Izdavač: Insideout Music
Datum izlaska: 25. 3. 2022.
Produkcija: Michael Romeo
Žanr: Progressive Metal
Trajanje albuma: 66.09 min.
Ocjena: 9.0/10
Michael Romeo svoj je samostalni glazbeni projekt zaista shvatio više nego ozbiljno. Već sedam godina čekamo i novi album progresivnometalskih bogova Symphony X, koji napokon ipak pokazuju umjetničke znakove života (bend snima novi album). »Underworld«, posljednji studijski album sastava, izašao je naime 2015. godine. No, s druge strane, Romeo je 2018. pobrinuo se za odličan samostalni studijski album, koji nosi proklet broj paralela s klasičnim pristupom komponiranju Symphony X, što nikako ne može iznenaditi jer je Romeo u obje ‘glazbene priče’ nositelj komponiranja, pa ipak. Romeo je već na prvom od dva albuma »War of The Worlds« uspio stvoriti dostignuće svojevrsne kemije i ekspresivnih glazbenih prostranstava koja kitaristov samostalni glazbeni postulat smještaju na posebno mjesto u svemiru progresivnog metala.
Nakon četiri godine, dakle, slijedi drugi dio albuma »War of The Worlds pt. I« (RockLine recenzija). Romeo je svoju glazbenu vizionarsku zamisao za ovaj samostalni projekt naravno zacrtao gotovo u svemu neoklasično. I na ovom se izdanju osjeti da je čovjek u životu preslušao ogromne količine filmske glazbe koju pišu skladatelji tipa Hans Zimmerman, Danny Elfman i tko zna tko još. Na to ne upućuju samo uvodni i izlazni instrumental albuma, nego ponajviše fenomenalni instrumental Hunted, koji je pun neprestanih modulacija, pun neprestanih promjena vodećih melodija. Priroda razvoja kompozicije, koja uz svu zahtjevnost zadržava izniman muzikalitet i pristupačnost, samo potvrđuje genijalnost Michaela Romea. Tu su trenutci koje bismo lako smjestili na neki klasični album Symphony X tipa »Odyssey« (2002), poput ‘veze’ skladbi Mothership, koja djeluje kao preludij skladbi Just Before the Dawn, a ona budi asocijacije na kompozicije Symphony X tipa Accolade ili Communion and the Oracle.
Novi vokalist, inače punopravni član Whitesnakea (!), čudesni Hrvat Dino Jelusick (također Magnus Karlsson’s Free Fall, Dirty Shirley, Animal Drive), svakako je prvorazredno otkriće ne samo za Michaela Romea, nego za cijeli glazbeni svemir današnjeg rockerskog i metalskog pravovjerja. Možda jedan od najpečatnijih vokala novih vremena. Pitanje je tko bi pjevao u Rainbowu da ga Ronnie Romero nije na nekoliko godina preduhitrio. Njegova vokalna boja ulazi ravno u ligu pjevača poput Russella Allena (Symphony X) i/ili Jorna Landea, što znači da su njegov vokalni pristup, kao i boja, približeni vokalnoj ‘svetosti i neprolaznosti’ Ronnieja Jamesa Dia. Laik koji ne poznaje Jelusicka, uz ono što čuje na »War Of the Worlds pt. II«, pogrešno bi pomislio da na albumu vokalno sudjeluje Russell Allen, iako je Jelusick svoja vrsta priče. Jelusick (izvorno Jelusić) na trenutke unosi više grlenosti od prethodnika Ricka Castellana, koji je pjevao na prvom dijelu, a upravo to daje dojam da je drugi dio ‘rata svjetova’ još malo bliži vibraciji Romeova matičnog benda. Drugi dio albuma »War of The Worlds« zadržava izrazitu nakostriješenost, koja je punokrvno začinjena fantastičnom gitarskom egzekucijom jedinstvenog Romea, nevjerojatnom kombinacijom brzog poput svjetlosti ‘šredanja’ i otrovno-pedantno odrađenih neoklasičnih solaža kojima nema ravnih. U suzvučju s konceptom same priče, sam teatar je silno crn, mračan i ‘hladno otuđeno robotski’. Beznadan. Kao i izvorna priča pisca H. G. Wellsa, kojom je nadahnut koncept koji se proteže kroz oba Romeova dijela. Za vrijeme koje proživljavamo, osobito od ožujka 2020. nadalje, koncept se sa stvarnošću našeg svakodnevlja ne bi mogao bolje razumjeti. Nažalost, ništa drugo, a pogotovo ništa ljepše, tu se ne može zapisati.
Skladba Maschinenmensch zacijelo je trenutak albuma koji se ističe. S obzirom na ‘Rammsteinovski’ naslov, čovjek bi mogao pomisliti da je riječ o sličnom ‘eksperimentu’ s dodanim uzorcima programiranja, kao što je to skladba Fucking Robots s prvog dijela dvaju albuma »War Of the Worlds«. No, nije tako. Ta skladba, smještena u drugi dio albuma, svojom prirodom stvara završni atmosferični kumulus. Atmosfera na albumu postaje krajnje napeta, predramatizirana, ‘naelektrizirana’ – bližimo se naime velikom finalu. Devetminutna progresivna suita, u kojoj je Romeo orkestralnim aranžmanima dodijelio posebno važnu ulogu u pratnji vodeće gitarske fraze, otvara se u izrazito bombastično mračnom maršu. Riječ je o najambicioznijem djelu albuma. Skladba je puna prijelaza među vodećim motivskim strukturama, raspoloženja neprestano izrazito osciliraju, a upravo na toj točki kvartet glazbenika razvija izuzetno kemijsko povezivanje, čime sama egzekucija samo naglašava izniman tehnički sjaj. Do srži progresivno. Ova skladba samo potvrđuje da je Romeo, jednostavno rečeno, genijalac. Stvara izuzetno kompliciranu glazbu koja je ipak sve vrijeme nevjerojatno pristupačna i podkožno zavodljiva. Malo je takvih majstora. Ta devetminutna progresivna epopeja postavlja platformu za jednu od najbržih i najagresivnijih skladbi albuma, a to je Parasite, koja nas dovodi do ‘kinematičnog’ izlaznog instrumentala (Brave New World). Postoji proširena verzija albuma, koja ima i dvije dodatne skladbe. Gotovo osmominutna The Perfect Weapon i nakon nje Alien DeathRay, koje su vrijedne sve pažnje. Prva je vokalna, druga instrumentalna. Obje dovršene na razini regularnih skladbi albuma »War Of the Worlds pt. II«. Proširena verzija albuma uz regularni album sadrži i dodatni CD na kojem se album nalazi u potpunoj instrumentalnoj verziji.
»War Of the Worlds pt. II« je barem ravnopravan drugi dio fenomenalnog prvog dijela. U svemu savršeno dovršena konceptualizacija glazbene vizije Michaela Romea. Točka na kojoj si u iznimno pomirljivom formatu pružaju ruke pristupi skladanju po uzoru na filmsku glazbu, neiscrpna i prodorna srž heavy metala, s progresivno istraživačkom kompleksnošću koju uz neprestanu potragu za besprijekornom muzikalnošću prati tehnički zahtjevno temeljenje ‘dah-oduzimajuće’ egzekucije. Uz čarobnog gitarista i novu vokalnu zvijezdu Dina Jelusicka, valja istaknuti i vrhunski rad ritam sekcije na relaciji John “JD” DeServio – John Macaluso (Y.J. Malmsteen, Ark,…). Ukratko. Djelo apsolutne savršenosti koje ulijeva velika očekivanja i u vezi s onim što bi trebao donijeti novi album Symphony X.
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Introduction, Pt. II (02:37)
2. Divide & Conquer (04:46)
3. Destroyer (05:34)
4. Metamorphosis (05:53)
5. Mothership (02:23)
6. Just Before the Dawn (05:01)
7. Hybrids (06:14)
8. Hunted (04:32)
9. Maschinenmensch (09:03)
10. Parasite (04:33)
11. Brave New World (Outro) (03:36)
dodatne skladbe:
12. The Perfect Weapon (07:41)
13. Alien DeathRay (04:31)
Postava:
Michael Romeo – gitara, klavijature, orkestracije, čelo, saz
Dino Jelusick – vokal
John DeServio – bas gitara
John Macaluso – bubnjevi
