Paradox: Heresy II – End of a Legend
Izdavač: AFM Records
Datum izlaska: 24. 9. 2021.
Produkcija: Hannes Grossmann
Trajanje albuma: 75.50 min
Žanr: Thrash Metal
Ocjena: 9.0/10
Paradox su kultni njemački teutonski thrash metalci koji su kroz dugogodišnje inatno opstajanje na sceni razvili i utemeljili svojevrstan stil i zvuk, što im daje jedinstvenu izražajnu snagu i karakter. Ako ih baš moramo strpati u neku ladicu, mogu se svrstati među one ‘kompliciranije’ thrash metal sastave (generalno ‘ispalim iz glave’ nekoliko imena: Testament, Forbidden, Heathen, Coroner). Nažalost, Paradox su tako zauvijek ostali osuđeni na život u sjeni ‘velike trojke’ (Destruction, Sodom, Kreator), slično kao zemljaci Vendetta ili Accuser, pa ipak. Albumi koje su izdali posebno su cijenjeni među ljubiteljima i poznavateljima thrash metal žanra i kotiraju visoko. Kvaliteta naime govori sama za sebe.
Grupa osnovana u njemačkom Würzburgu 1986. godine nastavlja se pod vodstvom neuništivog Charlyja Steinhausera nesmanjeno boriti. Steinhauser je ovaj put odlučio izdati konceptualni album. Za konceptom nije dugo tragao. Pri odabiru tematike oslonio se na drugi album grupe »Heresy« (1989.), koji je povezan s temom albigenskog pohoda ili katarskog križarskog rata, u kojem su križari pod zapovjedništvom pape s ne baš sretnim imenom Inocent Treći izvršili genocid nad katarima na jugu Francuske. Da, još jedna od onih tužnih priča koje s krvavih ruku te dvotisućljetne institucije ne spire baš ništa. Bend je očito osjetio da je trenutačna situacija u kojoj se našao planet u mnogočemu slična tim vremenima. Nije se previše prevario, samo što se danas sredstva za postizanje istih ciljeva koriste drugim metodama. Album »Heresy II – End of a Legend« je dakle drugi i završni dio sage o herojstvu Albigenžana optuženih za herezu (naslov albuma), koji su nakon 20-godišnjeg rata na kraju morali kleknuti.
Bend je stvorio ‘debelih’, gotovo 76 glazbenih minuta. Novi Paradox se zvukom i stilom svakako oslanjaju na aktualne albume, što je jedino smisleno i ispravno. Na najbliži »Pangea« (2016., RockLine recenzija), na kojem je bas gitaru vihao naš Tilen Hudrap – on je s U.D.O. upravo izdao novi studijski album »Game Over« (u recenziji). No kao što rekoh. Ovaj bend ne treba nikakve uzore za nadahnuće jer nosi vlastiti karakter. Charlyjev vokal ostaje briljantan. Zapanjujuće dobro očuvan. Oštar i nevjerojatno prodoran. Optužujući je, pjenušav i zloslutan. Na albumu je grupi pomogao njezin stari znanac i gitarski virtuoz Christian Münzner (Obscura, Defeated Sanity, Spawn of Possession, Necrophagist), što se nedvojbeno pokazalo odličnim izborom. Steinhauser tu ostaje ‘sigurac’, a Münzner je za Charlyja čovjek od najvećeg povjerenja. To povjerenje Münzner je stekao dokazanim doprinosom na Paradoxovu albumu »Tales of The Weird« (2012., RockLine recenzija). Uz vjernog suborca i basista Ollyja Kellera, Charly se za nastavak sage, koju nalazimo na kultnom drugom albumu grupe, pobrinuo da se u aktualnu postavu vrati još više DNK genoma iz onih vremena, to jest od prije debelih 32 godine. Tako je ponovno za bubnjeve sjeo originalni bubnjar grupe Axel Blaha, koji je svoj posao obavio briljantno. Kao da nikad nije ni izlazio iz redova Paradoxa.
S obzirom na tematiku ne iznenađuje da je album, inače čistokrvne teutonske thrash metal zgrade, pun raznolikih mirnih dionica, interludija, preludija satkanih u akustičnoj maniri, mnogo je i dramatičnih napjeva koji bude onu srednjovjekovnu mistiku, kao i figura koje se izrazito obraćaju neoklasicizmu. Jednom riječju. Perfekcija. Steiner i ekipa pristupili su savjesno i vrlo angažirano. Što se tiče svježine i novih ideja, album je iznimno dobra ravnoteža oslobađanja svetog bijesa i melankolije. Te (povremeno i) mirne, dulje instrumentalne dionice jačaju razigranost i dinamiku razvoja događaja, a ujedno jačaju i mračnu pogubnu atmosferu onih ništa manje mračnih vremena koncepta, pri čemu thrash metal furija fraziranja, oštra kao britva, nazubljena, naoštrena i dobro poznata, te jednostavno rečeno sam naoštreni teutonski karakter grupe, ostaje neokaljan. Paradox su oduvijek fascinirali velikim osjećajem za muzikalnost, kakvu thrash metal niti traži, niti je obvezna u toj žanrovskoj sferi metala, pa ipak. To je DNK grupe, što joj ne oduzima ni zrnce inače prisutne abrazivnosti. I to nakon 35 godina djelovanja, odnosno na novom, ukupno osmom albumu grupe. Ne iznenađuje previše kad u takvoj (novoskladanoj) glazbi i u 2021. čuješ nostalgične nijanse, među ostalim i najranijih Blind Guardian. Premda je poprilično skladbi vrlo dugih, među ostalim The Great Denial i/ili A Meeting of Minds, jednostavno tako mora biti. Zbog slijeđenja koncepta. No niti jedna jedina sekundica svega što novi album donosi ne zvuči suvišno. Naravno, Paradox u 2021. ne nude revolucionarnu glazbenu katarzu. Drže se svoje provjerene receptute. Ali je se drže vrlo vješto i vrlo dobro.
Odličan novi uradak i jedan od vrhunaca na polju thrash metal izdanja ove godine. Pogotovo kad govorimo o thrash metalu stare škole. Na albume ove grupe uvijek se dosta dugo čeka. Ovaj put čekali smo pet godina. No to čekanje, makar ponekad malo predugo, uvijek bude snažno nagrađeno. Briljantno obavljen posao legendarnog Charlyja Steinhausera i njegove ekipe! Pred nama je novi vrhunski manifest nepogrešivo rudimentarnog thrash metal šibanja. Makar mističan i pretežno epski. Čak i najepskiji u povijesti ove grupe.
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Escape From The Burning
2. Mountains And Caves
3. The Visitors
4. Children Of A Virgin
5. Journey Into Fear
6. Burying A Treasure
7. A Meeting Of Minds
8. Priestly Vows
9. Unholy Conspiracy
10. A Man Of Sorrow (Prologue)
11. A Man Of Sorrow
12. The Great Denial
13. End Of A Legend
Postava:
Charly Steinhauser – vokal, gitara
Christian Münzner – gitara
Olly Keller – bas gitara
Axel Blaha – bubnjevi
