Progresivnorockerski velikani Jethro Tull, pod vodstvom svog neukrotivog, energičnog, lucidnog, sarkastičnog i karizmatičnog pjevača Iana Andersona, najpoznatijeg flautista među rockerima, koji je svojim posebnim tekstovima i konceptima uvijek znao zagrebati po društvenim osjetljivostima, snimili su u svojoj šarenoj karijeri dvadeset i jedan studijski album.
Iako se njihov glazbeni stil neprestano mijenjao, pod Ianovim budnim okom većinu su svog postojanja težili zvučnoj inovativnosti i stilskoj eklektičnosti te su sedamdesetih godina prošlog stoljeća stvorili neke od ključnih albuma progresivnog rocka.
Kroz svoje su se postojanje poigravali elementima blues rocka, hard rocka, progresivnog rocka, prog folk rocka, synthpopa i world musica te su svojim najpoznatijim albumima dražili i dežurne društvene moraliste, koji su početkom sedamdesetih u SAD-u palili kopije prijelomnog albuma »Aqualung«, i ljubitelje Metallice, koji su doživjeli infarkt kad su Jethro Tull za album »Crest Of a Knave« dobili nagradu grammy za najbolji heavymetalski album.
Dio Jethro Tull priče bio je uz Iana, od njihova drugog albuma »Stand Up« nadalje, i gitarski majstor Martin Barre. Ianov i Martinov put razišli su se 2011., a danas Jethro Tull, koji su svoj posljednji studijski album snimili ‘davne’ 2003., nažalost ‘vegetiraju’ kao Ianov prateći solo band, no najbolji trenuci njihove karijere nikad neće biti zaboravljeni. Evo popisa njihovih studijskih albuma od najslabijeg do najboljeg.
21. Under Wraps (1984):
Sintetičko-elektronski debakl »Under Wraps«, koji više nego na Jethro Tull podsjeća na neobjavljeni materijal nekih Depeche Mode s ritam mašinom umjesto pravih bubnjeva, bio je uvjerljivo njihov najgori album. Njegova jedina pozitivna strana bila je to što je Ian, koji je godinu prije izdao svoj solo prvijenac u gotovo identičnom glazbenom stilu, tada bio na vrhuncu svojih vokalnih sposobnosti, prije nego što je tijekom »Under Wraps« turneje zauvijek oštetio glasnice. Tekstovi, koji su se uglavnom odnosili na Hladni rat i špijunske igre, bili su još jedan razlog zašto je ovaj album tako loše prošao test vremena.
Ključne skladbe: »Under Wraps #2«.
20. The Jethro Tull Christmas Album (2003):
Korporativno usmjeren božićni album bio je posve nepotreban projekt, nastao na poticaj tadašnje izdavačke kuće u vrijeme kad su božićni albumi bili najnoviji glazbeni trend, no Ian je takvu inicijativu, usprkos svojoj ‘nevjernoj’ naravi, rado prihvatio. Obrade Jethro Tull evergreena s novim aranžmanima ispale su korporativno i prazno te su oduševile tek poneke dugogodišnje privrženike, koji su od Iana već bili navikli na brojne prošle ekscentrične odluke. Usto, ostaje gorak okus da je to (još uvijek) njihov posljednji studijski album.
Ključne skladbe: »A Christmas Song«, »Pavane«.
19. Catfish Rising (1991):
S »Catfish Rising« Jethro Tull željeli su se vratiti svojim bluesrockerskim i hardrockerskim počecima. Problem je bio u tome što je album uz produkciju tipičnu za početak devedesetih zvučao poprilično anakrono i dosadno. Za razliku od blues prvijenca »This Was«, na kojem se moglo čuti mladi bend kojeg je jednostavno razganjao elan i za ono doba inovativne ideje, »Catfish Rising« odražavao je portret umorne skupine usred krize srednjih godina.
Ključne skladbe: »This Is Not Love«, »Rocks On the Road«.
18. The Broadsword and the Beast (1982):
To je bio album kojim su Jethro Tull stilski konačno zakoračili u osamdesete, pri čemu je nezanemariv doprinos dala sintesajzerska tehnologija u režiji tadašnjeg klavijaturista Petera-Johna Vetteseja, koja im je donijela barem toliko novih privrženika koliko ih je otjerala. Konačni rezultat bio je daleko od blistavog, a brojne skladbe prilično su jadno prošle test vremena. Ian je o ovom albumu uvijek imao visoko mišljenje, ponajprije zato što su njime zadržali zanimanje za svoju glazbu i nakon kraja sedamdesetih, no na njemu je malo toga vrijednog spomena.
Ključne skladbe: »Pussy Willow«, »Beastie«, »Broadsword«, »Cheerio«.
17. Rock Island (1989):
»Rock Island« bio je u mnogočemu slabiji nastavak razvikanog prethodnika »Crest Of a Knave«. Album doduše sadrži nekoliko svijetlih točaka, no kao cjelina spada među dosadnije trenutke veličanstvene Jethro Tull ostavštine. Nastao je u razdoblju kad je bend bio bez stalnog klavijaturista pa nije iznenađujuća nekonzistentnost pojedinih aranžmana.
Ključne skladbe: »Kissing Willie«, »Rock Island«, »Another Christmas Song«, »Strange Avenues«.
16. J-Tull Dot Com (1999):
»J-Tull Dot Com« bio je manje uzbudljiv stilski nastavak prethodnika »Roots To Branches«. Album kao cjelina uopće nije bio loš i sadržavao je nekoliko dobrih ideja, no nedostajalo mu je konzistentnosti, dok neki elementi world musica nisu ispali baš najsretnije. Uz ne previše sjajan glas ovog albuma doprinijeli su i potpuno promašena naslovnica te relativno slaba promocija, jer se skupina tada preselila k manjoj izdavačkoj kući.
Ključne skladbe: »Spiral«, »Dot Com«, »Wicked Windows«, »A Gift of Roses«.
15. Crest Of a Knave (1987)
»Crest Of a Knave« možda je čak i najkontroverzniji album u cijeloj Jethro Tull diskografiji, jer im je donio spornog Grammyja za najbolji heavymetalski album, iako ima toliko veze s heavy metalom koliko Ianov stari, otrcani kaput s čistoćom. Unatoč tome što je hardrockerski usmjereni »Crest Of a Knave« zbog Ianove promijenjene boje glasa povremeno podsjećao na Dire Straits i što sve ideje na njemu nisu bile blistave, sadržavao je i nekoliko vrlo zanimljivih skladbi, koje su dugi niz godina činile važan dio Jethro Tull koncertnih nastupa.
Ključne skladbe: »Budapest«, »Steel Monkey«, »Farm On the Freeway«, »Said She Was a Dancer«.
14. Roots To Branches (1995):
»Roots To Branches«, koji neki nazivaju indijskim nastavkom »Songs From the Wood«, bio je u trenutku izlaska dobrodošlo zvučno osvježenje zahvaljujući upletanju elemenata world musica. Ian se nakon putovanja po Indiji zaljubio u world music, što je u drugoj polovici devedesetih obilježilo i nove Jethro Tull uratke i njegovu solo karijeru. Album je bio ambijentalno mračan i stilski dovoljno eklektičan da se može svrstati među posve solidne, ali nikako ključne trenutke u povijesti legendarnih progresivaca.
Ključne skladbe: »Roots To Branches«, »Rare And Precious Chain«, »Out of the Noise«, »Another Harry’s Bar«.
13. This Was (1968)
Jethro Tull prvijenac »This Was« (RockLine recenzija) bio je prilično neobičan bluesrockerski album koji bi se mogao označiti kao ‘prijelazni’ progresivni blues rock. Ključni tvorac neočekivanog uspjeha ovog vrlo solidnog prvijenca bio je, uz Ianov vokal i flautu, originalni gitarist Mick Abrahams, koji je potpuno vladao tadašnjim blues rock trendovima. Ian je već pri njegovu izlasku shvaćao da je riječ o prijelaznom stilu i da budućnost skupine nije u blues rocku.
Ključne skladbe: »My Sunday Feeling«, »Beggar’s Farm«, »Serenade To a Cuckoo«, »A Song For Jeffrey«.
12. A (1980):
»A« (RockLine recenzija) izvorno je zamišljen kao Ianov solo album, no pod pritiskom izdavačke kuće Chrysalis Records izašao je kao Jethro Tull uradak. Iako su ga privrženici pri izlasku prihvatili sa znatnom rezervom, jer je već sadržavao utjecaje produkcije tipične za osamdesete i pojačanu prisutnost ‘trendovskih’ sintesajzera, »A« je iznenađujuće dobro prošao test vremena i spada među zanimljivije Jethro Tull uratke izdane nakon kraja njihova klasičnog razdoblja. Dosta zasluga za to imala je i električna violina u režiji gostujućeg klavijaturista/violinista Eddieja Jobsona.
Ključne skladbe: »Crossfire«, »Flyingdale Flyer«, »Black Sunday«, »Protect And Survive«.
11. Stormwatch (1979)
»Stormwatch« predstavljao je kraj tzv. prog folk rock trilogije i ujedno završetak najuspješnijeg razdoblja u povijesti Jethro Tull (sedamdesete). Unatoč tome što se bend tijekom snimanja borio s brojnim problemima, među kojima se isticalo loše zdravstveno stanje (i kasnija smrt) tadašnjeg basista Johna Glascocka, album je kao cjelina ispao vrlo dostojno i još je danas relativno zanemaren. U usporedbi s oba prog folk prethodnika sadržavao je još mračniju atmosferu, dok su se tekstovi odnosili na ekološku krizu, nestalno vrijeme, škotske legende i Ianova iskustva iz razdoblja kad je postao vlasnik farme lososa.
Ključne skladbe: »North Sea Oil«, »Home«, »Dun Ringill«, »Elegy«.
10. Too Old To Rock’n’Roll to Young to Die (1976):
Ovaj razvikani i pomalo zanemareni konceptualni album, suprotno pretpostavkama tadašnjih medija i glazbenih kritičara, nije sadržavao Ianovu autobiografsku priču, nego je bio oštra kritika glazbene industrije i brzo promjenjivih (ne samo glazbenih) trendova. Kao cjelina »Too Old to Rock’n’Roll to Youg to Die« bio je vrlo solidan uradak s brojnim simfonijskim aranžmanima, koje je ponajprije dao klavijaturist David (danas Dee) Palmer.
Ključne skladbe: »Too Old to Rock’n’Roll to Young to Die«, »Quizz Kid«, »Salamander«, »Crazed Institution«.
9. Stand Up (1969):
»Stand Up« (RockLine recenzija), koji je još sadržavao brojne bluesrockerske elemente, bio je veliki napredak u odnosu na Jethro Tull prvijenac i još je danas Ianov najdraži Jethro Tull album. Album je sadržavao brojne Jethro Tull klasike koje su desetljećima bile obavezan dio njihovih koncertnih nastupa, a ujedno je predstavljao debi dugogodišnjeg gitarista Martina Barrea, koji je bio neraskidivo povezan s klasičnim, prepoznatljivim zvukom skupine. Sve to znači da »Stand Up« nije bio samo jedan od najboljih, nego i jedan od najvažnijih albuma u povijesti Jethro Tull.
Ključne skladbe: »A New Day Yesterday«, »Bouree«, Nothing Is Easy«, »Fat Man«.
8. War Child (1974):
»War Child« izvorno je zamišljen kao puno ambiciozniji projekt koji je trebao istodobno izaći u obliku dva različita, međusobno povezana dijela – kao orkestralni album i kao ‘klasičniji’, rockerski album. Na kraju je nastao ‘samo’ rockerski dio, koji je, usprkos relativnoj zanemarenosti i priličnom prezirnom frktanju tadašnjih kritičara, kao cjelina bio vrlo dobar album. Ujedno je »War Child«, koji stilski nije skrivao koketiranje s tadašnjom glam rock scenom, bio jedini trenutak Ianove karijere kad je zasvirao saksofon, čime još i danas nije najzadovoljniji.
Ključne skladbe: »War Child«, »Skating Away On the Thin Ice of a New Day«, »Bungle In the Jungle«, »Back-door Angels«.
7. Benefit (1970):
I »Benefit« (RockLine recenzija) spada među kritički zanemarene albume ove legendarne progrockerske skupine. »Benefit« je nastao u ‘tranzicijskom’ razdoblju, kad su se Jethro Tull polako otresali svojih blues rock korijena i stilski usmjeravali prema progresivnom rocku. Zbog mračne naravi većine skladbi na albumu i prilično tvrđeg zvuka bio je u mnogočemu navjestitelj svog puno razvikanijeg nasljednika »Aqualung«.
Ključne skladbe: »With You There To Help Me«, »Nothing To Say«, »To Cry You a Song«, »Sossity; You’re a Woman«.
Tekst povodom 50. obljetnice izlaska albuma “Benefit” možeš pročitati OVDJE!
6. A Passion Play (1973):
»A Passion Play« bio je pri izlasku nepravedno zanemaren album, jer su mu tadašnji kritičari prigovarali pretencioznost, pompoznost i razvučenost. S godinama su se kritike dosta ublažile i danas je »A Passion Play« s pravom prepoznat kao jedno od najboljih ostvarenja u povijesti Jethro Tull. Taj mračni konceptualni album o putovanju duše u zagrobni život u mnogočemu je uspješno nadogradio skladateljsku i aranžerskju formulu prethodnika »Thick As a Brick« te je oba dijela »A Passion Play« suite začinio ekscentričnom pričicom o kratkovidnom zecu koji je izgubio naočale.
Ključne skladbe: »A Passion Play (Part 1 & 2)«.
5. Minstrel In the Gallery (1975):
»Minstrel in the Gallery« bio je u mnogočemu vrhunac Jethro Tull što se tiče njihova eksperimentiranja s teatralno i baroknom usmjerenim simfonijskim aranžmanima i simfonijskim progresivnim rockom. Trijumfalni vrhunac albuma bila je epska skladba »Baker St. Muse«. Album nije bio konceptualan, ali se tematski i ambijentalno nadahnjivao trubadurima i putujućim kazalištima iz Shakespeareova razdoblja.
Ključne skladbe: »Minstrel In the Gallery«, »One White Duck«, »Cold Wind to Valhalla«, »Baker St. Muse«.
4. Heavy Horses (1978):
Ianova ljubav prema poljoprivredi i posebnoj pasmi engleskih konja dosegla je vrhunac na klasiku »Heavy Horses«, koji je bio logičan, ali nešto mračniji i tvrđi nastavak poznatijeg progfolkrockerski usmjerenog prethodnika. Za razliku od romantično usmjerenog prethodnika, u tekstovima je donosio realniji pogled na selo i poljoprivredne djelatnosti. Ian je u svojim tekstovima oduvijek volio opisivati neobične subjekte, među koje su ovaj put spadali miševi, moljci, konji, kokoši i vjetrokaz u obliku pijetla.
Ključne skladbe: »Acres Wild«, »Heavy Horses«, »Weathercock«, »One Brown Mouse«, »Moths«.
3. Songs From the Wood (1977):
»Songs From the Wood« bio je trenutak kad su Jethro Tull nakon Ianova preseljenja na selo počeli zahvaćati prog folk rock punom žlicom i stvorili jedan od svojih najboljih albuma, koji je ujedno označio početak tzv. prog folk rock trilogije. Album se glazbeno i tematski oslanjao na britansku folkloru, drevne legende i romantiku povezanu sa šumama. Na njemu se nalazila i skladba »Ring Out Solstice Bells«, koja je brzo ‘otišla u narod’ i postala božićna klasika.
Ključne skladbe: »Songs From the Wood«, »Jack In the Green«, »Hunting Girl«, »The Whistler«, »Ring Out Solstice Bells«.
2. Aqualung (1971):
S »Aqualung« (RockLine recenzija), koji prema Ianovim riječima nikad nije bio konceptualni uradak, Jethro Tull postali su svjetski prepoznatljiva skupina i jedna od ključnih skupina ranog progresivnog rocka. »Aqualung«, koji je uz progresivni rock sadržavao i brojne akustične elemente folk rocka i, ponajviše zahvaljujući gitarskoj tehnici Martina Barrea, ‘razuzdane’ elemente hard rocka, onaj je album na koji danas obično pomisli većina glazbenih ljubitelja kad se spomene Jethro Tull. Većina Ianovih tekstova sadržavala je oštru kritiku organiziranih religija i suvremenog kapitalističkog uređenja, koje stvara sve veći broj obespravljenih društvenih marginalaca. To je glavni razlog zašto je »Aqualung« i u današnje vrijeme još uvijek vrlo aktualan album.
Ključne skladbe: »Aqualung«, »Locomotive Breath«, »Mother Goose«, »Cross-Eyed Mary«, »My God«.
1. Thick As a Brick (1972):
»Thick As a Brick« (RockLine recenzija), parodija na konceptualne albume koja je, ironično, odmah po izlasku postala jedno od kultnih konceptualnih ostvarenja progresivnog rocka, ujedno je definitivni magnum opus legendarnih Jethro Tull i njihova svim vodama opranog poglavice Iana Andersona. Iako su njegovu poruku i tekstove razumjeli samo rijetki Jethro Tull privrženici izvan Velike Britanije, »Thick As a Brick« postao je jedan od najcjenjenijih albuma sedamdesetih godina prošlog stoljeća, koji se obično svrstava i na ljestvicu deset najboljih progresivnorockerskih albuma svih vremena. »Thick As a Brick«, koji bi u modernim vremenima izašao pod naslovom »Thicc As a Bricc«, ponosio se i za ono doba provokativnom naslovnicom u obliku parodije tipičnih engleskih novina.
Ključne skladbe: »Thick As a Brick (Part 1 & 2)«.
Autor: Peter “Dr. ProgRock” Podbrežnik
