Lokacija: Ljubljana / Cankarjev dom / Slovenija
Datum: subota, 24.03.2018
Prismojene profesorje bluesa nije potrebno posebno predstavljati. Neumorni kvartet posljednjih je godina svirao praktički u svakoj rupi. Odsvirali su mnogo nastupa po inozemstvu. Nakon godina ustrajnosti, grupa je uspjela nastupiti i u ljubljanskim Križankama. Prije dvije godine svjetlo dana ugledao je prvijenac Family. Unatoč uspjehu prvijenca, dečki su odlučili da neće počivati na lovorikama kao mnogi slovenski sastavi koji izdaju prvijenac i nadaju se svjetskoj slavi. Uslijedila je koncertna ploča »Križanke – Live«, na kojoj je bilo mnogo novosti. U mislima je već bio novi studijski album, koji je dobio uvodnu predstavu na koncertu u Cankarjevom domu, gdje je grupa obilježila i 10 godina djelovanja. Dakle, čak dva razloga da koncert bude doista poseban.
Grupa je prije koncerta dala do znanja da će nastupiti s mnogim gostima, tako da rutinskog koncerta nije bilo za očekivati. Inače, kod Prismojenih je poznato da znaju svirati i po tri sata ili više, pa su koncert u Cankarjevom domu najavili tako da posjetitelji mogu sjediti i prepustiti se glazbi, iako je prismojena epopeja zahtijevala dosta koncertne kondicije. Na prvom mjestu je dakle bila glazba, uz nju nije bilo šanka ni pušionice, samo Prismojeni i gosti. Riskantan potez, jer blues zna biti i prilično naporan, no s obzirom na to kako ga Prismojeni upakiraju, blues je sve prije nego suhoparan.
Grupa je svoj dugi set započela novitetom Poorboy, a zatim se vratila na prvijenac, s kojeg je odsvirala nekoliko skladbi. Nije dugo trajalo dok je grupa na pozornicu pozvala prvog gosta, Andraža Mazija, koji je zasvirao na specifičan instrument, pedal steel gitaru, čime je glazba Prismojenih dobila dimenziju više i dodanu vrijednost jedinstvenosti. Gosti su se nakon Mazija stalno izmjenjivali. Pridružili su se Domen Gracej na trubi, Jasna Kmetec na saksofonu i Andrej Tomazin na konga bubnjevima, s kojima je odsviran niz skladbi, a usput su i »zajmili«, što je naravno redovita praksa grupe. Još jednu nijansu više nastup Prismojenih dobio je s klavijaturama Aleša Uhana. Grupa se svojim repertoarom doticala svih mogućih žanrova. Moglo se čuti blues rock po britanskom uzoru, a s druge strane i po uzoru na Delta blues. Grupa je možda za osnovu doista uzela blues, no mogli su se osjetiti konkretni ekskurzi u soul, funk, country, psihodelični rock i što se još sve moglo naći. S gostujućim glazbenicima i dodatnim glazbalima Prismojeni su dokazali koliko je blues zapravo otvoren, čime se srušio poneki stereotip.
Naravno, ni ovaj put nije prošlo bez obrada. Hendrixova skladba Voodoo Chile već je postala stalnica, a odsvirana je s iznimnom dozom preciznosti i autentičnosti. Gitarist Julijan Erič proučio je praktički svaki pokret gitarske legende. No bilo bi nepošteno tvrditi da je na koncertu blistao samo Julijan. Prismojeni djeluju kao cjelina, svaki član odlično odsvira svoj dio. A prije svega treba pohvaliti komunikaciju članova i izvanrednu usklađenost. Miha Erič bio je ponovno suveren u sviranju usne harmonike i vokalima. Sjeo je i za lap steel gitaru i tako dodatno popestrio ionako šaren repertoar. Cijelo vrijeme oduševljavala je i ritam sekcija. Bubnjar Zlatko Đogić stalno je pomagao s vokalima, publiku je oduševljavao šaljivim obraćanjima, a u dobrih tri sata uzeo je samo kratku stanku, kad je na programu bio bas solo Mihe Ribariča, koji je svoju solo točku dobio dodatno uz repanje skladbe Fuck the Police od N.W.A. Ukratko, Prismojeni su doista bez ograničenja.
Gostujućih glazbenika bilo je poprilično. Kod nekoliko skladbi pomogao je i gitarist Grega Smola Crnkovič, koji je pomagao i pri snimanju aktualnog albuma sastava. Ako je Julijan Erič oduševio Hendrixovim stilom, Crnkovič je oduševio stilom Stevieja Rayja Vaughana. Soliranje obaju gitarista bilo je prava poslastica za ljubitelje gitarske virtuoznosti. Za saksofon je bilo pobrinuto već prije, a dodatak je stigao i od Lovra Ravbarja, koji je svojom virtuoznom točkom pokazao svoje znanje na glazbalu.
Koncertni program bio je nedvojbeno bogat, no za poprilično posjetitelja predug, što se nakon dva i pol sata vidjelo u odlasku nekih posjetitelja. Grupa je to pred kraj počela shvaćati, da je polako došlo vrijeme za oproštaj. No u igri je bilo još jedno iznenađenje, koje je požnjelo najbučniji pljesak na koncertu. Na pozornicu je stupio Pero Lovšin, koji je s grupom otpjevao pjesmu »Na svoji poti«, čime je koncert dobio još onu trešnjicu na torti.
Unatoč dugom koncertu, grupa je nakon tri sata pozvana natrag na pozornicu. Nakon predstavljanja članova i gostiju pao je još posljednji »jam« i tako se zaključila duga epopeja, kojom je predstavljen novi album »Wacky Blues Professors«.
Prismojeni profesorja bluesa su koncertom u Cankarjevom domu, na kojem su obilježili 10 godina djelovanja, ponovno dokazali nevjerojatnu jedinstvenost i autentičnost kojoj u Sloveniji nema ravne. Grupa je puna neočekivanih obrata, zna biti ozbiljna, zna se i odlično našaliti. Može ponuditi nešto jednostavno ili zahtjevnije. Ograničenja tu nema, a prisutna je progresivna misao koja će ih odvesti još daleko, ako grupa naravno ustraje u tom smjeru.
autor: Primož Novak
