Izdavač: White Knight Records
Datum izlaska: 4. 3. 2022.
Produkcija: Peter Jones
Duljina albuma: 56.36 min
Žanr: Progressive Rock
Ocjena: 9.0/10
“A Song of Spring” sedmi je studijski album engleskog neoprogrockerskog ‘one man banda’ Tiger Moth Tales. Iza njega stoji slijepi glazbeni fenomen Peter Jones, koji nije samo izvrstan pjevač, nego i oduševljavajući multiinstrumentalist, jer osim pjevanja na svojim pločama gotovo uvijek odsvira i sve instrumente te napiše lavovski dio tekstova.
“A Song of Spring” nastavak je Jonesova albuma Tiger Moth Tales iz 2017. godine, naslovljenog “The Depths of Winter”. Potonji je bio obilježen zimskim temama i nešto melankoličnijom i mračnijom atmosferom nego što je to uobičajeno za Jonesovu glazbu, dok “A Song of Spring” krasi znatno optimističnija proljetna atmosfera, iako pojedine skladbe obilježava i melankolična ambijentalna narav.
Veliki ljubitelj simfonijskog progresivnog rocka, koji je prije nekoliko godina postao klavijaturist legendarne grupe Camel, a odnedavno svira i u sastavu Francis Dunnery’s It Bites, s “A Song of Spring” opet je priredio pravu poslasticu za sve ljubitelje staroškolskog progresivnog rocka pod snažnim utjecajem Genesisa i Camela, a usput je na pojedinim kompozicijama unio još malo više elemenata folka, world glazbe i jazz rock fusiona, potonjeg ponajprije na račun veće količine saksofona. Na klavijaturama i pri pisanju tekstova na pojedinim je stvarima Petru pomogao John Holden, koji je oblikovao i naslovnicu albuma “A Song of Spring”, dok je na kompoziciji “The Light” gitarsko solo priložio nitko drugi nego kultni gitarist Andy Latimer iz grupe Camel.
Veseljački “Spring Fever” svojom opuštenom atmosferom i brzim tempom otvara album na krajnje razigran način, dok razigrane saksofonske dionice pobrinu se da sve skupa previše ne podsjeća na klasične Genesis. Jonesov baršunasti i ujedno melodramatični vokal preko odličnog refrena osigurava znatan dio melodičnosti. Prije nego što je zaskočio u svijet svog najdražeg glazbenog žanra, to jest progresivnog rocka, Jones se okušao i u svijetu pop rocka, pa osim tradicionalnih, eksperimentalnih i kompleksnih progrockerskih vrlina posjeduje i izniman smisao za stvaranje melodičnih aranžmana i zaraznih refrena.
Skladba “Forester”, koja sadrži vedre aranžmane s frulama, obilježena je pastoralno-nostalgičnom, na trenutke već gotovo mističnom i srednjovjekovnom atmosferom. Orkestralni aranžmani odsvirani su na izuzetnoj razini, a briljantno gitarsko solo zvuči još impresivnije s obzirom na to da Peter zbog sljepoće svira taj instrument na posve specifičan način. “Dance Till Death” puno je mračnije intonirana stvar, zbog čega znatno odstupa od inače ambijentalne slike ovog albuma. Refren zvuči gotovo jezivo, dok bi se instrumentalna podloga dobro uklopila u neki filmski horor. Vjerojatno bi se ta mračna epopeja svidjela i članovima Genesisa, jer, uz iznimku saksofonskih ubačaja, pomalo podsjeća na njihovo stvaralačko razdoblje između 1976. i 1977.
“Holi” je razmjerno kratka, ali sjajna stvar koja zahvaljujući raznovrsnim udaraljkama i frulama sadrži i nešto utjecaja world glazbe, ponajprije glazbe iz arapskog i indijskog svijeta, što znači da bi je vjerojatno blagoslovio i Peter Gabriel, jedan od Jonesovih glavnih pjevačkih uzora. “The Goddess and the Green Man” otvara se kao prilično jednostavna balada s elementima symphonic proga i folk rocka, koja u tekstu crpi iz klasičnog keltskog i anglosaksonskog folklora o božanskim zaštitnicama prirode i zelenim ljudima. Artrockerski podvig “Mad March Hare” zahvaljujući vedrom refrenu, epskim višeglasjima i jazzističkim dionicama na saksofonu spada među najzanimljivija ostvarenja na “A Song of Spring”. Ujedno je jedna od rijetkih skladbi na albumu koja sadrži i nekoliko humorističnih trenutaka kojih je bilo znatno više na Petrovim prijašnjim ostvarenjima.
Melodramatični ep “Rapa Nui”, kako i priliči naslovu skladbe, ambijentalno podsjeća na plovidbu drvenim čamcem usred uzburkanih valova prema još i danas tajanstvenom otoku sa slavnim kamenim glavama. O tome govori i njegov tekst, koji priča o dolasku prvih naseljenika na Uskršnji otok. Vrhunac te izvanredne kompozicije nastaje na sredini, kad nastupa orkestralno usmjerena instrumentalna dionica. Ona bi mogla biti i podloga nekog filmskog spektakla. Usprkos svoj njegovoj multiinstrumentalnoj briljantnosti, Petrov je odlični vokal taj koji skladbama na albumu udahne dušu i većinu ih pretvori u prava remek-djela.
Među takva ostvarenja koja zaslužuju najvišu ocjenu zasigurno spada epski i izrazito pozitivistički finale “The Light” u kojem gostuje Petrov ‘šef’ iz grupe Camel, to jest već spomenuti Andy Latimer, sa svojim prepoznatljivim gitarskim solom uz koji će se oblizati svi ‘progljubitelji’. Ta briljantna kompozicija sadrži sve elemente pravog Tiger Moth Tales anthema. Bez sumnje će postati redoviti dio Petrovih koncertnih nastupa. Izvrsno zvuči i instrumentalna bonus skladba “Maytime”, koja je od svih skladbi na albumu najviše usmjerena prema jazz rock fusionu te odražava Petrov izniman smisao za ritmičku razgibanost i aranžersku raznovrsnost s brojnim melodičnim naglascima.
Tko je od glazbenog fenomena poput Petera Jonesa očekivao išta manje od nove majstorije, potpuno se prevario, jer je “A Song of Spring”, njegovo najnovije ostvarenje pod imenom Tiger Moth Tales, prava uživancija za stare i mlade ljubitelje progresivnog rocka. Taj album začinjen pozitivističkom energijom najbolji je dokaz da nakon još tako katastrofalnog razdoblja posljednjih dviju godina ‘proljeće uvijek otjera zimu’. “A Song of Spring” doslovno pršti od optimizma, pa se nadajmo da će Peter nešto tog optimizma preliti i na sve one eksperimentalne, inovativne i nekorporativne glazbene izvođače koje su posljednje dvije godine neprestanih globalnih kriza stvaralački posve blokirale ili usmjerile na krivi put.
Autor: Peter “Dr. ProgRock” Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Spring Fever (6:52)
2. Forester (7:51)
3. Dance ’til Death (10:20)
4. Holi (2:46)
5. The Goddess and the Green Man (2:39)
6. Mad March Hare (4:00)
7. Rapa Nui (7:34)
8. Light (15:25)
Glazbenici:
Peter Jones – vokal, klavijature, programiranje bubnjeva, gitare, klarinet, snimač, ukulele, udaraljke
Posebni gost:
Andy Latimer (Camel) – gitarsko solo na skladbi br. 15
