Jon Anderson: 1000 Hands – Chapter One
Izdavač: Blue Élan Records
Datum: 31. 3. 2019. / 31. 7. 2020. (reizdanje)
Produkcija: Michael T. Franklin
Trajanje albuma: 52.15 min
Žanr: Progressive Rock
Ocjena: 8.5/10
»1000 Hands« je petnaesti samostalni album bivšeg Yes pjevača Jona Andersona, koji je izvorno izašao 31. ožujka 2019., ali je dobru godinu poslije doživio ponovno, odjekom bogatije izdanje. Album je nastajao gotovo trideset godina, jer mu korijeni sežu u 1990., kad je Jon počeo snimati novu glazbu za nikad ostvareni projekt Uzlot (na sjevernoengleskom narječju to znači »us lot«). »1000 Hands« je u svom ’embrionalnom’ obliku nastajao u suradnji s klavijaturistom Brianom Chattonom, s kojim je Jon nekoć svirao u Andersonovu prvom sastavu The Warriors. Taj je sastav poznat i po tome što je u njemu bubnjeve nekoć svirao bivši King Crimson bubnjar Ian Wallace.
Chatton, koji je odsvirao klavijature, prispevao nekoliko vokala i napisao većinu glazbe za »1000 Hands«, poznat je i kao bivši član psihodeličnorockovskog sastava Flaming Youth, u kojem je svirao zajedno s Philom Collinsom prije nego što se ovaj pridružio Genesisima. Kasnije je postao klavijaturist kod progrockera Jackson Heights i r’n’b rockera Snafu, no obje spomenute glazbene epizode bile su kratka vijeka.
Jon je početkom devedesetih za suradnju na nekim skladbama pozvao još trojicu kolega iz sastava Yes, ali je onda cijela ideja o projektu Uzlot propala. Nedovršena verzija »1000 Hands« dugo je ležala zaboravljena u Andersonovim glazbenim arhivima, sve dok američki producent i glazbenik Michael Franklin nije došao s idejom da Jon album ipak izda, s dodatnim skladbama. Jon je napravio nekoliko novih pjesama i dodao ih već postojećem materijalu nastalom u suradnji s Chattonom.
Kako govori već sam naslov albuma, u ulozi Jonovih gostiju, u gotovo tri desetljeća koliko ih je prošlo prije izlaska »1000 Hands«, sudjelovala je plejada raznih glazbenika svjetskog formata. To su Jonovi (bivši) Yes kolege (gitarist Steve Howe, basist Chris Squire i bubnjar Alan White), pjevač/flautist Ian Anderson (Jethro Tull), gitarist Steve Morse (Deep Purple, Dixie Dregs), gitarist Larry Coryell, klavijaturist Chick Corea (Return to Forever), violinisti Jean-Luc Ponty (ex-Mahavishnu Orchestra, Frank Zappa), Jerry Goodman (Dixie Dregs, ex-Mahavishnu Orchestra), Robbie Steinhardt (ex-Kansas), Jonathan Cain (Journey), gitarist Rick Derringer, bubnjar Billy Cobham (ex-Mahavishnu Orchestra), pjevač Bobby Kimball (ex-Toto) i basist Stuart Hamm, da navedemo samo neke. Jon je u svojoj karijeri duljoj od pedeset godina skupio zavidan broj (glazbenih) prijatelja, koji su kroz posljednja tri desetljeća rado sudjelovali na Jonovim samostalnim skladbama.
Zahvaljujući suvremenoj produkciji i rearanžiranim skladbama s početka devedesetih, na »1000 Hands« nema dramatičnog stilskog jaza između starijih i novijih uradaka. »Ramalama«, nekakav križanac folk rocka i simfonijskog rocka, sadrži klasična Jonova ‘mantranja’ s višeglasjima, koja dugogodišnji Yes sljedbenici dobro poznaju još od ranih sedamdesetih, dok mu žičani instrumenti daju izdašnu podršku. Tko ne poznaje Jonovu filozofiju i produhovljene tekstove, uz takvo ‘rama-lama’ mantranje mogao bi poprilično škrgutati zubima.
»First Born Leaders«, koja uz pompozna višeglasja sadrži i saksofon te već gotovo graniči s pop rockom, stilski malo vuče prema Yes uradcima s kraja devedesetih odnosno početka novog stoljeća. Na klasičnije progrockovski usmjerenoj »Activate«, koja sadrži gostujućeg Jethro Tull patrijarha Iana Andersona na flauti s njegovim karakterističnim puhačkim melodijama, jedna je od najzanimljivijih skladbi na »1000 Hands«. Zbog nekih elemenata world glazbe pomalo podsjeća i na neka Ianova solo postignuća od prije dva desetljeća. Veseljački »Make Me Happy«, koji lagano podsjeća na određene solo uratke Phila Collinsa, sadrži programirani ritam i puhačke aranžmane u stilu Earth, Wind & Fire. »I Found Myself«, koji sadrži jedan od najkliširanijih tekstova u Jonovoj karijeri (već je bezbroj puta u prošlosti posredno ili neposredno u tekstovima naglasio da je pronašao ‘samog sebe’), začinjen je ženskim gostujućim vokalom i ukusnim aranžmanima na violini.
»Twice In a Lifetime«, koji sadrži tradicionalno francuski obojene aranžmane na harmonici i moćnu orkestraciju, melankoličniji je uradak koji stilski sumnjivo podsjeća na neka postignuća s Yes albuma »Magnification« (2001). I zasanjano-eterični, a ujedno pompozni »WDMCF« bi sa pravim bubnjevima umjesto programiranih s lakoćom mogao spadati među Yes uratke iz kasnijih godina njihove karijere. Naslovna skladba zbog eklektičnosti i aranžerske dubine spada među vrhunce ovog albuma. I eterično-nostalgična završna balada »Now And Again«, koja sadrži karakterističan gitaristički pristup Jonova starog kolege Stevea Howea, ispala je vrlo dobro.
»1000 Hands«, koji je u ljeto 2020. doživio ponovno izdanje, vrlo je solidna zbirka skladbi iz gotovo tridesetogodišnjeg razdoblja karijere jednog od najslikovitijih i najjedinstvenijih pjevača u povijesti rock glazbe. U svojoj biti zapravo predstavlja nekakav presjek Jonove samostalne karijere u posljednja tri desetljeća, s nekoliko zanimljivih skladateljskih ideja koje su stigle i s Chattonove strane. Na neki je način tužno što je »1000 Hands« posljednji album na kojem je Anderson surađivao s (još živim) Chrisom Squireom, a vrlo vjerojatno i posljednji na kojem je udružio snage s Whiteom i Howeom, s kojim ne komunicira još otkako je Jon posljednji put napustio Yes.
Autor: Peter “ProgRock” Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Now
2. Ramalama
3. First Born Leaders
4. Activate
5. Makes Me Happy
6. Now Variations
7. I Found Myself
8. Twice in a Lifetime
9. Where Does Music Come From
10. Come Up
Glazbenici:
Jon Anderson – vokal, razni instrumenti, aranžmani
Steve Howe – gitara
Larry Coryell – gitara
Tommy Calton – gitara
Steve Morse – gitara
Rick Derringer – gitara
Pat Travers – gitara
Bobby Koelble – gitara
Christie Lenee – gitara
Trevor Rabin – gitara
Russel Chalk – ukulele
Don Oriolo – ukulele
Mitch Corbin – bendžo
Chick Corea – klavijature
Jonathan Cain – klavijature
Keith Heffner – klavijature
Rick Wakeman – klavijature
Michael T. Franklin – klavijature, ukulele, aranžmani
Jeff Abbott – klavijature
Brian Chatton – klavijature
Antonio Esposito – klavijature
Dariusz Grabowski – harmonika
Brian Snapp – flauta, saksofon
Charlie DeChant – flauta, saksofon
Ian Anderson – flauta
Edgar Winter – saksofon
Steve Walters – truba
Billy Boyd – truba
Brian Scanlon – truba
Pat Gulotta – trombon
Tower of Power – rog
Jean Luc Ponty – violina
Robby Steinhardt – violina
Jerry Goodman – violina
Charlie Bisharat – violina
Olga Kopakova – violina
Jason Thomas – violina
Paul Fluery – violončelo
Krissi Franzen – violončelo
Chris Squire – bas gitara
Tim Franklin – bas gitara, ukulele
Stuart Hamm – bas gitara
Allan White – bubnjevi
Billy Cobham – bubnjevi
Matt Brown – bubnjevi
Carmine Appice – bubnjevi
Pat Frost – “steel drums”, trombon
Steady Joseph – udaraljke
Eddie Metz jr. – udaraljke
Nana Academy Youth Choir
Zap Mama – prateći vokal
Bobby Kimball – prateći vokal
Orlando Symphony Orchestra
Michael Winslow – Fx
Voices of Lindahl
Violectric (Michelle Jones, Brandy Moulden, Krissi Franzen, Kaitlin Higby, Paul Fleruy, T Franklin, Jennie Landau)
