Izdavač: Insideout Music
Datum izlaska: 15. 9. 2017.
Produkcija: Sam Vallen
Trajanje albuma: 61.54 min
Žanr: Progressive Metal/Progressive Rock
Ocjena: 9.5/10
»In Contact« bio je četvrti studijski album australskih progresivaca Caligula’s Horse, koji vrlo često prelaze tanku granicu između progresivnog metala i progresivnog rocka. To je bio njihov prvi album s ritam gitaristom Adrianom Golebyem i bubnjarom Joshom Griffinom, a ujedno i onaj uradak kojim su se definitivno probili među najvažnije predstavnike suvremenog progresivnog rocka i progresivnog metala.
Caligula’s Horse su s prijelaznim albumom »Bloom« (2015), svojim prvim za čuvenu izdavačku kuću Inside Out Music, uspjeli doprijeti do šire progmetalske i progresivnorockovske zajednice, iako je komercijalni uspjeh i u domovini bio vrlo skroman jer je njihova glazba oduvijek izrazito nekomercijalna i puno više od ljubitelja komercijalnih radijskih postaja miriši izbirljivom ukusu glazbenih gurmana, koji se kunu prije svega u kombinaciju visoke tehničke potkovanosti članova sastava i njihove izvanredne sposobnosti za građenje intenzivne i često hipnotične atmosfere.
»In Contact« bio je u mnogočemu logičan nastavak uspješne glazbene formule s albuma »Bloom« i nadogradnja nekih skladateljskih i instrumentalnih vrlina ovog ambicioznog i talentiranog sastava pod vodstvom glavnog gitarista i skladatelja Sama Vallena, velikog ljubitelja legendarnih Steely Dan, te pjevača Jima Graya. Uvodna skladba »Dream The Dead«, koja odražava sljedeći korak u zrelosti njihova artističkog razvoja, stilski je bliža suvremenom prog rocku nego prog metalu, pa će se mnogi tijekom njezina slušanja zbog eteričnih ambijentalnih dijelova i melankoličnih vokalnih linija prije prisjetiti nekih Porcupine Tree nego primjerice Haken.
»Will’s Song (Let The Colours Run)« puno je ‘nabrijaniji’ komad s klasičnim metalskim ritmičkim elementima i čvrsto posloženim gitarističkim pasažama, koji su svi redom kompleksno postavljeni i lijepo nadopunjuju Grayev kameleonski vokalni nastup. »The Hands Are The Hardest« visokoatmosferično je remek-djelo u kojem kombinacija moćnih vokalnih harmonija i udarno-melankoličnih gitarskih pasaža stvara masivan zvučni zid, a ova ritmički prilično kompleksna skladba pritom ne gubi na melodičnosti. »Love Conquers All« melankolična je ljubavna balada kakvu bi, usprkos njezinoj kratkoj duljini, vjerojatno odobrio i Steven Wilson.
Na eklektičnoj poslastici »Songs For No One« Caligula’s Horse se konačno razigraju i dok grade intenzivnu atmosferu na suptilno-strastven način demonstriraju sve svoje eksperimentalne vještine. »Capulet« je još jedna melankolična balada s akustičnom usmjerenošću i nostalgičnim ugođajem, koja unatoč relativnoj jednostavnosti oduševljava svojom emocionalnom dubinom. Još više svojom ambijentalnom širinom i aranžerskom eklektičnošću oduševljava »Fill My Heart«, koji je obilježen prije svega prekrasnim gitarskim solom. »Inertia And the Weapon of the Wall« nije prava skladba, nego dramatična naracija usred koje Gray na prilično osebujan način iskušava i svoje teatralne i pripovjedačke sposobnosti.
»The Cannon’s Mouth« oduševljava produbljivanjem melodramatične atmosfere, što postiže ponajprije uz pomoć moćnih klavijaturskih zavjesa, bijesnih gitarskih pasaža, neočekivanih vremenskih prijelaza te Grayeva vokalnog kameleonstva, dok brutalan završetak predstavlja priličan šok. »Graves«, epska tužaljka brojnih eklektičnih prostranstava, ep je dug više od 15 minuta, koji ujedno predstavlja eksperimentalni i ambijentalni vrhunac ovog albuma. Epske gitarske harmonije, hipnotički simfonijski aranžmani i Grayev izvanredan pjevački nastup skladbu uspješno dovode do njezina ambijentalnog vrhunca. Završna skladba »Atlas (Reprise)« zahvaljujući otužnom gitarskom solu, eteričnom pjevačkom pristupu i nostalgičnom ugođaju predstavlja iznimno posrećen finale ovog vrhunski odsviranog, aranžiranog i producirnog albuma.
Caligula’s Horse su s »In Contact« dosegli sljedeću razinu zrelosti u svojoj artističkoj evoluciji i stvorili svoj do tada najzanimljiviji i najdovršeniji uradak, koji se ujedno ubraja među najbolje progmetalske albume u posljednjem desetljeću. I u progresivnorockovskoj kategoriji »In Contact« nedvojbeno je spadao među vrhunce 2017. godine i dodatno je učvrstio prepoznatljivost ovog još uvijek relativno mladog australskog sastava među ljubiteljima eksperimentalne glazbe.
Autor: Peter “Dr. ProgRock” Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Dream the Dead
2. Will’s Song (Let the Colours Run)
3. The Hands are the Hardest
4. Love Conquers All
5. Songs for No One
6. Capulet
7. Fill My Heart
8. Inertia and the Weapon of the Wall
9. The Cannon’s Mouth
10. Graves
Postava:
Jim Grey – vokal
Sam Vallen – gitara, “sve ostalo”
Adrian Goleby – gitara
Dave Couper – bas gitara, prateći vokal
Josh Griffin – bubnjevi
Gostujući glazbenici:
Jørgen Munkeby – saksofon, prateći vokal na skladbi br. 10
Jake Morton – dodatni vokal
John Grey – dodatni vokal
Mitch Legg – dodatni vokal
Rick Collins – dodatni vokal
Sam Grey – dodatni vokal
Zac Greensill – dodatni vokal
Zak Muller – dodatni vokal
