nažalost, ne znam reći.
avtor: Aleš Podbrežnik
fotografije: Nataša Pišljar & Aleš Podbrežnik
