40 godina Ozzyjeva albuma “Blizzard Of Ozz”

Ovog rujna prošlo je i prvih 40 godina od izlaska Ozzyjeva prvijenca »Blizzard of Ozz«. Riječ je o albumu koji je spasio pjevačevu glazbenu karijeru.

Da bi dobio okvirnu sliku kako je došlo do albuma koji je značio konačni Ozzyjev ulazak u samostalnu karijeru, treba premotati malo unatrag. Na kraj sedamdesetih. Black Sabbath su u prosincu 1978. ostali u SAD-u i počeli pisati materijal za novi album. Ozzy je u to vrijeme do krajnosti zapao u sve moguće vrste ovisnosti, tako da se s njim jednostavno više nije dalo raditi.  Bez obzira na to što su svi u bendu zapravo bili »navučeni« i što u tom pogledu u kvartetu nije bilo anđela, Ozzyjev je problem ponajprije bila stalna i ekstremna pijanost. Pritisci izdavačke kuće bili su sve jači, a bend je istodobno patio zbog Ozzyjeva pretežno odbojnog stava prema tome da se vokalno angažira na materijalu koji je za novi album stvarao Tony Iommi. Tako je Iommi teška srca napokon odlučio otpustiti Ozzyja. Zadatak da Ozzyju prenese vijest o izbacivanju iz članstva Black Sabbatha, koje je postalo službeno 27. 4. 1979., Iommi je prepustio bubnjaru Billu Wardu, koji se s Ozzyjem u bendu ionako oduvijek najbolje razumio.

Pjevaču se srušio svijet. Bio je uvjeren da je svemu kraj. Don Arden, famozni »Al Capone popa«, smjestio je Ozzyja u hotel Le Parc u Los Angelesu, gdje se Ozzy u naletu razočaranja, depresije i srama sakrio pred cijelim svijetom. Zatvoren u hotelskoj rupi, posramljen, shrvan, očajan i od svih zaboravljen, Ozzy se prepuštao kokainu, alkoholu i ostalim opojnim supstancama koje su mu pomagale da odluta daleko iza stvarnosti. Adresu na kojoj se nalazi tako su poznavali samo dostavljači pizza, droge i naravno skupina dobro informiranih »groupie« cura koje su čekale u redu »za jednu noć«. Ozzy, kojeg je kod kuće u Engleskoj čekala obitelj s tadašnjom suprugom Thelmom i dvoje djece, nije ni pomišljao da se u takvom stanju vrati kući. Uvjeren da je s Black Sabbathom gotovo, u stanju samouništenja želio je još posljednji put dati duška. Tako je napušten i zaboravljen polako propadao u hotelskoj sobi u zapadnom Hollywoodu.

No za razliku od Ozzyjeva malodušja, netko je drugi s njim imao drukčije planove. Don Arden. On je u Black Sabbathu s Ozzyjem u postavi naravno vidio golem komercijalni potencijal. Arden je i nakon Ozzyjeva otpuštanja iz benda i dalje navijao za pjevača i pokušavao ga uvjeriti da se vrati u Black Sabbath. Čak i nakon što su u lipnju 1979. Tony Iommi i Ronnie James Dio već uspostavili prve međusobne kontakte.

Tako je Arden jednog ljetnog dana u srpnju 1979. poslao na vrata hotelske sobe u kojoj je propadao očajni Ozzy svoju kćer Sharon Arden, koja je radila u očevoj losanđeleskoj tvrtki, da razgovara s njim i ponudi mu mogućnost suradnje. Ta ista Sharon dobar je mjesec ranije povezala Tonyja Iommija s Ronnie James Diom. 27-godišnja djevojka nije bila naivna i znala je – po uzoru na svog razvikanog oca – razmišljati vrlo promišljeno i ponajprije poslovno. Kad je ugledala »raspadajućeg« Ozzyja usred razrušene sobe, bila je potpuno zgrožena: »Izgledao je zastrašujuće. Tjednima ga nitko nije vidio. Cijela odjeća bila mu je zaprljana i grozno je zaudarao. Srce mi se slomilo dok sam promatrala nekoga u tako očajnom stanju.«

Ipak, upravo je taj susret spasio Ozzyjevu karijeru. Točnije, spasio ga je od njega samog. Sharon je rekla Ozzyju: »Slušaj! Ako se središ, možemo sklopiti ugovor i preuzeti te pod menadžersko okrilje.« Ozzy, u kojem je bio slomljen i posljednji trag bilo kakva samopouzdanja, jedva čujno je izustio: »Mene?« Povratak ili recimo obnova Ozzyjeve karijere izvan Black Sabbatha djelovala je kao malo vjerojatan uspjeh. Upravo zato što je u tim okolnostima postala priča o uspjehu, Ozzyjev je povratak toliko spektakularniji! Pritom mu je velik oslonac bila Sharon. Preuzela ga je pod menadžersko okrilje 1980. i, kao što je poznato, par se 1982. i vjenčao.

Drugi važan član cijele priče bio je gitarist Randy Rhoads. Nažalost, njegov je odnos s Ozzyjem bio kratak. Ozzy kaže: “Randy je bio izniman glazbenik. Bio je nevjerojatno simpatičan i zabavan tip. Bili smo u odličnim odnosima. Dan kad je Randy umro postao je najveća tragedija mog života«. Sharon je Ozzyja upoznala s Randyjem svega nekoliko tjedana nakon što ga je izvukla iz hotela Le Parc.

Slijedile su dakle audicije za novog gitarista, koje su se održavale pod budnim okom Sharon. Među kandidatima se javio i Gary Moore, no on i Ozzy nisu se baš najbolje slagali, a Ozzy je za njega rekao da je istodobno jednom previše vruć, drugi put previše hladan. I jedno i drugo. Ni pri prvom susretu s Randyjem Ozzy nije pokazivao pretjerane znakove oduševljenja. Kad je Randy stigao na audiciju – kao i mnogi prije njega, Ozzy je ležao na kauču. U svom stilu. Zadrogiran. Tako je pratio što će mu gitarist odsvirati i predstaviti. Ozzy se svoje reakcije na prvi susret s Rhoadsom sjeća ovako: »Što je ovo? Metar i pol visok mršavko, jedva kojih 50 kilograma, koji izgleda kao curica?« No kad se Rhoads priključio na struju, Ozzy je ostao zatečen i nije mogao vjerovati što čuje: “Pomislio sam dvije stvari. Ili sam upravo svjedok nevjerojatne zvučne opreme kakvu dosad nisam doživio, ili je ovaj dečko jednostavno s drugog svijeta.«

Randy i Ozzy bili su karakterne suprotnosti. Randy je bio klasično školovan glazbenik koji je s 22 godine – koliko ih je imao kad je stigao u Ozzyjev tim – još uvijek živio u maminoj kući. Ozzy se sjeća: »Jednostavno smo se sudarili. Bili smo kao čudan par. Randy je rijetko pio alkohol. U redu – pio je onu čudnu stvar što su je zvali Golden Cadillac (koktel koji je mješavina likera Galliano, kokosova likera i vrhnja, op. p.), ali bi mu se već nakon par rundi počelo vrtjeti. Kad je pak u središte događaja stupila glazba, savršeno smo se slagali. Dok sam bio u Black Sabbathu, dolazili su mi s idejama i govorili da sam složim vokale na fraze. Ako nisam uspio parirati frazi, pjevao sam jednostavno uz frazu. Randy je bio prvi gitarist koji mi je doista pomogao i umjesto da jednostavno kaže: »Stavi vokal preko fraze«, pokazivao je izniman strpljenje.«

Randy Rhoads u to je vrijeme službeno još bio član sastava Quiet Riot, zato su probe s Ozzyjem bile organizirane u potpunoj diskreciji usred Los Angelesa. Na probama je pomagao i bubnjar Frankie Banali (koji se nešto kasnije priključio upravo Quiet Riotu) i basist Dana Strum (kasnije među ostalim Slaughter, Vince Neil band). Nakon audicije Ozzy se vratio svojoj obitelji u Veliku Britaniju. Njegov odnos sa Sharon u toj je fazi još uvijek bio strogo profesionalan. Bio je rujan 1979. kad je Ozzy jedne večeri otišao do londonskog kluba Music Machine. Tamo je upoznao australskog glazbenika Boba Daisleya. Vrlo miran, pomirljiv tip koji je već imao iskustvo suradnje s Rainbow. Pokazalo se da će Bob Daisley odigrati vrlo važnu ulogu u reaktivaciji Ozzyjeve karijere.

No Bob Daisley isprva je bio vrlo oprezan: »Ozzyja su Black Sabbath otpustili jer mu se »zamrsilo« u glavi i u mojim očima nije imao puno kredibiliteta.« Nakon zajedničke probe u Ozzyjevu domu u mjestu Stafford, Bob se odlučio na suradnju s Ozzyjem na njegovu prvom albumu. U studenom iste godine u Ardenovu uredu, gdje je bilo sjedište njegove izdavačke kuće Jet Records, Ozzy je predstavio Daisleya Randyju Rhoadsu, koji je upravo doletio iz Los Angelesa. Daisley prvi susret s Rhoadsom opisuje ovako: »Randy je nosio usku odjeću, imao je savršeno uređenu frizuru, pa čak i duge i lijepo njegovane nokte … i pitao sam se: »Je li ovaj tip možda gej?« No ubrzo sam shvatio da nije.« Nakon prve zajedničke probe Daisley je shvatio i to da se našao u društvu genijalnog talenta.

Ozzy, Rhoads i Daisley počeli su pisati materijal za album. Isto tako počeli su organizirati audicije, koje su se održavale u dva studija. Prvi je bio velški Rockfield, drugi Transam Trucking u Suffolku. Kako kaže Bob Daisley, glavninu materijala za Ozzyjev prvijenac napisali su on i Randy Rhoads. Daisley kaže: »Glavne fraze donio je Randy. Zatim smo sjeli zajedno i te fraze posložili u strukturu skladbi. Ozzy pritom nije bio izuzet. Njegove vokalne melodije kojima se laćao ideja uvijek su bile dobre i uvijek vrlo važne.« Daisley dodaje da je većinu tekstova napisao on, slično kao što je svojedobno u Black Sabbathu to radio Geezer Butler. »Ozzy nije bio tekstopisac«, kaže Daisley i nastavlja: »Neki naslovi pjesama svakako su njegovi.« I naslov albuma Ozzyjeva je ideja i aludira na učinak konzumirane doze kokaina.

Pisanje materijala išlo je brzo, a Ozzy je najčešće bio toliko pijan da se s njim nije dalo previše pomoći. »Ponekad bi počeo piti već kasno ujutro, a onda prespavao cijelo poslijepodne.«, kaže Daisley.

Potraga za odgovarajućim bubnjarom bila je prava frustracija, sve dok David Arden, inače sin Dona Ardena, koji je dok je Sharon bila u Los Angelesu posjećivao probe novog projekta, nije na jednu od proba doveo robusnog i bradatog Leeja Kerslakea. On je upravo napustio brod koji tone, Uriah Heep. Kao što je poznato, Lee Kerslake napustio je Uriah Heep zbog sukoba s njihovim menadžerom Garyjem Bronom. Prije Kerslakea timu je pomagao Barry Screnage, za kojeg je bilo jasno da je njegova suradnja privremena, a kad im se umjesto njega pridružio bivši bubnjar Lone Stara Dixie Lee, Ozzy se nadao da će ostati u projektu, što se nije dogodilo. Skupina je s Dixiejem Leejem snimila demo verzije pjesama “I Don’t Know”, “Crazy Train”, “Goodbye to Romance” i “You Looking at Me Looking at You”, no bubnjar je odbio daljnju suradnju. Kerslake se audicije u studiju Shepperton u mjestu Middlesex sjeća ovako: »Počeo sam brojati 1, 2, 3,… udario po bubnjevima, a Randy Rhoads je poletio dva metra u zrak vrišteći: To je to!« Daisley dodaje: »Bila je to magija. To se ne može opisati. Lee je svirao s vatrenom agresijom. To je bio tip kojeg smo tražili.« Lee je audiciju prošao s odlikom. Kad mu je Ozzy prišao i pružio mu ruku, rekao je: »Evo moje ruke, evo mog srca. Ova se skupina nikad neće raspasti.«

Kvartet je počeo snimati album 22. 3. 1980. u studiju Ridge Farm, u ruralnom okruženju obližnjeg mjesta Surrey. Studio je bio dio rezidencije izgrađene u 17. stoljeću, a Ozzy se sjeća da je sve zajedno izgledalo kao »disfunkcionalno rock’n’roll kampiranje« Za producenta je izabran Chris Tsangarides, no skupina je nakon tjedan dana prekinula suradnju s njim i album producirala sama, odnosno u društvu tonskog inženjera Maxa Normana. Snimanje je tekло u staroj žitnici koja je preuređena u glavni studio. Kerslake se sjeća: »Prostor je imao odličan zvuk i mogao si osjetiti kako glazba tamo u tren oka oživi.«

Bend je album snimio u četiri tjedna. Ozzy je naravno većinu vremena proveo u obližnjem baru zvanom The Plough, koji je djelovao pod okriljem studija. Tamo je iz studija naravno uvijek imao slobodan ulaz. Ozzy se sjeća: »Ujutro bismo snimili skladbu i čim bismo je završili, odjurio bih na piće. Srećom, bar se zatvarao, inače nikad ne bismo snimili album.« Ozzy je Daisleyju nadjenuo nadimak ‘Sid Serious’, jer je Daisley bio tako snažno usredotočen na svoj rad sa skupinom. No nije samo Ozzy bio taj koji je uzimao drogu. »Svi smo je malo, pomalo probavali. Samo Randy nikad nije uzimao. A Ozzy? Naravno da je s njom pretjerivao.«, kaže Daisley.

Daisley, koji je bio svjedok Ozzyjevih samoubilačkih sklonosti, u tome je pronašao inspiraciju, što je iskoristio pri pisanju tekstova. Tako je nastao tekst za skladbu Suicide Solution. Ozzy je doprinio prvi stih ‘Wine is fine, but Whiskey is quicker’, što je ‘posudio’ od Ogdena Nasha i njegova stiha ‘Candy is dandy but liquor is quicker’. Ozzy tvrdi da se skladba odnosi na AC/DC-jeva pjevača Bona Scotta, koji je upravo u vrijeme snimanja albuma preminuo od akutnog trovanja alkoholom (19. 2. 1980.). Bob Daisley, koji je Scotta poznavao osobno, kaže da je skladba doduše doista nastala u vrijeme kad je preminuo Bon Scott, ali da se tekst u svemu odnosi na Ozzyja, jer je on u to vrijeme jednostavno drogom bježao od stvarnog svijeta. Svakako, Ozzy priznaje da je tada jurio putem Bona Scotta.

Unatoč osobnom vrtlogu kroz koji je pjevač u to vrijeme prolazio, jedno je jasno. Njegov vokalni nastup na »Blizzard of Ozz« bio je izniman i jedinstven. Zato ostaje bezvremenski. Izvedba potpune suverenosti, kredibiliteta i autoritativnosti. Upravo je to onaj bitni dodatak cijeloj priči koji je najviše pridonio redefiniciji Ozzyjeve karijere i povratku pjevača novom uspjehu u susret. Ako je godinu i pol ranije na posljednjem albumu Black Sabbatha djelovao odsutno i neproživljeno, na »Blizzard of Ozz« djeluje preporođeno i kipi svježinom te zamahom. »Blizzard Of Ozz« bio je heavy metal album i u svemu potpuno drukčiji od svega što je prije snimio s Black Sabbathom. Štoviše. To je album koji je bio sasvim drukčiji od svega što se tada u sferama teškog rocka i ranog metala pojavljivalo na tržištu.

S Randyjem Rhoadsom, jednim od najuzbudljivijih i najoduševljavajućih gitarističkih otkrića, nakon Michaela Schenkera, ili recimo radije Eddieja Van Halena, Ozzy je pronašao svoj zvuk desetljeća, koji najslikovitije sažima upravo skladba Crazy Train. Ona je u to vrijeme važila za vrlo aktualnu i modernu kompoziciju i oktanskim naponom prelivenu rock himnu, kojom zapovijeda Randyjev pečatni riff, u kombinaciji s jedinim i neponovljivim Ozzyjevim cinično-klaunovskim zafrkavanjem.    

»Blizzard of Ozz« bio je pun odličnih skladbi. Uz spomenutu Crazy Train tu je potentna I Don’t Know, koja u srži adrenalinske brzine otvara album, pa srceparajuća balada Goodbye to Romance, koja govori o Ozzyjevu rastanku od Black Sabbatha, i famozna studija o slavnom okultistu Aleisteru Crowleyju u skladbi Mr. Crowley. U njoj je jezoviti intro na klavijaturama doprinio klavijaturist Rainbowa i kasniji član Deep Purplea Don Airey, koji je odsvirao klavijature i na skladbi Revelation (Mother Earth). Album je izašao 20. 9. 1980., što je gotovo točno deset godina nakon što su Black Sabbath izdali svoj drugi studijski album “Paranoid” (Poseban prilog povodom 50. obljetnice izlaska tog albuma nalazi se OVDJE). Album, koji je izašao u Ardenovoj izdavačkoj kući Jet Records, u SAD-u je objavljen s nekoliko mjeseci zakašnjenja. Na ljestvici najprodavanijih albuma uvrstio se među deset najboljih, a tome je slijedila rasprodana turneja, što je potvrdilo da je Ozzyjev strah da je otpisan bio posve suvišan.

Pa ipak. Uoči turneje Sharon Arden u ulozi menadžerice benda postala je nezadovoljna onim što je vidjela na jednoj od proba skupine. Sharon kaže: »Nisam ja bila odgovorna za to što su Kerslake i Daisley došli u skupinu. Nije mi se sviđalo što sam vidjela. Nikako u smislu da nisu dobri glazbenici, ali vizualno nikako nisu pasali uz ostale.« Kako je Sharon sve to shvatila, obojica – Kerslake, koji ih je tada imao 33, i Daisley, koji je bio dvije godine mlađi od Ozzyja – dakle 30, bili su prestari i ujedno previše staromodni. Daisley se sjeća da su ga Ozzy i Sharon tijekom turneje stalno nagovarali da se riješe Kerslakea te dodaje da su za njega već imali spremnu zamjenu. To je trebao biti bubnjar iz Mississippija Tommy Aldridge, koji je svirao za Black Oak Arkansas. »Na to nikad nisam pristao. Tommy je odličan bubnjar, ali Lee je savršen za ovu skupinu«, rekao je Daisley. Nakon posljednjeg koncerta skupine 30. 10. 1980. u britanskom Brightonu na večeri se na poziv Sharon pojavio i Tommy Aldridge. Lee Kerslake je kasnije rekao da je već tada odmah mogao sam odgonetnuti što se priprema.

U pozadini svega toga odvijala se i ljubavna afera između Ozzyja i Sharon, što je kasnije dovelo do raspada pjevačeva braka. Romansa je buknula u kolovozu 1980. i dok Ozzyjeva tadašnja supruga Thelma nije imala ni najmanju pojma što se događa, ta je afera unutar Ozzyjeva kruga ‘insajdera’ bila nešto posve normalno. Daisley kaže: »Ozzy je u to vrijeme prolazio kroz osobni tornado. Zapleo se sa Sharon, a onda se istodobno vraćao kući pred svoju ženu u Stafford.«

Skupina je još prije nove 1981. u studiju Jumbo, na sjeveru Londona, napisala materijal za novi album. Ozzy pritom nije bio stalno prisutan jer je u to vrijeme češće posjećivao Thelmu s djecom. Skupina se već dobro navikla stvarati bez Ozzyja i to joj nije stvaralo bitnije probleme.

Godina 1981. postala je za Ozzyja i kompaniju još uzbudljivija. Slijedile su brojne zakulisne igrice i podmetanje laži jer se Sharon htjela riješiti Kerslakea i Daisleya, izlazak albuma »Diary of a Madman«, pa nova turneja i tragična smrt Randyja Rhoadsa svega četiri mjeseca nakon izlaska drugog studijskog albuma. O svemu tome pisat ćemo sljedeće godine, kad će i »Diary of a Madman« dočekati svoju četrdesetu.

Ostale zanimljivosti. Skupina je poslala skladbu Goodbye To Romance izdavaču s namjerom da je on izda kao singl. No izdavač je skladbu odbio i naložio skupini da napiše novu. Rhoads, Kerslake i Daisley su u društvu mrtvo pijanog Ozzyja, koji je ispružen u podnožju bubnjarskog podija prespavao seansu – vokale je markirao Kerslake – brzo napisali skladbu You Said It All, koja nikad nije snimljena. Pojavljuje se pak na Ozzyjevu koncertnom EP-ju »Mr. Crowley Live«, koji je izašao iste godine. Posljednja skladba napisana za album bila je No Bone Movies, na koju se kao koautor upisao i Lee Kerslake. Kad je stigao u skupinu, sve ostale skladbe za album već su bile napisane.

Album je sletio na sedmo mjesto domaće britanske ljestvice najprodavanijih albuma. U SAD-u, gdje je album izašao 27. 3. 1981., na Billboardovoj ljestvici dopuzao je do 21. mjesta. U rujnu 1980. izašao je prvi singl za skladbu Crazy Train, koji je kod kuće prošao nešto slabije i zauzeo 49. mjesto ljestvice singlova, a bolje mu je išlo u SAD-u, gdje se smjestio na devetom mjestu. Tome je u studenom iste godine slijedio još singl Mr Crowley. »Blizzard of Ozz« je do danas u SAD-u postao čak peterostruko platinast, tamo se naime prodao u više od šest milijuna primjeraka. U Kanadi je s preko 100.000 prodanih primjeraka dosegnuo platinasti status, a kod kuće u Velikoj Britaniji sa 60.000 prodanih primjeraka srebrni.

Godine 2002. na tržištu se pojavio reizdanje albuma s ponovno odsviranim bas linijama i bubnjevima, a dodane su i nove prateće vokalne harmonije. Za to su se pobrinuli član tadašnje Ozzyjeve postave bubnjar Mike Bordin (Faith No More) i basist Robert Trujillo (kasnije Metallica). Prateće vokale doprinijeli su Mark Lennon i John Shanks. Prema dostupnim izvorima, Sharon i Ozzy ni do današnjeg dana nisu se složili čija je bila ideja za taj potez. Sharon kaže da Ozzyjeva, on tvrdi suprotno. Kerslake i Daisley tužili su Ozzyja još 1986. zbog neisplaćenih autorskih prava. Otuda takva odluka da ih se na reizdanju posve izbriše s albuma. Godine 2003. sud je odbacio njihovu tužbu jer je Ozzy predomislio i poželio reizdanje albuma u izvornom formatu. Reizdanje albuma iz 2002. kod obožavatelja je naišlo na izrazito neprijateljski odjek.

Ozzy i izdavačka kuća CBS Records suočili su se 1985. s tužbom koju su podnijeli roditelji Johna McColluma. Dječak je počinio samoubojstvo dok je slušao album “Blizzard Of Ozz”, a na to ga je navodno navela linija u stihu skladbe Suicide Solution koja glasi: »Why try? Get the gun and shoot!« Obojica, Ozzy i Bob Daisley, objasnili su da to zapravo znači: »Get the flaps out«, što bi se prevelo kao: »Razmakni zalistke«. »Flaps« u engleskom vrijedi za vulgarizam i označava žensku vaginu. Sud je stvar odbacio jer je bilo premalo teretnih dokaza.

Autor: Aleš Podbrežnik

---