Izdavačka kuća: Frontiers Music Srl.
Datum izlaska: 12. 3. 2021.
Produkcija: Jacob Hansen
Trajanje albuma: 44.50 min
Žanr: Hard Rock/Melodic Rock
Ocjena: 9.0/10
Čudni su putovi gospodnji. Umjesto novog albuma Pretty Maids, na svijet je stigao samostalni studijski prvijenac Ronniea Atkinsa, inače pjevača te legendarne danske hard i heavy rock postave. Pitanje glasi: »Što će biti s Pretty Maids?« Može li se uopće naslutiti budućnost grupe? Atkinsu je naime 2019. dijagnosticiran rak pluća. Iako se Ronnie isprva javljao s ohrabrujućim vijestima o tijeku kemoterapije, u jesen 2020. tužno je potvrdio da se rak ponovno razbuktao. Ne baš ružičasto stanje u kojem se našao danas 57-godišnji vokalist okupilo je i aktiviralo cijelu diviziju njegovih glazbenih suradnika i prijatelja, koji su se skupili oko pjevača da mu pomognu stvoriti njegov prvi solo album.
»One Shot« je album koji je svakako usporediv s radovima Pretty Maids. Ne samo zbog specifičnosti Atkinsova pjevanja, nego i s obzirom na stil pisanja. »One Shot« je svakako hard rock album u svom glazbenom pravovjerju, koji je ujedno bombastično konkretiziran. Ovaj put je »nabijanja« manje, a ne može se govoriti ni o brisanju granica između tvrdog rocka i metala. »One Shot« je otrovno zarazan što se tiče glazbenog dojma, a ujedno je u svemu pravi hard rock album, iako posiže za melodijama koje ga (zahvalno) konkretnije odmiču od tipičnog albuma Pretty Maids.
Zanimljivo je da se Atkins ovaj put češće zadržava u okruženju čistog pjevanja, bez doziranja vokalne egzekucije s hrapavim tenorom, koji pretežno prati njegov pristup na baš svim albumima Pretty Maids. To je naznačeno već na samom početku albuma, koji se otvara prilično mirno, ako ne i malo »sramežljivo« skladbom Real, a i kasnije na albumu, kao npr. u hiper-glazbenoj i srednje brzoj, atmosferično grabežljivoj Frequency of Love. Čak i balade, koje su uvijek nekakvo nužno zlo hard rock, AOR i melodičnorockerskih albuma, na albumu »One Shot« dolaze kao naručene. Miles Away je skladba baladnih karakteristika, puna čežnje i melankolije, bez trunke slatkastih viškova. Vokalno je Atkins točno tamo gdje mora biti. Kroz cijeli album. U novom produkcijskom okruženju, koje zapravo nije novo – produkciju je naime odradio stari dobri znanac Pretty Maids Jacob Hansen, pristup aranžiranju je malo drugačiji. Bitno mekši nego kod Pretty Maids. Uz svakako čvrste i jezgrovite gitarske fraze, aranžmani su slikovito dorađeni naglašenim klavijaturama, odličnim dojmom napjeva pratećih vokalnih harmonija te izdašno začinjeni dodanim programskim uzorkovanjem. Ovaj put je glavni motor komponiranja i aranžiranja Chris Laney, inače klavijaturist i ritam gitarist Atkinsovih Pretty Maids, kojeg ovaj put, vrlo zanimljivo, kao posebni gost na klavijaturama nadopunjuje njegov prethodnik iz Pretty Maids Morten Santanger. Laney je na ovom albumu pokazao svoje skladateljske talente, koji su vrijedni zavisti. Zato album »One Shot« već samo s te strane donosi odmak od »kalupa« Pretty Maids. Da srodnost ne bi postala očita, i gitarist Pretty Maids Ken Hammer svjesno je odlučio da neće sudjelovati na solo albumu svog kolege iz Pretty Maids.
Iznimno širok izbor glazbenika koji su sudjelovali na albumu One Shot, uz Atkinsonov prepoznatljiv vokal, bitan je tvorac fascinacije ovim izdanjem. Niz vrhunskih gitarskih virtuoza i gurua sviranja električne gitare, koji su doprinijeli svojim gitarskim solažama i njima savršeno ožigosali ovaj album, obuhvaća sljedeća imena: Pontus Norgren (HammerFall), Kee Marcello (Europe), Oliver Hartmann (Hartmann, Avantasia), John Berg (Paralydium), Chris Laney (Pretty Maids).
U svakom pogledu iznimno dobro skuhano hard rock izdanje. Posjeduje izrazitu mješavinu melankolije i pompoznosti tipičnih manevara komponiranja i produkcije zvuka skandinavske škole hard rocka. Točke su redom iznimno dramatično nakostriješene, a u refrenskim napjevima ta raspoloženjska drama teatar dosiže pompozni krešendo. Među refrenskim napjevima prvo mjesto na albumu odnosi Picture Yourself. Ali pozor. I ta skladba ponotranjuje glazbenu materiju koja je prije bliža projektu Nordic Union nego Pretty Maids.
Ronnie Atkins se na albumu »One Shot«, koji je iznenađujuće tek njegov prvi samostalni studijski album, predstavlja još jednom u svom sjaju punokrvne vokalne grabežljivosti. Fascinantni vokalist pristupa srčano i strastveno na svakom koraku ovog izdanja, i nadajmo se da to ipak nije posljednje djelo njegove karijere. Poezija je ovaj put izrazito osobno ispovjedna, što je s obzirom na stanje umjetnika posve logično. 57 godina nije nikakva starost, ako znate na što aludiram.
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Real
2. Scorpio
3. One Shot
4. Subjugated
5. Frequency Of Love
6. Before The Rise Of An Empire
7. Miles Away
8. Picture Yourself
9. I Prophesize
10. One By One
11. When Dreams Are Not Enough
Postava:
Ronnie Atkins – vokal
Chris Laney – ritam & solo gitara, klavijature, prateći vokal
Allan Sørensen – bubnjevi
Morten Sandager – klavijature
Pontus Egberg – bas gitara
Gostujući glazbenici:
Anders Ringman – akustična gitara
Pontus Norgren – gitarske solaže
Kee Marcello – gitarske solaže
Oliver Hartmann- gitarske solaže, prateći vokal
John Berg – gitarske solaže
Linnea Vikström Egg – prateći vokal
Björn Strid – prateći vokali
