mjesto: Cerkno / Star plac / Slovenija
datum: 17.05.2018
Godina se okrenula i stigla je nova izdanja znamenitog Jazz Cerkno festivala. Piši i reci, 23. po redu! Kao i uvijek, dolazak na ovaj događaj puno je više od samog slušanja i uživanja u dobroj glazbi. To je prije svega druženje starih dobrih znanaca, prijatelja, kamerada. Toliko dobre volje nagomilane na jednom mjestu svake godine u isto vrijeme teško ćeš naći igdje drugdje osim u Cerknu za vrijeme Jazz Cerkno festivala.
Već je prvi dan donio tri glazbena slastiputa, a po ustaljenom i uhodanom radnom rasporedu programa, malo prije pola osam navečer na pozornicu su stupili austrijski jazzovski kozmonauti udruženi u orkestar zvan Orchester 33 1/3. Dvanaestočlana ekipa, koju zastupaju Christof Kurzmann (saksofoni, elektronika, glas), Thomas Berghammer (truba), Günther Castanetti (udaraljke, bubnjevi), Viola Falb (saksofoni), Klaus Filip (elektronika), Katrin Hauk (gitara), Susanna Gartmayer (bas-klarinet), Petr Vrba (truba), Michael Krupica (akustični bas), Maria Petrova (bubnjevi), Michael Moser (električni bas), Michael Danner (zvučni tehničar), s dvije posebne gošće, slovenskim glazbenicama Irenom Z. Tomažin (vokal) i Anom Kravanjom (violina).
Šef grupe Christof Kurzmann, postavljen skroz desno, gdje je uglavnom puhao u saksofon, tiho je zapovijedao razvoju događaja. Kolektiv je zakleto posvećen apsolutnom eksperimentiranju, pri čemu se pokazalo da je jazz tek krovna oznaka za sve što se događa na njihovim koncertima. Već sam uvod, koji je bubnjarku Mariju Petrovu natjerao da odsvira posve trivijalni rockerski ritam, kakav bi pristajao nekom punk rock bendu, nagovještavao je da su pred nama pravi posebnjaci. Skladno uključivanje na zadanim točkama, upadi solističkih dionica čas saksofonistice Falb, čas trubača Berghammera i Vrbe, upotreba gudala kojim je povremeno strugao po basu Moser, čudaški zvukovi elektroničkih zvučnih manipulacija iz Filipova Appleova proizvoda, dodatne udaraljke, povezivanje s akustičnim basom… Na trenutke potpuni »raspad« u kakofonične zaokrete, pa onda opet povratak u sastavljeno ophođenje s oblicima u kojima je lakše izlučiti frazu, ali uvijek zajedljivo i nepredvidljivo. S obzirom na to da ekipa djeluje kao orkestar, treba dosta konciznosti, odnosno promišljenosti da takvu momčad uglaviš u tijelo koje diše i općuje jedinstveno s magijom zadanog jazzovskog eksperimenta. Ono je cijelo vrijeme jednom nogom stajalo u apsolutnoj avangardnoj pustolovini. Veliko finale grupa je odradila tako da je Kurzmann na pozornicu pozvao obje slovenske glazbenice. Irena je naravno opet ledila publiku svojom izvanrednom vokalnom artikulacijom, kojom je oživjela neke glasove za koje jedva vjeruješ da ih ljudsko tijelo može proizvesti, sve dok ih ne čuješ. Najviše je ipak iznenadila integracija slovenske partizanske pjesme Na oknu glej obrazek bled. Orkestar je poznati melos naravno posve preinačio, majstorski ga posolio povremeno silno izazovnom retorikom sebi svojstvene instrumentalne gustoće, pri čemu su Kurzmann i Tomažin izmjenjivali vokalne linije. Irena je pjevala na slovenskom, Kurzmann (navodno) na austrijskom. A? Da ti austrijski bend zasvira slovensku partizansku pjesmu? Ne dogodi se to baš svaki dan. Izvanredan uvod u novo izdanje festivala, dakle!
Skok u carstvo freejazza. Kad si se susreo s triom Cene Resnik Free Stelar Trio, kojem se na pozornici pridružuje čikaški trubač Rob Mazurek, odmah je bilo jasno zašto se Mazurek tako izvrsno i s lakoćom druži s glazbenom logikom ostale trojice. Kad bi zatvorio oba oka, osjećaj je bio kao da usputno susrećemo pravi jazz bend, derivat čikaškog freejazz style struje. Nabijen potpunom glazbenom neobičnošću, za glazbenog laika pravom nedorečenošću, praćenjem potpune slobode i duha plutanja po složenim i posve udarenim nekonvencionalnim jazzovskim strukturama, kroz koje cijelo vrijeme izazivaš svoj unutarnji ja i iz njega izvlačiš izražajno-ispovjedni otisak, iskonskog trenutačnog zamjećivanja glazbene magije. Trio je namazan svim mastima. Ne čudi da su Resnik i Lasič ujedno i povremeni glazbeni kompanjoni Kaučiča. Mazurek je vidno uživao sa svojom picollo trubom u takvom kolektivu.
Sve prije nego lagana kost za glodanje i naravno izvanredna glazbena gozba za sve koji nemaju samo debelu kožu, nego s ukusom preferiraju najviši stupanj glazbene kompleksnosti, nepredvidljivosti, spontanosti. Intuitivno zamjećivanje gradivnih elemenata glazbe, s Mazurekom i Resnikom u prvom planu, pri čemu je kvartet više puta »kružio« tako da su si dečki free jazzovske obrasce dodavali međusobno. Povremeno su Mazurek i Resnik upali u bezgranični međusobni dijalog, dok su Pacurig i Lasič samo savjesno čekali svoj trenutak, onda je Lasič zamijenio Mazureka i tako dalje… Pacurig ustane i nagne se nad klavir te počne udarati po žicama klavira. Ništa neobično za free jazz formatiranje. U svakom slučaju, posjetitelj navikao na konvencionalne jazzovske zahvate do srži je šokiran kad se susretne s Resnikom i kompanijom, pa se počne pitati što za ime svijeta takva avangardna slobodoumnost uopće radi na pozornici. Udareno bez granica, a ujedno nevjerojatno pomirljivo u složen kumulus genijalnog zamjećivanja glazbenika. Cene se vidno klatio tijekom koncertne izvedbe. Očito su dečki već prije koncerta veselo nagnuli. To nije ni važno. Razbješnjeli vražji free jazz, kojem se teško približiti, ako uopće, potresao je i dirnuo publiku.
Prvi dan jazz festivala u Cerknu za 2018. zaključio je hrvatski kolektiv, točnije sekstet zvan Franz Kafka Ensemble, kojeg zastupaju Damir Prica Kafka (saksofoni), Franjo Glušac (gitara), Bruno Vidović Vorberger (bubnjevi, igračke), Roko Crnić (el. bas, kontrabas), Ivan Marincel (trombon) i Igor Pavlica (truba). Puhačka sekcija, bubnjevi, bas i gitara.
Bend je priredio izvrsno iskustvo. akoo taman muzikalno i taman začinjeno kompleksnom virtuoznošću. Posebno su impresionirali razlomljeni ritmovi, gdje nema mjesta za »zdrav« plesni korak, a ako sam malo zločest, najviše »spastičan«. Šalu na stranu. Franz Kafka Ensemble pokazali su se kao nevjerojatno svjež, pronicljiv i domišljato crnohumoran kolektiv, koji stvara posve samonikli glazbeni identitet prekaljene smjese čvrstih i odlučnih formi, koje grupa dozira slobodnim jazzovskim vibrom što vodi u iskustvo »neočekivanog«, ali bez freejazzovskog diletantizma. Nerijetko je crno intonirani melos, poduprt zagonetnom ritmičkom retorikom, podsjećao i na obrasce glazbenog komponiranja King Crimson (Tarred And Feathered). Tako se značajno zove i njihov prvijenac »Circus Noir« (crni cirkus), koji je četiri godine star kolektiv, zastupljen iskusnim i izvrsnim glazbenicima, objavio upravo ove godine.
Razigrani sekstet konkretno se razmahao i odsvirao cijeli album. Dramatičnosti im nikako ne manjka, no zajedničko muziciranje nikad ne gubi crvenu nit i motivski se tako nikad ne raspada, iako neprestano koketira s najčudaškijom kombinacijom slijeda ubranih tonova, što djeluje posebno izazovno i privlačno za glazbenog gurmana. Kako spojiti kompleksnost s opipljivom mjerom muzikalnosti u cijelo vrijeme privlačnu i za slušanje neprestano zabavnu smjesu? To najbolje znaju izvrsni Franz Kafka Ensemble, koji su te večeri na prizoru uz izvrsnu izvedbu dobili barem jednog teško oboljelog novog obožavatelja (autora ovih skromnih redaka).
Postizati vrlo nezadovoljavajuće uspjehe (u prijevodu: »postizati vrlo nezadovoljavajuće uspjehe«), možda je najprikladniji naslov za sve prethodno opisano. Ritmički su Franz Kafka Ensemble izuzetno snažni i kompaktni, ritam im teče krvožiljem i osjeti se da tako nešto nijedan kolektiv ne bi sastavio da članovi prije toga nisu svirali u žanrovski na milju različitim grupama. Upravo to daje platformu za oblikovanje takve glazbene neobičnosti, kojom su Franz Kafka Ensemble posluživali u Cerknu.
Prvi dan već 23. tradicionalnog Jazz Cerkno festivala je u tren oka završio. Publike kao i obično u dane kakav je četvrtak malo manje nego što bi si poželjeli. Četvrtak je ipak još dio tjedna nakon kojeg dolazi radni petak. No u skladu s očekivanim. Prvi dan je dakle poslužio apsolutnu glazbenu ekskluzivu i neobičnost. To je ono po što u Cerkno svake godine dolazi ljubitelj eksperimentalne glazbe.
autor: Aleš Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik
