Fish: Vigil in a Wilderness of Mirrors
Izdavač: EMI Records
Datum izlaska: 29. 1. 1990.
Produkcija: Jon Kelly
Trajanje albuma: 50.38 min
Žanr: Art Rock / Neo-Progressive Rock
Ocjena: 9.5/10
Škotski vokalni osebujnik Fish (pravog imena Derek William Dick) objavio je svoj samostalni prvijenac nedugo nakon razlaza s prog rock legendama Marillion, od kojih se odvojio zbog neprestanog pritiska uzrokovanog naglom slavom i s njom povezanim razuzdanim životnim stilom koji ga je, prema vlastitim riječima, zamalo uništio. Zasićen statusom ‘rock zvijezde’, okupio je oko sebe skupinu izvrsnih povremenih glazbenika, među kojima su se posebno isticali gitarist Frank Usher, bivši gitarist Dire Straits Hal Lindes te klavijaturist Mickey Simmonds (poznat i po suradnji s Mikeom Oldfieldom, Camel i Renaissance), te odlučio stvoriti samostalni projekt kojim bi se nekako odlijepio od goleme Marillion ostavštine. Mnogi su bili uvjereni da će Fish zapravo nastaviti stilsku orijentaciju koju je zacrtao kao član neo prog rock prvaka, no već je na svom prvom samostalnom ostvarenju naslovljenom »Vigil in a Wilderness of Mirrors« dokazao da će manje-više pokušati ići posve vlastitim glazbenim putem.
Uz jedinstven vokal i izniman karizmu, Fishova važna umjetnička vrlina oduvijek je bila i sposobnost pisanja odličnih, introspektivnih i do kraja dubokih tekstova, koji se na »Vigil in a Wilderness of Mirrors« dotiču njegovih unutarnjih osjećaja nakon prekida suradnje s Marillion, patriotizma, ljubavnih nevolja i prije svega raznih društveno kritičnih tema tog vremena (posljednji dani thatcherizma, neobuzdani potrošački mentalitet i sl.). Škotski gorštak sa sobom je doveo i dugogodišnjeg dizajnera Marillion omota Marka Wilkinsona, koji je oblikovao omote svih njegovih ranih solo projekata.
Prilično velik dio skladbi na albumu nastao je u embrionalnom obliku još prije odlaska iz Marillion, što znači da su bile zamišljene za nikad objavljeni peti album s Fishom. Naslovna prog rock klasika ponosi se epskim, melodramatičnim refrenom kakav se od majstora Fishova kova već nekako i očekuje. Ambijentalni kontrast cijelo je vrijeme na zavidnoj razini, dok pozitivistička atmosfera neprestano raste u intenzitetu. Veliki domoljub usput unosi i pristoj škotski aranžman, što još više začini šarenu ritmičku shemu ovog uvodnog evergreena.
I sljedeće društveno osviješteno ostvarenje, pop rock kritika neobuzdanog kapitalizma i ‘zemlje snova’ s druge strane Atlantika naslovljena »Big Wedge«, na kojoj se između ostalog može čuti energično oponašanje saksofona preko sintesajzerskih tekstura, spada među vrhunske Fishove klasike. Prateće vokalne harmonije u refrenu pobrinu se za obilnu dozu profinjenosti, dok svoje u zabavnom ugođaju doprinose i sofisticirani klavirski aranžmani.
»State of Mind«, obilježen raznim motivima svjetske glazbe, a začetak je doživio još prije razlaza s Marillion, odlikuje se zaobljenom bas linijom u izvedbi Johna Giblina. »The Company« je još jedno ambiciozno ostvarenje, začinjeno škotskim patriotizmom, s poletnim refrenom i folk rock simfonijskim aranžmanima među kojima ne manjka ni melankoličan zvuk violina. »A Gentleman’s Excuse Me« je lijepa, melodramatična, simfonijska ljubavna balada na kojoj Fish dobiva izvrsnu priliku za demonstraciju svog slikovitog vokalnog raspona. Valja spomenuti da je njegov vokal ovdje bio intoniran za spoznaju niže nego što su ga sljedbenici bili navikli čuti iz njegovih dana s Marillion. Prema vlastitim riječima, bio je na to takoreći prisiljen ako nije želio ‘ostati bez glasa’.
Eksperimentalni »The Voyeaur (I Like to Watch)«, kritika TV voajerizma, zbog elektronskog ritmičkog pulsa bubnjeva od svih djela na albumu ima najizraženiji dah osamdesetih, dok je shizofreno-mračni refren uspješno povezan s društveno kritičnim tekstom. Od svih skladbi na albumu »Family Business« po vokalnoj interpretaciji najviše podsjeća na neku klasiku Marillion, dok tercetne harmonije između Ushera i Lindesa stvaraju zavidnu ambijentalnu magiju. Tvrdo rokerski, ali simfonikom podmazani hibrid »View from a Hill«, na kojem gostuje (tada još svježi) gitarist Iron Maiden Janick Gers, jednako je zanimljiv eksperiment u kojem majstor Fish dobiva lijepu priliku za demonstraciju svoje ‘ljute’ strane. Završni »Cliche« je ambiciozna prog rock poslastica u pravom smislu riječi, koja je cijelo vrijeme prožeta izrazito melankoličnom atmosferom zahvaljujući uplakanim slide gitarama i veličanstvenim simfonijskim zavjesama u pozadini.
»Vigil in a Wilderness of Mirrors« je neo prog rock klasika uz čiju se pomoć Fish uspio odmah nakon razlaza s Marillion afirmirati kao uspješan solo izvođač. Doduše, ne može se mjeriti s prva četiri albuma/Fish eri Marillion, koji su posebno poglavlje za sebe, no unatoč tome jedan je od najboljih samostalnih prvijenaca nekog glazbenika koji je glas isprva stekao kao član međunarodno cijenjene skupine. Na početku njegova samostalnog puta mnogi su bili uvjereni da će se Fish upustiti u neku vrstu natjecanja s bivšom skupinom, u stilu tko će izdavati umjetnički punokrvnije i ambijentalno bogatije radove, no toga srećom nije bilo i škotski div prog rocka ubrzo se afirmirao i kao kultni solo glazbenik.
Autor: Peter “Dr. ProgRock” Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Vigil
2. Big Wedge
3. State of Mind
4. The Company
5. A Gentleman’s Excuse Me
6. The Voyeur (I Like To Watch)
7. Family Business
8. View From The Hill
9. Cliché
Postava:
Fish (Derek W. Dick) – vokal
Frank Usher – gitara
Hal Lindes – gitara
John Giblin – bas gitara
Mickey Simmonds – klavijature
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Janick Gers – gitara (8)
Davy Spillane – piskovi
Phil Cunningham – piskovi, harmonika, Bodhrán
Aly Bain – violina (4 i 11)
Gavyn Wright – violina (4)
Alison Jones – violina (12)
Mark Brzezicki – bubnjevi
John Keeble – bubnjevi (3)
Luis Jardim – udaraljke (2,3,4 i 9)
Carol Kenyon – prateći vokal (2,3,7 i 9)
Tessa Niles – prateći vokal (2,7 i 9)
