Burke Shelley, osnivač, vođa, pjevač i basist kultnih velških rockera Budgie, preminuo je u 72. godini života.
Tužnu vijest potvrdila je Shelleyeva kći Ela Shelley, koja je jučer na službenoj Facebook stranici obožavatelja grupe objavila sljedeće: “S velikom tugom moram objaviti smrt svog oca Johna Burkea Shelleyja. Preminuo je večeras, u snu, u cardiffskoj bolnici Heath. Imao je 71 godinu.”
Službeni uzrok Shelleyeve smrti nije poznat.
Burke Shelley rodio se 10. 4. 1950. u Cardiffu, kao jedno od sedmero djece. Koncert The Beatles početkom šezdesetih iz temelja je odredio Shelleyev daljnji životni put. Ubrzo nakon tog koncerta navodno je tako dugo ‘cendrao’ ocu, Burkeu Shelleyju starijem, da mu kupi prvu gitaru, za koju je otac iskeširio svega šest gvineja. Mladi Burke ubrzo je počeo skladati i prve autorske pjesme. Shelley je vrlo rano pokazao i veliku sklonost igri riječima, traženju apsurdnih kombinacija i raznih akronima, što je kasnije postao jedan od temeljnih zaštitnih znakova lika i djela sastava Budgie. Navedimo tek nekoliko primjera naslova klasika grupe iz sedamdesetih: You’re The Biggest Thing Since Powdered Milk, Hot As A Docker’s Armpit (što je posudio od Stevea Marriotta iz Small Faces), zatim Napoleon Bona-Part One i Part Two, dok naslov i poruka pjesme In The Grip Of A Tyrefitter’s Hand potječu iz inspiracije Shelleyevim automehaničarem, koji je navodno gume s automobilskih kotača skidao golim rukama. Svoj bezgranično iskričavoj zafrkanciji Budgie su dodali svoj karakterističan tvrdi zvuk, a uz to su si nadjenuli ime koje je samo po sebi nagovještavalo svojevrsnu bizarnu rock’n’roll burlesku.
Godina 1967. bila je za Shelleyja prijelomna. Tada je pogledao koncert svog cardiffskog kolege Davea Edmundsa, koji je vodio grupu Love Sculpture. Nakon koncerta Shelley je odlučio osnovati vlastiti sastav. S gitare je prešao na bas-gitaru, a u grupu je pozvao bubnjara Raya Phillipsa te gitariste Kevina Newtona i Briana Goddarda. Ova dvojica u ekipi nisu izdržala baš dugo, a kolo sreće Shelleyju je donijelo Tonyja Bourgea, istinski nadarenog i svestranog gitarista, s kojim je činio temeljni skladateljski tandem sve do 1978., kada je Bourge napustio grupu. Shelley i Bourge ostali su veliki prijatelji i nakon što je Bourge otišao iz sastava Budgie.
Budgie su prve korake napravili na klupskoj sceni. Krajem šezdesetih počeli su svirati po lokalnim klubovima južnog Walesa, a Shelley je sve poslove oko sastava Budgie vodio sam. Među ostalim, s lokalnim promotorima za sve je koncerte osobno dogovarao i to usput. Njihova rana baza obožavatelja, sklona traženju sirove energije gromoglasnog čelika, bila je poprilično slična onoj koju su im nedugo zatim preuzeli Led Zeppelin.
Budgie, koji su svoje gitarske fraze njegovali na temeljnom nasljeđu bluesa, ubrzo su stvorili vlastiti, krupan, distorzirano napućen zvuk, koji se naslanjao na apsurdne i krajnje sarkastične poruke stihova, što je odlično odražavalo tadašnji životni ritam sredine iz koje je grupa potekla. Tu je bila Shelleyeva duga frizura, njegove specifične naočale s dioptrijom, odnosno promjerom stakla debljine pepeljare, njegov vatren, okretan i prodoran stil sviranja basa te pjevački unikat kojim je bez problema dosezao najviše vokalne registre. Tome dodaj Bourgeovu gitarsku snalažljivost i raznolikost, kao i Phillipsovo ukočeno, a metronomski precizno udaranje po bubnjevima, i pobjednička kombinacija bila je rođena.
Godine 1970. uslijedila je audicija. Grupa je bila na putu k Rodgeru Bainu u studio Rockfield, a Shelley je tik prije audicije uspio uvjeriti svoja dva kompanjona da trio na audiciji svira svoj autorski materijal, a ne obrade. Kad ih je Bain čuo kako sviraju, nije mogao sakriti oduševljenje: “Vi ste točno ono što tražim. Potpisao sam ugovor samo s dvije grupe. S vama i s ‘onim drugima’. Kad oni završe sa svojim demosima, na redu ste vi da date svoj doprinos.” ‘Ti drugi’ bili su, naime, Black Sabbath.
Dakle, mnogi su u nekom paralelnom svijetu kao začetnike metala vidjeli upravo sastav Budgie. Materijal je svakako imao takav format. Niz albuma kroz sedamdesete: “Budgie”, “Squawk”, “Never Turn Your Back On A Friend”, “In For The Kill” (koji im je u Velikoj Britaniji donio istoimeni ‘top 30’ hit), “Bandolier”, “If I Were Brittania I’d Waive The Rules” te “Impeckable”, koji je ujedno bio i posljednji album grupe u postavi s Tonyjem Bourgeom. Sav taj briljantni materijal nažalost nije dobio konkretniju pozornost ni naklonost komercijalnih radijskih postaja. Srećom, nije ostao nezamijećen među nekim većim glazbenim imenima, koja su tada djelovala na rock i metal sceni i na njoj ostavljala trajan pečat.
Naime, komercijalno uspješnije grupe svirale su Budgiejeve autorske izvornike. Tako su, među ostalima, Van Halen obradili skladbu In For The Kill, koju su svirali na svojim ranim koncertima, Iron Maiden su obradili pjesmu s “Bandoliera” I Can’t See My Feelings, Megadeth su se prihvatili skladbe Melt The Ice Away, a Soundgarden pjesme Homicidal Suicidal. No ona glavna obrada pripada Metallici, koja je u osamdesetima snimila Budgiejeve skladbe Breadfan i Crash Course In Brain Surgery, što je zbog autorskih prava osjetno popravilo i stanje bankovnog računa sastava Budgie.
Godine 1974. Budgie su na svoju turneju po staroj europskoj celini poveli tada još bez izdavača, ‘gole, bose i begave’ nove rock nade Judas Priest, a sami su i nakon te turneje ostali osuđeni na punjenje srednje velikih klupskih prostora. Iako je grupa kod uglednih izdavača MCA i A&R objavila sedam studijskih albuma, trebalo je proći još deset godina da ih upozna i šira publika (zahvaljujući Metallici). Ni obje američke turneje, 1976. i 1978., nisu grupi uspjele donijeti proboj preko atlantske bare.
Početkom osamdesetih, dok je Shelley lutao s tadašnjim gitaristom sastava Budgie, ‘Big’ Johnom Thomasom, ulicama Birminghama, odlučio je kupiti Bibliju u jednom tamošnjem antikvarijatu. U vrijeme kad je niz N.W.O.B.H.M. grupa već glasno citirao Budgie kao svoje velike uzore, Shelley je pročitao Bibliju i počeo prezirati sve što je povezano sa sotonizmom, a to se odnosilo i na nove heavy metal sastave. Shelley se naime preobrazio u gorljivog kršćanina i takav ostao do kraja života.
Godine 1982. Budgie su nastupili na Reading Rock festivalu. Glavni nosioci festivala bili su tada Iron Maiden, a Budgie su na nastupu promovirali svoj tadašnji aktualni album “Nightflight” (1981). Iste je godine Shelley sa svojom ekipom otvarao i koncerte na novoj turneji Ozzyja Osbournea. I Ozzy i Maiden na svoje su se veliko iznenađenje suočili sa Shelleyevim novopronađenim puritanizmom, u kojem nije oklijevao kad god je trebalo obračunati se s porukama u kojima je netko napadao kršćanstvo i Boga. Te su godine Budgie nastupili i u Poljskoj, gdje ih je pratila postojana baza obožavatelja. Budgie su time postali jedna od prvih grupa koja je uspjela nastupiti iza ‘željezne zavjese’. Dodajmo da su Budgie 4. 9. 1982. i 5. 9. 1982. nastupili i na području nekadašnje zajedničke balkanske države, odsvirali su dva uzastopna koncerta na dvodnevnom Heavy Metal festivalu u Zagrebu. Tog davnog dana kao glavni nosioci prvog dana festivala zasvirali su Motörhead, a Budgie su uz Motörhead (u postavi već s ‘baletnikom’ Robertsonom) na pozornici družili još: Pomaranča, Atomic Rooster i Premiata Forneria Marconi (PFM). Drugi dan Budgie su nastupali u društvu sastava No Bros, Pomaranča (koji su također nastupili oba dana festivala), Uriah Heep i Gillan (glavni nosilac drugog dana festivala). Grupa je u to vrijeme već promovirala svoj posljednji klasični album “Deliver Us From Evil” (1982).
Uslijedila je duga stanka, a grupa je iz hibernacije izašla 2006., kad je izašao njezin posljednji studijski album “You’re All Living In A Cuckooland”.
A onda se dogodilo. Godine 2010. grupa je bila na jesensko-zimskoj turneji po istočnoj Europi (RockLine ekipa pripremala se za posjet terminu u češkom Zlinu 26. 11. 2010.), kad je 9. 11. 2006. Shelley na koncertu u poljskom mjestu Wejherowo doživio aneurizmu trbušne aorte. Ona je u promjeru mjerila čak 6 cm. Čovjeka su odvezli na hitnu operaciju i spasili mu život, no ta je operacija ostavila trajne posljedice. Shelley nakon nje više nikad nije mogao otpjevati više i najviše vokalne dionice.
Shelley je dugo godina bolovao i od Sticklerova sindroma, genetskog poremećaja povezanog s nepravilnostima u proizvodnji kolagena. Burke je i nakon povratka u Veliku Britaniju prošao nekoliko operacija za koje se pokazalo da su mu učinile više štete nego koristi, što se vidjelo i u njegovoj fizičkoj kondiciji (trajno oštećenje obiju nogu) tijekom koncertnih nastupa, pa je Shelley 2010. Budgie službeno umirovio. U godinama koje su slijedile Shelley je svirao bas u društvu starih prijatelja iz Cardiffa. Grupa se zvala The Night Owls, a Shelley je s njom nastupao po lokalnim pubovima i svirao stare blues klasike, među kojima su bile i: Angi (orig Davey Graham) i Waiting On The World To Change (orig. John Mayer).
Godine 2019. Shelleyju se aneurizma vratila. Tada je odbio životno važnu operaciju jer se bojao da će doći do jednako neugodne komplikacije kao 2010., kad su zbog pogreške pri operativnom zahvatu kirurzi zabrljali Shelleyju obje noge. U ožujku 2020. Shelley, do tada dvaput razveden muž i otac četvero djece, ponovno je tražio skrb primjerenog liječnika specijalista, i u engleskom Bristolu i u Škotskoj. No uzalud.
Burke Shelley u dosjeima priča o rock ‘n’ rollu ostaje predani i neustrašivi borac koji je sa svojim kultnim i žilavim velškim hard rock sastavom Budgie izborio svoju bitku. Budgie su živjeli samosvojan glazbeni stil i ostvarivali samosvojan zvuk. Njega su prigrlili brojni ljubitelji hard rocka i metala diljem svijeta, a s njim nesalomljivo živi dalje i veličanstvena glazbena ostavština grupe.
