David Bowie: The Rise and Fall of Ziggy Stardust and the Spiders from Mars
Izdavačka kuća: RCA
Datum izlaska: 16. 6. 1972.
Produkcija: Ken Scott & David Bowie
Trajanje albuma: 38.29 min
Žanr: Glam Rock / Hard Rock
Ocjena: 10/10
Godine 1972. na glazbenoj se sceni kao grom iz vedra neba pojavio singl »Starman«, koji je odjednom postao veliki hit, službeno otvorio eru glam rocka i najavio dolazak androginog, biseksualnog izvanzemaljca Ziggyja Stardusta, koji je po zanimanju bio rock zvijezda u usponu s vrlo posebnom misijom na planetu Zemlji. Od svih alter ega legendarnog britanskog glazbenog umjetnika Davida Bowieja, koji je sa svojom pratećom postavom Spiders From Mars, koju su uz njega činili još gitarist Mick Ronson, basist Trevor Bolder i bubnjar Mick ‘Woody’ Woodmansey, definitivno zakoračio u ‘prvu ligu’ najvećih glazbenih zvijezda 20. i 21. stoljeća, upravo je Ziggy Stardust bio najomiljeniji, iako je postojao manje od dvije godine. ‘Ziggy-manija’ odnosno ‘Bowie-manija’ je 1972. izludjela tadašnju mladež kao rijetko koji usporedivi glazbeni fenomen te istodobno utjecala na neke kulturne smjernice.
Prije svog petog studijskog albuma, konceptualnog remek-djela »The Rise and Fall of Ziggy Stardust and the Spiders From Mars«, Bowie je bio ime u naglom usponu, koje unatoč brojnim odličnim glazbenim dostignućima još uvijek nije doseglo status zvijezde. Izvanredni prethodni album »Hunky Dory« (1971.) najavio je da se u bliskoj budućnosti sprema nešto doista veličanstveno, što će temeljito promiješati tadašnju glazbenu scenu, no nitko nije očekivao da će Bowie s Ziggyjem postati globalni fenomen i da će cijela generacija tinejdžera oponašati njegov novi lik, koji je samoproglašene čuvare javnog morala šokirao svojom androginom pojavom, biseksualnim aluzijama, kontroverznim porukama i divljecrvenom, glamrockerskom frizurom, koja je utjecala i na kasniju punk scenu. Svoje je dodala i Bowiejeva za ono vrijeme vrlo kontroverzna izjava o njegovoj seksualnoj orijentaciji, koja se kasnije pokazala namjernom provokacijom.
U glazbenom smislu Bowie je s Ziggyjem dovršio svoju mutaciju u glamrockersku zvijezdu, dok je njegov oblik glam rocka sadržavao i brojne artrockerske te hardrockerske elemente s prethodnih albuma, pri čemu je važnu ulogu odigrao ponajprije gitarski majstor Ronson, koji je uz specifične rifove odigrao važnu ulogu i u pisanju aranžmana, dok je kod sjajne produkcije Davidu ponovno pomogao Ken Scott.
»Ziggy Stardust« sadržavao je doista zavidan broj skladbi koje su se upisale među Bowiejeve najomiljenije evergreene i koje je međusobno povezivao naizgled jednostavan, ali zapravo prilično kompleksan, društvenokritični koncept o brzom usponu i zalasku glamuroznog rock glazbenika s tuđeg planeta, koji je među Zemljane stigao da bi im putem glazbe prenio svoja filozofska uvjerenja o ljubavi i miru. Ziggyjeva se misija, nakon brzog uspona na krilima revolucionarne mladeži, izjalovila i dovela do njegova tragičnog kraja od ruku onih koji su ga najviše štovali. Inspiraciju za Ziggyja (osobito za njegovo ime) Bowie je navodno dijelom dobio od britanskog pjevača Vincea Taylora te od frontmena grupe The Stooges Iggyja Popa, s kojim je kasnije još nekoliko puta surađivao. Istodobno je Ziggy bio Bowiejev napola biografski lik, uz tu važnu razliku da se David, za razliku od Ziggyja, kojeg na kraju rastrgaju vlastiti fanovi i time počini ‘rock’n’rollovsko samoubojstvo’, uspio sretno izvući iz dekadentnog života novopečene rock zvijezde, iako je situacija (osobito sredinom sedamdesetih) već bila prilično kritična.
Sporim tempom podmazani »Five Years«, koji je i danas jedan od najboljih otvarača nekog (kultnog) rock albuma, ispovijest je o pet godina prije konačnog uništenja planeta Zemlje, kad revolucionarno raspoložena mladež, za razliku od apatičnih ‘starješina’, čeka dolazak svog mesije koji će spriječiti kataklizmu. Njega prepoznaju u androginom svemirskom glazbeniku Ziggyju, koji preko noći postaje njihov idol. Ritam stupnjuju dramatični klavirski aranžmani te Davidovo izuzetno proćućeno, kameleonsko pjevanje, koje vrhunac doseže u buntovnički začinjenom refrenu. »Soul Love« je izuzetno ukusan glam rocker koji sadrži blage soul tendencije zahvaljujući zavodljivim vokalnim harmonijama i razigranim saksofonskim pasažama, dok udarni gitarski riff pobrine da napola fatalistička, napola glamurozna atmosfera dođe do još boljeg izražaja.
»Moonage Daydream«, koji sadrži sličnu nadrealističku poruku kao »Life On Mars?«, ubrzo je postao veliki hit i jedna od Bowiejevih najomiljenijih skladbi iz njegove glam rock ere. Nosivi riff u kombinaciji s profinjenim klavirskim aranžmanom predstavlja svemirskog rock zvijezdu Ziggyja, koji je na Zemlju stigao pun samouvjerenosti, buntovništva i nastupaštva, što on prenosi na prilično drzak način te svojim djelima potpuno izluđuje mladež koja od njega očekuje da će nekako zaustaviti nadolazeću kataklizmu. Fenomenalni refren s višeglasjem dodatno produbljuje sveopću eteričnu, tajanstvenu i istodobno futurističku atmosferu.
Veliki ljubitelj znanstvene fantastike, Nietzscheovih djela i glamura u svom se sjaju razotkriva na mega hitu »Starman«, Ziggyjevoj personifikaciji, koja se naglo upisala među besmrtne klasike Davidove karijere. Istodobno sadrži jedan od najpozitivnijih refrena koje je ikad stvorio. Bowie je u jednom intervjuu spomenuo da Starman i Ziggy, suprotno općem uvjerenju, nisu isti lik, nego da je Ziggy, koji u ovom slučaju nije Nezemljanin, svojevrsni posrednik između izvanzemaljca Starmana i zemaljske mladeži. »It Ain’t Easy«, obrada američkog glazbenika Rona Daviesa, u kojoj se Ziggy već počinje prepuštati dekadenciji tipične rock zvijezde (seks, droga i rock’n’roll), sadrži jednostavan, ali izuzetno učinkovit, višeglasni refren te bluesom začinjen gitarski riff.
Na prekrasan klavirski aranžman položena romantično-epska ispovijest »Lady Stardust«, u kojoj je posredno predstavljena Ziggyjeva slaba točka koja ubrzava njegov zalazak i oproštaj – kobna žena, ujedno je nostalgična priča o vremenu kad je zvijezdina prateća grupa još bila čvrsta, kao da je David već znao da će njegovo druženje sa Spiders From Mars biti kratka vijeka. Istodobno bi ta skladba trebala biti posvećena Bowiejevu glam rock vršnjaku Marcu Bolanu. David na »Star«, koja sadrži ubrzan ritam, namjerno zauzima prilično arogantan, gotovo neprepoznatljiv i već skoro previše samouvjeren pjevački pristup, jer Ziggy u ovom trenutku postaje sebičan i počinje se opirati svakoj pomisli da bi ga netko drugi slučajno zasjenio u ulozi najveće rock zvijezde svog doba. Ziggyjev ego se ne smiruje ni na plesno orijentiranom »Hang On to Yourself«, zanimljivom križancu glam rocka i protopunka sa znatnim utjecajem na kasniju punk scenu.
Naslovna skladba, u kojoj se miješaju elementi glam rocka i hard rocka, još je jedna nezaboravna klasika, koju nakon glavnog prijelaza resi Ronsonov specifični gitarski riff iz kojeg je na lukav način izveden nostalgični središnji motiv. »Suffragette City« sadrži rock’n’roll puls u stilu ‘postapokaliptičnog’ Little Richarda, za što je odgovoran nosivi klavirski riff. Bowie je tu skladbu navodno nudio skupini Mott the Hoople, što su odbili, no kasnije su ipak snimili Davidov »All the Young Dudes«. Ziggyjeva dramatična priča završava melankoličnim »Rock’n’Roll Suicide«, kad nesuđenog spasitelja na pozornici rastrgaju vlastiti sljedbenici nakon što usred ludila shvate da nije riječ o mesiji koja će ih spasiti od skore kataklizme. Tu je Bowie na izuzetno lukav način spojio elemente šansone i avangarde te time stvorio sjajan završetak cijelog koncepta.
Konceptualna klasika »The Rise and Fall of Ziggy Stardust and the Spiders From Mars« nije bila samo ploča koja je definirala eru glam rocka, nego i ključno djelo Bowiejeve karijere, koje je od njega stvorilo globalni fenomen zapanjujućih umjetničkih dimenzija. »Ziggy Stardust« je, jednostavno rečeno, jedna od najboljih ploča u povijesti čovječanstva, koja je u vrijeme izlaska imala poseban kulturni utjecaj, dok je cijeli koncept bio podsmijeh cijeloj glazbenoj industriji i njezinu stvaranju instant zvijezda koje brzo zalaze. Davidov dugogodišnji san da na posve svojstven način postane rock zvijezda ostvaren je, iako uz visoku cijenu, jer se Bowie, slično kao Ziggy, morao suočiti sa svim posljedicama svog zvjezdanog statusa. Drugi problem koji se počeo pojavljivati usred ‘Ziggy-manije’ bio je taj da se Bowie tako čvrsto isprepleo sa svojim alter egom i izvan pozornice da je postojala ozbiljna opasnost od shizofrenije. I to je bio jedan od razloga zbog kojih je Bowie tako brzo ‘umirovio’ Ziggyja i već sljedeći mjesec ga zamijenio drugim, nešto ‘prisebnijim’ i empatičnijim izvanzemaljcem, koji je postao poznat pod imenom Aladdin Sane.
Autor: Peter “Dr. ProgRock” Podbrežnik
Ova je recenzija posvećena u spomen na Davida Bowieja (1947.-2016.).
Popis skladbi:
1. Five Years (4:42)
2. Soul Love (3:34)
3. Moonage Daydream (4:40)
4. Starman (4:10)
5. It Ain’t Easy (2:58)
6. Lady Stardust (3:22)
7. Star (2:47)
8. Hang On to Yourself (2:40)
9. Ziggy Stardust (3:13)
10. Suffragette City (3:25)
11. Rock ‘n’ Roll Suicide (2:58)
Postava:
David Bowie – vokal, akustična gitara, saksofon
Mick Ronson – električna gitara, klavir, orgulje, sintesajzer, prateći vokal, aranžmani za gudače
Trevor Bolder – bas gitara, truba
Mick Woodmansey – bubnjevi
Rick Wakeman – čembalo (“It Ain’t Easy”)
Dana Gillespie – prateći vokal (“It Ain’t Easy”)
