Izdavač: Loma Vista
Datum izlaska: 11. 3. 2022.
Produkcija: Klas Åhlund
Žanr: Pop-Hard Rock
Duljina albuma: 46.21 min
Ocjena: 8.5/10
Ghost su bili i ostaju bend koji ti jednostavno ili legne ili ne. Čini se da tajanstveni Šveđani svojim pronicljivim i društveno kritičnim stilom zapravo drže ogledalo današnjoj binarnoj generaciji, prožetoj “cancel-cultureom”. Prošlo je već dvanaest godina otkako je svijet prvi put šokirao Papa Emeritus sa svojim sotonističkim napjevima, no kao i svijet, i Ghost evoluiraju od albuma do albuma. Majstorski izrađene priče, prijelazi između “papa” i “kardinala” te do detalja izrađena scenografija svrstali su Ghost, usprkos “mladosti” benda, gotovo u trenu među kultne bendove. Neopterećeni očekivanjima, ovaj su se put zaputili u pop-rock zvukove osamdesetih, a princ tame se, vjerovali ili ne, pojavljuje tek u jednoj skladbi.
IMPERA se, kako i ime nagovještava, bavi usponom i padom imperija. Ideju za album, koji doduše djeluje konceptualno, a to nije, Tobias Forge dobio je čitajući knjigu ‘The Rule of Empires’, a kako je sam rekao u jednom od intervjua, i mi sada živimo u doba imperija (nacizam, oživljavanje ruskog imperija, zapadni kapitalistički imperij,…), tako da materijala nije nedostajalo.
Album otvara spori instrumental ‘Imperium’, u kojem nas već na početku kombinacija akustične gitare i električne solo gitare odnosi u osamdesete i postavlja dobre temelje za ostatak albuma. Slijedi brza rokerčina Kaisarium, koja veselim ritmom i melodijom upozorava na nepravdu u svijetu, a ujedno budi sjećanje na grčku filozofkinju i matematičarku Hipatiju, koju su zbog njezinih naprednih nazora u Aleksandriji ubili kršćani. Skladba u srednjem dijelu prelazi u vrlo progresivni instrumentalni dio, koji je na moć sličan legendarnim Kanađanima Rush.
It is the noise of the rightious dogma, that hides the handman’s tail, Hypatia, Far away from the stench of heavens, Hypatia, Long ago yet too close to forever.
Zvuk ‘Spillways’ crpi inspiraciju velikom žlicom iz Bon Jovija (‘Runaway’) i Toto, ali s neprepoznatljivom, to jest nepogrešivom Forgeovom vokalnom linijom. Govori o tami koja se krije u nama i koja, kao što preljevi (spillways) ispuštanjem viška vode sprječavaju da ona preplavi brane, tako i taj višak naše mračnosti često izbija na površinu.
All your faith, all your rage, all your pain, it ain’t over now, It is the cruel beast that you feed, it is your burning yearning need to bleed.
Drugi singl albuma, ’Call Me Little Sunshine’, vjerojatno je najviše “ghostovska” skladba albuma, koja bi se lako mogla naći i na prethodna dva albuma. Forge je objasnio da govori o posljedicama industrijske revolucije, koja je naše živote zauvijek promijenila, a đavao nas na račun međuljudskih odnosa i ljudskog dodira nastoji stalnim guranjem u tehnologiju.
You can always reach me, You will never ever walk alone, Even when you’re dead and gone, You can always reach me, All you gotta do is call me, Little Sunshine.
Kao i prethodna skladba, i hard rockerski usmjereni ‘Hunter’s Moon’ mogao se naći na prethodnom albumu, ako već ne na ‘Meliora’. Forgeu je, kao velikom ljubitelju horora, uspio “veliki pogodak”, jer se ova skladba pojavila u filmu ‘Haloween Kills’, a govori o čežnji za bliskim ljudima iz naše prošlosti.
Though my memories have faded, They come back to haunt me once again And though my mind is somewhat jaded now, it’s time for me to strike again.
Slijedi udarni ‘Watcher in the Sky’, posrećena mješavina hard rocka i heavy metala, s super tapping solom koji tako lijepo zaokružuje osjećaj osamdesetih. Tekstualno upozorava na popratne učinke znanosti koji su se pojavili u današnje vrijeme, poput teorija o ravnoj Zemlji.
Communication is key, When you unlock to believe, Can you see what I see?, Searchlights, Looking for the Watcher in the sky.
Nakon kratkog instrumentalnog interludija ‘Dominion’ slijedi prilično kontroverzni ‘Twenties’. Nakon doslovno filmskog uvoda skladba se pretače u gotovo death-metal ritmove, a u kitici se nešto smiri, dok se u pozadini provlače elementi puhačkog orkestra koji sadrže elemente jazza i swinga dvadesetih godina prošlog stoljeća. Tekst je doduše pisan u budućem vremenu, no postavlja se pitanje koliko se današnja dvadeseta razlikuju od onih prije stotinu godina. Razdoblje bogatstva i blagostanja, uspon totalitarnih režima pod krinkom spasitelja te kraj u financijskom slomu i siromaštvu. Ali ne brinite, stižu tridesete!
Tell ‘em all this is war, And not fighting a war is for the suckers, (kiss my) Assassinate, Gather the tools to disintegrate, (feed) hate, Reaping the seeds as a reprobate.
Nema albuma bez dobre balade, a ‘Darkness at the Heart of my Love’ isporučuje upravo to. Postavlja se samo pitanje tko je tko u tekstu.
Remember always, that love is all you need, Tell me who you wanna be, And I will set you free.
‘Griftwood’, koji slijedi, nosi svoju poruku na gitarama u stilu Van Halena, a prema Forgeu tekst se obara na ljude poput bivšeg američkog potpredsjednika Mikea Pencea, koji se u svojim nastupima otvoreno poziva na Bibliju, njezinim naukom ne slijedi i obećava svojim podanicima da više neće patiti, što nije obećao ni sam Isus.
You want to guide the believer? (Yes) You and the greatest deceiver? And never ever suffer again.
Kratak mračni instrumental ‘Bite of Passage’ izravan je uvod u posljednju skladbu ‘Respite on the Spitalfields’. Grungeerski uvod, koji se kao i ta skladba pojavio pred kraj (osamdesetih), u središnjem dijelu prelazi u hard rock, solo dio prelazi u klasičnu rock baladu, a pasaž nakon njega već u prog, tako da usprkos sporom ritmu skladba glazbeno povezuje čak nekoliko različitih stilova. Za razliku od prilično depresivnih i rezigniranih lirskih tema, na kraju se ipak pojavljuje nada; i današnji će se imperiji prije ili kasnije naći na smetlištu povijesti.
Nothing ever lasts forever, We will go sovereign Into the night.
IMPERA dokazuje da za glazbeno stvaralaštvo Tobiasa Forgea i njegovih neimenovanih utvara nema ograničenja ni tabua. Iako album možda neće baš odgovarati izvornim obožavateljima benda, jer je riječ o najmanje mračnom, najlakšem, najmanje sotonističkom (barem opisno), ali i najplesnijem i najmelodičnijem albumu u dosadašnjem opusu benda, upravo tom drugačijošću dokazuje što su Šveđani sposobni napraviti i da za budućnost ne treba strahovati.
Autor: Sebastijan Videc
Popis skladbi:
1. Imperium
2. Kaisarion
3. Spillways
4. Call Me Little Sunshine
5. Hunter’s Moon
6. Watcher in the Sky
7. Dominion
8. Twenties
9. Darkness at the Heart of my Love
10. Griftwood
11. Bite of Passage
12. Respite on the Spitalfields
Postava:
Papa Emeritus IV – vokal
Nameless ghouls – ostali instrumenti
