Buh : Buh
Izdavač: Celinka
Datum izdanja: 16.04.2018
Produkcija: Uroš Buh
Duljina albuma: 56.15
Žanr: Singer / Songwritter / Art Rock
Prije tri godine izašao je prilično udarni album projekta N3L naslova »Natriletno kolobarjenje s praho«. Dio tog projekta bio je i Uroš Buh, isti čovjek koji se ove godine predstavlja u posve drugačijem glazbenom okruženju. Izražajno. Stilski. Ispovjedno. I kantautorski. U tom je smislu okupio konkretnu glazbenu ekipu koja mu pomaže ostvariti sve ideje. Dakle, album »Buh«, prvijenac Uroša Buha ili recimo kar sastava Buh, i u glazbeno-skladateljskom smislu i u smislu same poruke (poezija) vrlo je snažan i sažeto istesan uradak, pun opipljive ispovjedne supstance.
Teško mu je nadjenuti žanrovski okvir, što dokazuje da je Uroš Buh višeslojno otesan glazbenik koji pristupa idejno posve iskreno, istinoljubivo i slobodoljubivo. Idejno neopterećeno. Ako je ideja dobra, uglazbit će je i pokušati iz nje izvući izražajno-ispovjedni maksimum. Za album možemo reći da je kantautorski, možemo reći i da je silno prijateljski nastrojen prema radijskim frekvencijama, iako mu namjera nije tražiti radijsku naklonost, što znači da je uopće, po lukavoj muzikalnosti, premisa popa na albumu zadana, ali se ne gura u prvi plan, a ta premisa u melosu nagovara tipski »slovensko-geografski«, inače je riječ o art rock albumu koji u blagim i nepretencioznim okvirima komponiranja nosi čak i poluge psihodelije. Na to nagovještava uvodna Lovim dež, koja u svojoj mekoći, oslonjenoj na jednostavan format komponiranja, otvara hrpu prostora za integraciju malih finih, ali jasno artikuliranih ulomaka instrumentalnog kontrastiranja, u kojem se nađe mjesta i za usnu harmoniku Mihe Eriča (Prismojeni profesorji bluesa). Iako uvod još ne donosi prvu lastavicu, u ovom slučaju do kraja razotkriva princip ovog uratka, koji u skladbama od prve do posljednje točke favorizira gradnju intenzivnih raspoloženjskih stanja i atmosferičnih kontrasta, jer album kao cjelina nagovara posve nepretenciozno, milozvučno, sanjalački, cerebralno, pa i mistično, da, i može se dodati da nosi nešto inspiracije preuzete iz poznate »floydovske« ezoterike, odnosno sa samostalnih Gilmourovih albuma. Skladba Mesto smatra se jednom od “tvrđih” i bržih točaka albuma, s naglašenom rockerskom frazom, ali i dalje s nevjerojatno zaraznom dopadljivošću kompaktnog komponiranja, koju će postupno morati posvojiti i radijske frekvencije.
Uroš, sudeći po naslovnici strastveni obožavatelj razmočenih kamenoloma kremena, vrlo je dotjeran glazbenik i vokalist. Posjeduje varijabilan, u bojanju uvjerljiv i kvalitetan ispovjedni karakter što se same interpretacije poezije tiče, a posebno godi njegov instrumentalni doprinos na albumu. Uz sveprisutne akustične elemente, to je topla i organski zvučna integracija polu-akustične gitare, pri čemu posebno imponira domišljata integracija ukrasnih prijelaznih ornamenata i malih solističkih pokreta kojima spretno popunjava skladateljske strukture, daje im čak notu mističnosti i, kao što je spomenuto, s obzirom na milozvučni ambijent kompozicija te mekani i profinjeni ritmički kinetizam, dašak psihodeličnosti. Uroš je pritom preslušao poprilično blues glazbe, a očito je i da mora biti veliki ljubitelj mekoće i profinjenosti Davida Gilmoura.
Buh je silno vješt i u postupnoj gradaciji atmosfera koje polako plove u krešendo željene uspostave raspoloženja. Najizravniji primjer postizanja takvih stanja na albumu predstavlja izvrsna Novi časi. U postizanju i intenziviranju tog elementa silno vješto trguje i promišljenom i profinjenom integracijom dodatnih harmonijskih napjeva, koji se na pojedinim mjestima uključuju u glavnu vokalnu liniju. Album je pun malih, kratkih, ali profinjenih poteza, a u skladbi Senca srca u tom se smislu zgodno uključuje i Gombačeva lisičji rep, kompatibilno skombiniran s Buhovim zviždanjem. Posve album koji prvenstveno gradi na kontrastnim i intenzivnim osjećajima koji slušatelja odvode. Posljednje tri skladbe otpjevane su na engleskom jeziku i postavljene su na rep, upravo zato da slušatelja previše ne šokiraju, jer donose skok albuma u novu energetsku vibraciju. I te su tri skladbe odrađene i dalje silno zavidno i u sjaju perfekcionizma. Otpjevane su vrlo dopadljivo i u smislu vokalne metrike te naglašavanja djeluju uvjerljivo anglo-američki. To održavanje vjerodostojnosti i u dijelu albuma koji je na engleskom samo pokazuje i potvrđuje Uroševo veliko iskustvo, stečeno kroz godine djelovanja u glazbenom poslu, što iz podsvijesti sasvim nehotice priziva i njegovo djelovanje u sastavu Relight. Kompozicije ne slijede posve predvidljivu šablonu postavljanja akorda, nego povremeno iznenade dodavanjem neobičnih, što rezultira zanimljivim razvojem samog meloza, a takva skladba u muzikalnom smislu posljedično skrene na polja neočekivanog. Npr. Come Near jedna je takva, druga je npr., a obje su skladbe građevni elementi koji upravo na repu albuma utječu na porast elemenata alternativnorockerskog odjeka.
Sanjalački zagledan art rock album koji sasvim nenamjerno nosi nešto one dolenjske svježine takvih slovenskih albuma i intenzivnije će zakucati na vrata onih glazbenih duša koje vole art rock dodire izvođača Bort Ross, Dan D, EPP (alias Erik Platon), kantautorski album Daniela Vezoje »Where the Light Resides«, čak i starijih i klasičnije rockerski nastrojenih Drevored, kao i samostalnih djela Jerneja Zorana. Ali ne zaboravimo istaknuti. »Buh« je drugačija art rock priča, s vlastitim glazbenim usmjerenjem, samosvojnom energetskom vibracijom i prepoznatljivim glazbenim karakterom. Istodobno napunjen punokrvnom opipljivošću kreativnog perfekcionizma i profinjenosti!
autor: Aleš Podbrežnik
ocjena: 9.5 / 10
Popis skladbi:
1. Lovim dež
2. Mesto
3. Poleti
4. Jutri
5. Senca srca
6. Novi časi
7. Mislim nate
8. Lov na človeka
9. A Letter to Leni
10. Come Near
11. Fearless
Postava:
Uroš Buh – gitara, vokali
Vid Drašler – bubnjevi
Jošt Drašler – bas gitara, vokali
Ambrož Božiček – rhodes, hammond
Metod Banko – ak.gitara, vokali
Višnja Fičor – vokali
Miha Erič – usna harmonika
Julijan Erič – električna gitara
Boštjan Gombač – pjevajuća pila
Rok Šinkovec – klavirska harmonika
Mario Babojelič – gitara