Samo Šalamon & Friends: Almost Alone Vol. 1

0 135

Izdavač: Samo Records
Datum izlaska: 26. 10. 2020
Produkcija: Samo Šalamon
Trajanje albuma: 64.24 min
Žanr: Contemporary Jazz
Ocjena: 9.5/10


Samo Šalamon je glazbeni fenomen. Ne samo kad govorimo o općem dosegu slovenske glazbene scene, bilo oduvijek ili danas. Samo Šalamon je fenomen u svjetskim razmjerima suvremenog jazza.  Izvan Slovenije njegovo je ime u krugovima jazz gurmana postalo iznimno cijenjeno i traženo. Teško ćeš naći slovenskog glazbenika koji je s obzirom na svoje godine objavio takvu hrpu albuma i cijelo vrijeme sudjelovao u više projekata istodobno – uglavnom sa stranim glazbenicima, ali i s našima (Brest). Budući da mi Slovenci počnemo cijeniti ono što imamo tek nakon što dobijemo potvrdu iz inozemstva, vrijedit će i ubuduće da Samo nažalost nikad neće snimati spotove kojima bi slovenski televizijski programi zasipali svoje građane u božićno i predновogodišnje vrijeme. Ali jedno vrijedi. Samo je jednostavno rečeno briljantan um. Spektralna shvatljivost, pomirljivost, neprestana konstruktivna otvorenost prema prihvaćanju drugačijosti, ili preciznije rečeno, neprestano traženje pomirenja s jezikom drugačijosti, osobine su koje odražavaju iznimnu artističku inteligenciju, koju je ovaj glazbenik zrelo razvio do te mjere i koju i dalje evolutivno nesputano utjelovljuje u svojim glazbenim projektima i djelima.

Samo godišnje izda i po nekoliko albuma. Šteta što se u tom pogledu nikad neće upoznati s Frankom Zappom. »Almost Alone Vol. 1« je naime već treći Šalamonov album ove godine. Početkom veljače je u družini s Igorom Matkovičem i Kristijanom Krajnčanom izdao već dva studijska albuma, »Common Flow« (RockLine recenzija) i »Rare EBB« (RockLine recenzija). S prisilom nove stvarnosti kojoj svjedočimo negdje od sredine ožujka ove godine (nadajmo se da će proći »jučer«), i Samo je, kao i svi glazbenici svijeta, osjetio koliko je gadno kad ne možeš izvoditi svoju glazbu na pozornici i općenito kad ne možeš surađivati s glazbenicima u fizičkom smislu. Uvjeti distanciranja okrenuli su stvari naglavačke, a Samo pritom nije stajao skrštenih ruku. Tražio je nove i drugačije oblike povezivanja s glazbenicima u nove idejne projekte.

Tako je Samo smislio novi projekt i u njega pozvao čak 35 gitarista iz 35 zemalja. Samo je naravno trideset i šesti (iz trideset i šeste zemlje, koja nije Ekvatorska Gvineja). Neke od tih glazbenika poznavao je od prije iz prošlih suradnji – među njima je najveće ime albuma Almost Alone Vol 1 austrijski jazz gitarist Alex Machacek -, a s nekima koje je pridobio za projekt prije toga nije imao nikakav kontakt. Cijela stvar nije tako jednostavna. Samo je naime svih 35 glazbenika stavio pod povećalo. Poslušao je njihov način sviranja gitare, udubio se u samu glazbenu percepciju pojedinih glazbenika, u karakter individualnog glazbenog izraza. Zatim je dijelove ideja već pripremljenih motiva prilagođavao. Isto je učinio i s aranžmanima. Istodobno je stvorio i dodatne nove motive i dijelove skladbi, dakle posve iznova. Pritom je njegov unutarnji osjećaj slijedio stil gitarističkog artizma tih 35 glazbenika. Na »Almost Alone Vol. 1« tako je predstavljeno prvih jedanaest glazbenika koji u navezi sa Samom Šalamonom sudjeluju na jedanaest skladbi. Po uzoru na gitarske duete, odnosno zamisli da te netko tko je autor skladbe pozove da se uključiš u nju svojim solom. Prvom dijelu slijedit će i drugi i treći.

To je jazz! A jazz je čudaški! To je ujedno njegova najveća ljepota i privlačnost. Jedanaest točaka, jedanaest različitih lica koja definira naravno jedanaest različitih glazbenih »vodiča«. Među tih jedanaest je i dvanaesta, ona maksimalno gipka, trenutačno prepredena i vihorita, ali cijelo vrijeme »visoko shvatljiva«, a i nevjerojatno iskričava u svojoj snalažljivoj elastičnosti. To je »dirigentska palica« Sama Šalamona, koja budno bdije nad razvojem događaja ovog izdanja. Album preferira čist, poluakustičan i akustičan odjek gitara. Većina točaka održava iznimno dopadljivu susretljivost – visoku razinu slušljivosti, iako su konkretno opterećene atonalnim figurama u rješenjima gitarskog sviranja i jazz improvizacija. To je vrlo važno u okruženju zvučnog krajolika koje je sklono skrivanju iza raznih efekata i posebnih učinaka »studijskih makinacija«. Iako je Samo lijepio stvari zajedno i u njegovu su elektroničkom poštanskom sandučiću cijelo vrijeme vrvjele mp3 datoteke koje su putovale amo-tamo, album nagovara iznimno živahno, dinamično, organski i svakako iskreno trodimenzionalno.

Pogledajmo materijal. Naslovi skladbi su blagi, ali podosta koristan uvodni orijentir, koji nudi vrlo korisan prethodni uvid u sam razvoj i karakter pojedinih skladbi. Posebno zabavno album »eksplodira« skladbom »Seven Cats«. U njoj u žarišnu točku staje srpski gitarist Dušan Jevtović, koji se češće namjerno zatječe u prevratima atmosfere na način kojim nikako ne škrtari s grubim fraziranjem. Samo je mjestimice dodavao i nešto ritmičke podloge – bubnjeve, dodao je i Moog, mandolinu. Gitare je po potrebi svirao kroz različite efekte, čime je kontrastno produbljivao željeni karakter pojedinih raspoloženja. Time je postigao i osjetne karakterne odmake među skladbama. Upravo je u tom pogledu posebno zanimljiva »Seven Cats«, koja je trenutačno i jeziva, mračna, nakostriješena, naježena i u kojoj se posebno zrcale instinkti, strasti i neočekivani obrati atmosfere, koji unatoč konciznom dirigiranju nagovaraju gotovo sa žarom spontanosti. Gitaristi u toj, jednoj od najzanimljivijih skladbi albuma, preplitanjem sola imitiraju i mačje mjaukanje, koje svoj vrhunac doseže u finalnom krešendu.

Nakon šeprtljave i vragolaste »Miss Sarcasm«, koja u nekoj dalekoj paraleli izvlači čak i »Frippološki« karakter atonalnog frazirjanja eklektičnog sudara rocka i jazza (u njoj gostuje Alex Machacek), atmosferu albuma već nastavak s »Nightmare« zakreće u posve novu nišu. To je skladba koja draži cerebralno i psihodelično. Prije svega godi kontrastni prijelaz između linije izrazito »narevebirane 3D« solaže i njezina posve »clean« nastavka. Istraživačka točka, koju pokreće osjetilnost Sama i gostujućeg Poljaka Rafala Sarneckog, završava teatralno. Ponavljajućim tonom koji imitira jutarnji alarm. To je mračniji trenutak albuma i zasigurno skladba koja, slično kao »Seven Cats«, odudara od drugih točaka.  U nastavku album nagovara ležernije, lakše i u nježnijim zvučnim pastelama. Takva je »Crosswijk« (riječ je o turskoj četvrti u Amsterdamu) – odatle je Samo pozvao na solo turskog jazz gitarista Cenka Erdogana, koji je položio prelijepu i slikovitu solažu  na fretless gitari. Taj spokoj i ležernost, unatoč atonalno usmjerenim figurama, održava u nastavku »Awkwardly Placed«, a i »Coalition of the Mistaken«, ali samo do posljednje trećine, gdje slušatelja izaziva namjerna eksperimentalna fragmentacija, koja se na tren zagleda i s avanturizmom free jazza. »Looking Back« je najduža kompozicija i svejedno iznimno slušljiva. U njoj fascinira iznimno preplitanje sola – izvrsni dueli prepleta gitara Sama i gosta Jacoba Younga, koji će nagrađivati osobito zahtjevnije ljubitelje gitarskih jazz vragolija. Glazbenici su više nego očito uhvatili pravi trenutak kad je kemija proradila i poslužili oduševljavajućom egzekucijom zmijolikog slaloma munjevite kontemplacije improvizatorskih nadahnuća.

Komad koji odstupa i koji je više – recimo naravno cool jazzovski zamišljen, je skladba »Monked«. Pogodili ste. Svojevrsno je posvećenje Theloniusu Monku. Naveza Sama Šalamona i švicarskog gitarista Philippa Schaufelberga nešto je što će vas lansirati u vremena kad su se planetom jurili Art Blakey, Duke Ellington, Dave Bruebeck,… Skladba zvuči od svih najretroistički i tradicionalno jazzovski. Album završava mističnom i čeznutljivom Northern Wind, u koju se svojom mekoćom profinjeno uključuje grčki gitarist Spiros Exaras.

Ako želite biti posve zaokupljeni slušanjem glazbe i okruženi raskoši informacija koje vijore iz suvremenog jazz artizma jedanaest skladbi albuma »Almost Alone Vol. 1«, Samo Šalamon ostaje briljantna adresa za takvu vrstu pustolovine. Novih hvalospjeva opet ne nedostaje. Ozbiljno. Riječ je o oduševljavajuće zapaljivom projektu koji prekipijeva od slobodoljubivog ekspresionizma, a zadržava visoku mjeru pristupačnosti. I za one koji prvenstveno ne pratite jazz glazbu.

Od Sama i njegovih jazz drugova dakle već nestrpljivo očekuju drugi i treći dio projekta »Skoraj sam«, koji su planirani za iduću godinu. Ako je ovaj album snimljen između svibnja i rujna ove godine, a izdan krajem listopada, jasno je da će oba sljedeća dijela uskoro biti tu. Samo je naime nevjerojatno dobro samoorganizirani D.I.Y. čarobnjak, što je jedan od važnih elemenata zbog kojih uspijeva izbaciti toliko nove i prije svega izuzetno kvalitetne glazbe na godišnjoj razini.

Zanimljivo je da free jazz ovaj album zapravo i ne poznaje. Eksperimentalnih odlomaka s posljedičnim motivskim fragmentiranjem ima taman toliko da na pravim mjestima cijelo vrijeme dražeće raspiruju vatru artističke strasti ovog izdanja. »Almost Alone Vol. 1« iznimno je ugodna avantura koja slušatelja neprestano bogati i nagrađuje sa svakom rotacijom u CD playeru. Pritom donosi mnoštvo različitih lica suvremenog jazz izraza, u kojima su briljantno podmetnuti i elementi klasične glazbe, u dahovima i folk glazbe i rocka.

Nad svime prije napisanim fascinira Šalamonov nesputani artistički genij, koji je cijelo vrijeme drsko i izazovno gurnut u slikovitu transformaciju mnogih uloga. One su manifestacija postizanja nevjerojatno učinkovite, pomirljive i dinamične simbioze s jedanaest karakterno različitih entiteta. Nevjerojatna je gipkost i visoko inteligentna glazbena shvatljivost s kojom je Samo cijelo vrijeme na oprezu i kojom tako spretno žonglira. U neprestanom opuštanju, oblikovanju i prilagođavanju aranžerskih manevara. Već sam temperament glazbenika donosi izvorne razlike u izražajni karakter skladbi, a da ne govorimo o razlikama u pristupu pojedinih gostiju magiji jazza i glazbe uopće. Ukratko, neka dakle počne prvi dio Šalamonove nove, slikovite i bezgranično slobodoljubive jazz pustolovine!

Autor: Aleš Podbrežnik

Popis skladbi:
1. Miss Sarcasm (feat. Alex Machacek) (04:21)
2. Nightmare (feat. Rafal Sarnecki) (07:00)
3. Crooswijk (feat. Cenk Erdogan) (06:06)
4. Awkwardly Placed (feat. Andre Fernandes) (05:12)
5. Coalition of the Mistaken (feat. Kalle Kalima) (05:22)
6. Looking Back (feat. Jacob Young) (09:38)
7. Seagulls in Maine (feat. Albert Vila) (05:56)
8. Seven Cats (feat. Dusan Jevtovic) (05:22)
9. Not Too Late, Not Too Soon (feat. Lorenzo Di Maio) (05:08)
10. Monked (feat. Philipp Schaufelberger) (03:50)
11. Northern Wind (feat. Spiros Exaras) (06:12)

Glazbenici:
Samo Šalamon – električne i akustične gitare, mandolina, Moog
Alex Machacek – električne i akustične gitare
Rafal Sarnecki – električne gitare
Cenk Erdogan – “fretless” gitara
Andre Fernandes – električna gitara
Kalle Kalima – električne gitare
Jacob Young – električna gitara
Albert Vila – električna gitara
Dušan Jevtović – električna gitara
Lorenzo Di Maio – električna gitara
Philipp Schaufelberger – električna gitara
Spiros Exaras – električna i “slide” gitara


Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići