Izdavač: AFM Records
Datum izlaska: 13. 11. 2020.
Produkcija: Jacob Hansen
Trajanje albuma: 61.47 min
Žanr: Progressive Metal/Power Metal
Ocjena: 9.0/10
Pyramaze su oduvijek bili zanimljiv bend kad je riječ o recenziranju albuma. No, ruku na srce, pisac ovih redaka do danas nije recenzirao niti jedan album Pyramazea, pa je bilo potrebno najprije obnoviti povijest dosadašnjih postignuća grupe. Riječ je o sastavu koji je na sceni već gotovo 20 godina, a smiješno je da, pogotovo u posljednjih deset godina, vrijedi za sve samo ne za predvidljiv. Unatoč tome što svira starošKolski progresivni metal skandinavskog recepta, koji je konkretno opterećen elementima power metala. U toj glazbi lako će se pronaći obožavatelji sastava Evergrey, Beyond Twilight, čak i Circus Maximus ili Pagan’s Mind, a s druge strane i obožavatelji Kamelota ili žešćih nabrijanaca tipa Dream Evil.
Početkom novog milenija stvari su se za bend jako dobro razvijale. S Lanceom Kingom na vokalu i dva vrlo dobra albuma, Pyramaze su bili na pragu toga da se uvrste među šačicu najvrućih bendova žanra. No Lance je napustio grupu. Slijedio je album »Immortal« (2008.), s bivšim pjevačem Iced Earth, Mattom Barlowom. Solidna stvar, ali bend se s njim nije bitno pomaknuo naprijed. Činilo se da su Pyramaze odjednom ostali bez daha i da je svemu kraj. Uslijedila je sedmogodišnja praznina, a 2015. bend se obnovio s vrhunskim pjevačem Terjeom Harøyjem i renomiranim producentom Jacobom Hansenom, koji je preuzeo ulogu jednog od gitarista u sastavu, a u studiju svira i bas. Hansen se pokazao i kao vrlo koristan skladatelj, što s obzirom na to da je riječ o jednom od najcjenjenijih producenata nije nikakvo iznenađenje. Bend se podigao iz pepela poput ptice feniks i izbacio vrhunski album »IV: Disciples of the Sun« (2015.), a dvije godine kasnije uslijedio je iznimno ambiciozan uradak, odnosno konceptualni album »Contingent« (2017.).
Pyramaze su dakle posljednjih pet godina bend koji je pronašao doista nov zamah i novi kreativni smisao. Novi album, »Epitaph«, opet je priča za sebe. Riječ je o trećem albumu sastava u stabilnoj i nepromijenjenoj postavi. Konsolidirani Pyramaze su nakon ambiciozno zamišljenog prethodnika Contingent, koji se u širokopotezno postavljenom konceptu malo izgubio, ponovno zaigrali s karizmom albuma »IV: Disciples of the Sun«. S »Epitaph« ga kvalitetom i umjetničkim dojmom nisu samo dostigli, nego su ga zrelošću čak i nadogradili. Golemih, gotovo 62 minute glazbe, do vrha je ispunjeno nevjerojatno bombastičnim razvojem skladbi. Riječ je o grabežljivom, visokoatmosferičnom uratku izrazitog drama teatra na svakom koraku, koji ne štedi na silovitom pljuštanju gitarskih fraza i uglađenoj produkciji, a u raskošnom i nevjerojatno bogato popunjenom zvučnom krajoliku razvija i izrazito mračan dodir atmosfere. Tamna »vedrina« podsjeća na vrijeme sastava Beyond Twilight, što i ne iznenađuje jer je Hansen svojedobno surađivao i s Beyond Twilight.
Godina 2020. doista je nešto posebno zbog trenutačne situacije u kojoj nema koncerata. Bendovi su se mogli potpuno prepustiti stvaranju materijala koji brusе koliko god žele. Vremena je dakle bilo napretek. S obzirom na vibracije koje nas prate cijele godine, sve se to neizravno prevodi i u glazbu. Melankolija je nevjerojatna. I na ovom albumu, iako ga s druge strane razdire bombastika i pompa. Kvintet je s »Epitaph« izbacio zacijelo najzreliji i umjetnički najjači uradak svoje karijere. Zato ovaj album nije baš epitaf sastava, prije novi početak. Riječ je o briljantno uravnoteženom albumu koji se cijelo vrijeme upušta u pravovjerne doze ultrazaraznog izričaja – vrhunce doseže u nevjerojatno pamtljivim refrenima – te tehničke složenosti. Gitare grade izražen masivni zid fraziranja, kojem prijeko potrebnu širinu i dubinu daje izvrsni klavijaturist Jonah Weingarten. Potonji je prisutan posvuda na albumu. Njegovi aranžmani često djeluju i izrazito orkestralno. Skladbi je jedanaest (bez introa). Refrenski napjevi vrhunski su izbrušeni, a doprinos vokalista Terjea Harøya zaslužuje sve moguće superlative. Njegov vokal je možda čak i središnji magnet ovog uratka. Slikovit, razgranat, pečatan u svakom položaju. Eksplozivan i, kako i treba, karizmatičan. U svakom trenutku ovog albuma na pravom mjestu. Zanimljivo je da sva tri gostujuća vokalista, to jest pjevačica Unleash the Archers Brittney Slayes u skladbi Transcedence te oba bivša pjevača Pyramazea, Matt Barlow i Lance King, koji se pridružuju Terjeu Harøyu u završnoj The Time Traveller, ne donose nikakvu dodanu vrijednost. Terje Harøy posve je dovoljan. Čak se stječe dojam da bi skladbe bile bolje da je sve glavne vokale preuzeo samo Terje Harøy. The Time Traveller skladba je duga čak dvanaest minuta, iako bend u njoj sve kaže u dobrih pet, najviše šest minuta. Svejedno. Ambicioznije je građena od ostalih skladbi albuma. U smislu da je struktura opuštenija u odnosu na kompaktnost ostalih kompozicija na albumu. Aranžirana je za tri različita vokalista, pa se s te strane trebalo malo detaljnije pozabaviti njome. Iako bi mogla biti upola kraća, vrijednost ovog uratka nikako ne smanjuje. Jedna dlaka u jajetu naposljetku i nije tako tragična stvar, jer je ostatak glazbene supstance izniman.
»Epitaph« je album koji nagrađuje sa svakim sljedećim slušanjem. Izrazito je muzikalan, bombastičan, pun briljantnih vokalnih akrobacija, lukavo začinjenog aranžiranja, što vrijedi i za razigravanje u mid-eight dijelovima. Gitare i klavijature pobrinut će se i za slikovite solističke dvoboje, pune pucketave unakrsne vatre. Ritam sekcija unosi progresivnometalski format, koji je s Epitaphom dosegnuo novi zrelosni razvojni trenutak. Obožavatelji sastava bit će oduševljeni. Općenito. Svatko tko traži lukavu mješavinu muzikalnosti i složenosti. Kreativno nadahnuto ostavštinom progmetala devedesetih po skandinavskom receptu i europskog power metala. »Epitaph« je dakle odličan album kojega se tako lako nećeš zasititi.
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Epitaph
2. A Stroke Of Magic
3. Steal My Crown
4. Knights In Shining Armour
5. Bird Of Prey
6. Your Last Call
7. Particle
8. Indestructible
9. Transcendence (feat. Brittney Slayes)
10. Final Hour
11. World Foregone
12. The Time Traveller (feat. Matt Barlow & Lance King)
Postava:
Terje Harøy — vokal
Jonah Weingarten — klavijature, orkestracije
Toke Skjonnemand — vodeće gitare
Jacob Hansen — gitara, bas-gitara, prateći vokal
Morten Gade Sorensen — bubnjevi
