Dream Theater ponovno posjetili Zagreb s promotivnom turnejom albuma A View From The Top of the World (2022)
Nastupaju: Devin Townsend, Dream Theater
Mjesto održavanja: Zagreb / Mala dvorana doma sportova / Hrvatska
Datum: petak, 27. 5. 2022
Koncertni puls ovog se svibnja napokon opet probudio. Bendovi hrle. Svi su na putu. Diljem svijeta. Kasne s promocijom novih albuma, odnosno albuma koji su izašli u vrijeme kad je planet bio ‘pod ključem’. To je zadesilo i američke progresivnometalne velikane i u mnogočemu utemeljitelje žanra, Dream Theater. S novim albumom »A View From The Top of the World« u džepu i na jugoistočnom kraju Europe, s postankom u hrvatskoj prijestolnici, koji je značio jedan od posljednjih termina u turneji koja se bliži kraju.
Ovaj posjet koncertu nije bio nužan samo zato što nastupaju Dream Theater. Događaj je bio poseban jer je uvodni dio koncertnog spektakla pripao nikome drugome nego kanadskom glazbenom genijalcu Devinu Townsendu. Devy je ovaj put malo skresao prateću postavu. Opet se vratio varijanti ‘projekta’, iako nastupa pod etiketom Devin Townsend. ‘Nažigaški’ je naštimao ekipu. Kvartet je dovoljan. Mala dvorana doma sportova ovaj put Townsenda nije poštedjela. Akustika je pokazala zube i sve, predvođeno vokalom, nasnimljenim klavijaturama i masivnom rifažom, u nastupu koji je trajao nešto manje od sata zvučalo je vrlo razbarušeno – difuzno. Dakle, zvuk – odnosno ozvučenje – bio je loš. No publika si zbog toga nije razbijala glavu. Parter je bio konkretno nabijen i tamo si teško disao. Pa je i Devin u jednom od predaha primijetio da je kombinacija parfema i znoja prije smetajuća kombinacija ‘tjelesnog mirisa’ nego nešto pred čime bi se trebalo klanjati. Devin ostaje Devin. Arsenal šala mu ne ponestaje. Uvodne Failure, kojoj je slijedila Kingdom, odmah su potvrdile da je u parteru Devina dočekala prava četa njegovih vjernih sljedbenika. Za vrijeme By Your Command potpuno je podigao publiku na suradnju, tako da mu je ova bezbrižno jela iz ruke. Svi parovi ruku bili su u zraku. Čovjek je pobrinuo i za sve ljubitelje lika i djela Strapping Young Lad, dok je kvartet bjesnio kroz skladbu Aftermath. March of the Poozers najavio je da se polako bližimo kraju koncerta. Teatralno lucidan ritmički marš u kombinaciji s grabežljivim rifom, kojem je slijedila još i More! uz koju je publika kroz refren opet kompletno oživjela, i koncert je nekako prebrzo bio gotov. Obično smo Devina uvijek gledali u ulozi glavnog izvođača. Osim ako nije bila riječ o nekom festivalu, naravno. Konkretno prekratko i, naravno, uz činjenicu prilično žalosnih karakteristika ozvučenja, čovjek je s ekipom Stephen Flatt (gitara), James Leach (bas gitara) i Darby Todd (bubnjevi) te uz najosnovniju rasvjetu uspio u svakom pogledu do kraja zapaliti svoje sljedbenike. Darby Todd? Da. Isti onaj bubnjar koji se nedavno pridružio legendarnim Šveđanima Kaipa i koji je sredinom listopada 2019. nastupio kao dio pratećeg sastava bivšeg gitarista Jethro Tull Martina Barrea u našim Goriškim Brdima.
Nakon nastupa Devina Townsenda publika se u parteru konkretno izmiješala, što je značilo da su mnogi te večeri na koncert u Zagrebu došli prvenstveno zbog Devina Townsenda, a da drugi dio publike Devina Townsenda nije nužno ni poznavao, ili morao poznavati. No, pravi glazbeni sladokusac ne može se othrvati ni Dream Theater ni Devinu Townsendu, ali je stilski raskorak između uvijek ubrzanog i istraživačkog kanadskog glazbenika, kojemu u pedesetima idejno nikako ne popušta pogon, i Dream Theater, naprosto više nego konkretan. Toliko izražen da Devin Townsend i nakon koncerta u Zagrebu ostaje na popisu onih izvođača koji zahtijevaju odlazak na koncert s barem dvosatnim nastupom.
Dream Theater su mašinerija kojoj ne trebaju uvodne misli, rečenice i predugo filozofiranje. Kad dođeš na njihov koncert, u pravilu znaš što ćeš dobiti, što možeš očekivati. Bend odiše čvrstoćom i nevjerojatnom popularnošću. Naime, najveći su među najvećima svog žanra. Spomenut ću samo da je nakon koncerta pokupovano zapravo sve njihovo službeno koncertno suvenirsko. Ljudi su majice i ostali službeni merchandise doslovno razgrabili. Ovaj put set lista bila je posebno zanimljiva, osobito za one sladokusce koji se ne ustručavaju kasnijih, to jest postmilenijskih albuma grupe. Grupa je u tom smislu vratila u set listu poprilično materijala koji već dulje vrijeme nije izvodila na koncertima, pa joj se kao jedini mali minus ovog koncerta zapravo može zamjeriti samo ignoriranje prvih pet studijskih albuma, među kojima je izvedba 6:00 u prvom dijelu koncerta bila slabo djelotvoran flaster na rane onima koji se prvenstveno sjekiraju za klasičnu eru grupe.
Kako god, razočaranje je nemoguće. Tako je bilo i ovaj put. Pjevač James LaBrie predstavio se u vrlo dobroj vokalnoj kondiciji i cijeli je performans odradio na visokoj razini. O ostalim akterima na pozornici ovog ‘super titanskog’ kvinteta nema ni smisla trošiti riječi. Svakako je opet isticao John Petrucci, koji je kroz koncert pokazao svoju široku seriju ‘signature’ Ernie Ball modela gitara, a u samom teatru nije mu ostao dužan ni klavijaturist Jordan Rudess, pogotovo nakon što je negdje na sredini koncerta dohvatio ‘keytar’ i stao uz bok Petrucciju, pa si na tren dobio dojam kao da pred tobom stoje KK Downing i Glenn Tipton. Šalu na stranu. A da je to običan ‘keytar’, za Rudessa bi bilo preјeftino. Ne. Na njegovu ‘keytaru’ sve su tipke tastature bile potpuno crne, a ne kao inače, kad su crne samo one ‘polutonske’. Teatar mora biti teatar. Sanjski, dakako.
Showovi Dream Theater kroz godine postali su svojevrstan spektakl. Vruć spektakl. Igra scenske rasvjete odnosno reflektora i scenskih kulisa te naravno sama predstava, kojoj ostala ‘navlaka’ ni nije nužna, naprosto oduzima dah. Pred koncerte Dream Theater uvijek je tako da ti netko objašnjava da se tamo događaju stvari do kojih opći opis kroz verbalnu komunikaciju nikako ne seže. Riječi su premalo da korektno obuhvate sve što ova grupa nudi uživo. No, makar su ih u brzini i preciznosti u kombinaciji s ekstremima tehnički briljantnog komplicirati sustigli mnogi pripadnici, osobito mlađe generacije, svjetskih progresivnometalnih sastava, Dream Theater ipak ostaju ime. Divovsko ime. Pionirsko ime. I upravo je to bitan dio spektakla. Da kod Dream Theater ‘nemoguće’ postane uvijek iznova moguće. Bend je posljednjih godina u scenskom pristupu nadogradio i samu dinamiku. Osobito se uvijek rezervirani i tihi basist John Myung češće našao u središtu reflektora, posebno kad se primaknuo Petrucciju na desnoj poziciji (gledano prema pozornici) i kad su zajedno s Petruccijem divljali kroz orkane notnih crtovlja dok su zauzimali središnju poziciju pozornice. Zvuk je bend kalibrirao u prvih dvadesetak minuta koncerta i odlično posjećena Mala dvorana Doma sportova mogla je bezgranično uživati u magiji sanjske petorke. Naravno, ovisilo je gdje si stajao. Ako si bio bliže Petrucciju, Myunga si slabije čuo. Pozicija kod mikseta u tom smislu ostaje zlata vrijedna.
Bend je za veliko finale u obaveznom bisu priredio jedan od definitivnih vrhunaca cijele večeri, kad se ambiciozno prihvatio jedne od najdužih kompozicija karijere, skladbe The Count of Tuscany s desetog albuma »Black Clouds & Silver Linings« (2009). Dream Theater izrastaju u redove legendi. Zadržavaju snagu i djeluju kao da ih ništa ne može zaustaviti. U svakom pogledu odličan koncert, a prije svega, kako rečeno, razveselio je zacijelo brojne – osobito najvatrenije sljedbenike grupe, zbog same set liste, koja je mnoge iznenadila.
Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Edita Klemen & Aleš Podbrežnik
Devin Townsend setlista:
1. Failure
2. Kingdom
3. By Your Command
4. Aftermath
5. Regulator
6. Deadhead
7. Deep Peace
8. March of the Poozers
9. More!
Dream Theater setlista:
1. The Alien
2. 6:00
3. Awaken the Master
4. Endless Sacrifice
5. Bridges in the Sky
6. Invisible Monster
7. About to Crash
8. The Ministry of Lost Souls
9. A View From the Top of the World
—dodatak—
10. The Count of Tuscany
