Pero Defformero – turbo folk metalska ludorija za veliki finale ovogodišnjeg Ortofesta (2022)
Mjesto događanja: Ljubljana / Orto bar / Slovenija
Datum: subota, 30. 4. 2022
Pero Defformero, uvijek atraktivna parodijska ekipa četvorice nestaša iz Novog Sada, krajem ovogodišnjeg travnja ponovno je posjetila Sloveniju. Nakon gotovo praznog klupskog prostora u solkanskoj Mostovni, na koji su Defformerosi naletjeli dan prije, točnije 29. 4. 2022 (očito je da ‘fotelješke Goričane’ danas više ne možeš izvući ni na koncert domaćih Avtomobila, a kamoli na Pero Defformero), bendu je za utjehu sljedećeg dana pripao još jedan slovenski koncert. U ljubljanskom Orto baru. Na posljednji dan ovogodišnjeg Ortofesta. Po tradiciji je tu bend uvijek dobro posjećen. Odnedavno je koncertni prostor u prizemnom dijelu kluba proširen. Pušionica je preseljena u prostor u kojem je Orto bar zapravo započeo s radom. U njegov najstariji dio. Tako se oslobodio dodatni prostor, koji je po dužini postao još nešto izduženiji. No da je ostalo po starom, to jest da bi tamo i danas stajala pušionica, prizor bi sigurno bio na rubu rasprodanog. Ovako se pak, uz tako odličnu posjećenost, na mjestu događanja još uvijek može sasvim pristojno ‘disati’.
Malo iza devet navečer kvintet je zauzeo svoje pozicije na pozornici i otvorio koncert. Čipkasti ‘šal’ s natpisom Pero Defformero prebačen preko bubnjeva! Bubnjareva baka pritom je zaboravila ‘ukipkati’ još jedan ‘F’. Vjerojatno radije sluša Def Leppard. Uz malo mašte i da se pokraj nalazila još i preslica, bubnjarski set mogao se zamijeniti za staro kolovrat. Biške – nepokolebljivi borac za prava malog čovjeka, ovaj put u odori karatista s crnim pojasom (‘Kara-te’ na srpskom može značiti i nešto drugo), nakon uvodnog zagrijavanja kreposnom i šaljivo preobraćenom Are You Gona Go My Way Lennyja Kravitza, preinačio je i prvi stih skladbe Ferrari: »U dragstoru kupio sam svileni kimono…« Apsolutno. Nedvojbeno. Ni zlatni lanac oko vrata nije izostao. Pero Defformero su u Ljubljani zapravo postali narodni. Ljudi im jedu iz ruke. Mješavina vrhunski odsvirnog metala s besramnim paktiranjem u smjeru proga te turbo folk nestašluka pali beskompromisno. Zapravo smo ih već prilično jako propuštali. Čekanja je bilo podosta.
Bend je u dobra dva sata ispalio sve svoje najjače adute, koje nalazimo na albumima »Undergrand« (2009) i »JeR to liči na taj način« (2014), a nisu izostale ni neke nove skladbe kojima bend već dulje vrijeme najavljuje novi album. S obzirom na to da Pero Defformero taj materijal, kojeg ruku na srce, s obzirom na dugi staž djelovanja benda, i nema baš puno, sviraju cijelo vrijeme, te su točke u novom vremenu prilično konkretno napredovale u aranžmanima. Pogotovo se to osjeti na produljenim prijelaznim dijelovima, koje fenomenalni gitarist Saša Friš ukrašava dah oduzimajućim virtuoznim umetcima. To vrijedi i za solaže, koje su s vremenom također konkretno narasle. Pa, čovjek se kroz vrijeme počne lagano dosađivati, stoga je potrebno pronaći prave poluge za začin. Bend je inače nevjerojatno uigran. No na nekim mjestima i malo ‘raspao’, što pak nije pokvarilo općeg dojma bezgranično uskipjele vedrine, koju Pero Defformero procesuiraju kroz izniman nivo podrugljivo parodijskog humora. Biške je već u osnovi nevjerojatna figura. Kad se prihvati luckastih manevara, pri čemu rado posuđuje gitarista Sašu kojega zafrkava, a ni publika tome ne uteče, u crnom humoru mu je teško itko blizu. A te zajedljive i bezgranične lucidnosti nikad nije ni previše, ni dovoljno. Sve je kompenzirano fenomenalnom instrumentalnom izvedbom, kako na razini ritmike, tako i već spomenutog vrhunskog rada na gitari.
Prednji redovi vladali su stihovima. Da. Ruke u zraku i pjevanje. Prolijevanje piva i bezgranično isključivanje usijanih i uskipjelih glava. Sve je bilo na svom mjestu. Štoviše. Aluminij je metal. Od njega su napravljeni i jezičci na limenkama. Piva, da se razumijemo. A Izzy, gotovo sigurno barem jednu dužinu svjetlosne godine najveći fan Defformerosa u Sloveniji prije nego bi mu slijedio sljedeći, opremio je desetak posjetitelja, recimo im kamerada njegove bliže obitelji slovenskih pristaša Pero Defformero, ogrlicama od lanaca izrađenih od niza nanizanih jezičaka s limenki (piva, da se razumijemo), koje izrađuje kar sam. Možda je time dao ideju čak i bendu kako obogatiti svoj koncertni ‘merch’.
Nakon skladbe Ferrari bend je ostao na prvoj ploči i nastavio sa skladbama Ostavljen sam ja te Silvana. Zaredale su se i: Bez tebe, Gotičarka, Metal sviraću, Extra, Trebalo bi, Oka tvoga plam, Žalim draga ispalo je sranje, Jaroslava, Volim te, Na dan kad si pošla za tog čoveka, Sedmica na lotu, Ćerka đavola, Ludo zaljubljen, Fejsbuk stana, Gastarbajter, a u obaveznom bisu Kauboj i Došli smo do kraja puta (posebna zahvala ide Izzyju za posredovanu setlistu).
A uz takva koncertna veseljenja osjećaj za vrijeme, pa i za prostor, u tren nestaje. Biške ne ostaje ni na tren bez nadahnuća kojim neprestano duhovito ‘bocka i draži’ najčešće upravo publiku, i to do mjere kad Saša počne vikati na tonskog inženjera da pjevača odmah izvadi iz monitora. Naštudirani, ali bezgranično zapaljivi trikovi koji su tu s nama da nas zabavljaju. A Pero Defformero nisu samo odlični izvođači, nego i nevjerojatni zabavljači. Teško im je itko blizu. To je još jednom potvrdio i ponovni susret benda u slovenskoj prijestolnici. Ostaju svoja liga.
Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Sebastijan Videc
