Nastupaju: Steel Panther / Florence Black (predgrupa)
Datum koncerta: subota, 2. 7. 2022.
Mjesto održavanja: Tvornica Kulture / Zagreb / Hrvatska
Steel Panther vjerojatno više ne treba detaljno predstavljati. Riječ je o skupini koja je lukavo istražila niše na rock sceni u kojima bi mogli dospjeti u fokus masa. Uspjelo im je probiti se. Steel Panther odabrali su ulogu parodije koja oživljava godine glam metala i kalifornijske Sunset Strip scene bezbrižnih osamdesetih. Pritom se Steel Panther nisu suzdržavali. Pristupili su silno bizarno. Pa, i nisu baš. Za one otvorenijih glava nikako nije riječ o nekoj vrsti šoka. Drugi će reći da su Steel Panther otišli daleko, daleko preko svih granica dobrog ukusa. To su oni tvrdokorni zbog kojih su mnogi albumi opremljeni naljepnicama Parental Advisory. Bend koji se počeo stvarno probijati tek nakon što se transformirao i preuzeo šminku i kostime sastava Mötley Crüe, Ratt i Poison te profinjenom scenskom mimikrijom izvodio prvorazredni cirkus, oživljavajući običaje citiranih skupina tako da je svu razuzdanost po kojoj je Sunset Strip poznat bizarno napuhao, ne bi nikamo stigao da pojedinci nisu ujedno i izvanredni glazbenici. Ne samo izvedbeno, nego i u smislu komponiranja. Satchelu se malo tko može približiti. Pravi je to mali Eddie!
Turneja Re-Erections skupinu je nakon ‘vijugavog puta’ napokon ipak dovela u Zagreb. Koncert je nekoliko puta odgađan. Prvo je trebao biti zasebno 12. 6. 2021., a zatim je prebačen na 2. 7. 2022. Kad je određen i potvrđen još i datum dolaska Whitesnake u Zagreb, koji se poklopio s 2. 7. 2022., ukazala se prilika da Steel Panther nastupe prije Whitesnake na ŠRC Šalati. Dakle zajedno. No Whitesnake su netom prije dolaska u Zagreb bili prisiljeni otkazati sve termine ostatka europske turneje i malo je falilo da s time propadne i nastup skupine Steel Panther. Međutim, organizatoru je uspjelo spasiti koncert Steel Panther i preseliti skupinu s lokacije ŠRC Šalata, na koju stane nekih 3000–3500 ljudi, u zagrebačku Tvornicu Kulture, koja prima tri puta manje ljudi. Je li netko sumnjao da bi ovaj koncert slučajno mogao biti slabo posjećen? Nema šanse. Odličan posjet Tvornice Kulture dokazivao je da Steel Panther u Hrvatskoj već imaju izgrađenu čvrstu bazu sljedbenika koji ih žarko prate. Na veliku radost, većinom je riječ o generaciji mlađih ljubitelja takve glazbe, što je ohrabrujuće i dokaz da će glam metal (revival) opstati.
Ovo što slijedi ne spada u naš uvijek znatiželjni duh, ali predgrupu Florence Black ovaj smo put preskočili i potpuno je izbrisali s popisa koncertnih posjeta. Zato si ovaj put sam ‘poguglaj’ nešto, ako se želiš upoznati i s tom skupinom. Radije smo za vrijeme njihova nastupa hladili glave još jednom rundom piva u lokalu s druge strane Šubićeve avenije. Po ulasku u prostor malo iza devet – Florence Black upravo su završili nastup – osjetilo se izuzetno vedro raspoloženje, pozitivna klima, onaj pravi naboj, pucketanje iskri u zraku. Sve je to nagovještavalo da će večerašnji događaj, odnosno druženje sa Steel Panther, biti apsolutno i u svemu nešto posebno.
Zatim se sve zamračilo. Snimljeni uvod s Van Halen klasikom Unchained pripremao je pravu pistu za katapultiranje u neko razdoblje koje je prošlo, ali danas živi u liku i djelu Steel Panther kao prvorazredno komedijaštvo, odnosno parodijski show teatar. Sve gravitira prema ekscesima bezgranične mašte, slikama koje tka svijet muških seksualnih fantazija te gutanja i usisavanja raznolikih droga.
Steel Panther na pozornicu udaraju ravno kroz ‘stražnja vrata’. Što zapravo znači ‘kad uđeš na stražnja vrata’ (Goin’ in The Back Door)? Vjerojatno ti ne trebaju dodatna objašnjenja. Uz stalne članove, to jest vokalista Michaela Starra (pravo ime Ralph Saenz), gitarista Satchela (pravo ime Russ Parish) i bubnjara Stixa Zadinie (pravo ime Darren Leader), nije bilo basista Lexxija Foxxa (pravo ime Travis Haley), nego Joe “Spyder” Lester. Spyder je bivši Starrov i Satchelov kompić iz vremena kad su sva trojica djelovala u tribute to Van Halen sastavu The Atomic Punks. Spyder je, među ostalim, svojedobno bio i tour menadžer skupine Steel Panther. Zapravo je Foxxa teško zamijeniti, ako uopće. Zapravo ga se ne da zamijeniti. Ne zbog sviranja bas gitare, u tome mu je Spyder ravnopravan, ako ne i tehnički bolji. Nego jednostavno zbog same pojave, koja je bila ‘glam metal svega mogućeg glam metala na jednom mjestu’ i ekscesnih vragolija koje je bivši basist izvodio na pozornici, pogotovo kad bi se neprestano zagledavao u ružičasto zrcalo sjedeći uz komodu punu šminke i drugih rekvizita koje zahtijeva bizarna bizarnost parodije. Nažalost, taj se dio magije nikad više neće vratiti među nas. No to ne znači da je samom koncertu Steel Panther u Tvornici Kulture išta nedostajalo.
Bend je u međuvremenu isprobao poprilično basista, no na aktualnoj europskoj turneji Re-Erections sudbinu ‘četverožičanog’ čuda povjerio je u ruke Spyderu, koji je Lexxija Foxxa zamjenjivao već na nekim pojedinačnim svirkama 2018. godine.
Bend je polovicu set liste posvetio izvedbi prvih dvaju albuma: »Balls Out« (2011) i »Feel The Steel« (2009). S oba je ispucao najpečatnije trenutke karijere, koji su davno postali obveza, odnosno dio čeličnog repertoara skupine. Prva neslana šala scenske komedije sa Steel Panther koja je ostala u sjećanju cilja na šalu crnog humora vezanu uz lik bubnjara Def Leppard Ricka Allena. Tom je prilikom Zadinia izvukao lijevu ruku iz rukava i sakrio je ispod majice tako da je izgledao kao da je jednoruk, pa je počeo desnicom bubnjati uvod u Asian Hooker. U međuvremenu je Satchel razglabljao o čudnim sklonostima neobuzdanog magnetizma bubnjara Def Leppard prema azijskim djevojkama.
Zapravo je kod Steel Panther pola koncerta sviranje, a pola komedijaški teatar uz koji teško suzdržavaš suze smijeha. Vrhunac koncerta pripao je upravo tim trenucima komedijaštva i otkačene igre, koje su Steel Panther otvorili dolaskom Starra našemljenog u Ozzyja (čitaj: Starr s Lennon naočalama, zalizane duge frizure, pun tremora i u Ozzyjevu karakterističnom cupkavom hodu), a bend je udario s Crazy Train. Slijedi odlazak Satchela za bubnjeve (tehničari su u prednjem dijelu pozornice u međuvremenu postavljali Nordove klavijature, o čemu će biti više riječi u nastavku). Satchel je u međuvremenu zabavljao publiku tako da je desnicom udarao po snare bubnju, a lijevom odsvirao vijenac nekih od najpoznatijih fraza povijesti metala. Slijedi dolazak zvijezde večeri. Čovjeka koji je istog dana trebao nastupiti u Zagrebu kao dio postave Whitesnake. Zagrepčanin Dino Jelusick (izvorno Jelusić). Tip koji je svojim neslućenim vokalnim talentom zapanjio i očarao samog Davida Coverdalea. Čovjek koji je iz malog balkanskog kotla postigao ono što je velika rijetkost. Slaven u anglosaksonskom bendu koji ima ikonski status. Iskrene čestitke Dinu! Koliko li se još takvih talenata nalazi na ovom kraju Europe? U Tvornici se dolaskom Dina dakle sve usijalo, a bend se dotaknuo Van Halen klasika Jump, nakon čega slijedi još The Final Countdown (Europe), pri čemu je Dino uzeo u ruke ‘keytar’ (hrvatski jezik za to ‘čudo’ klavijatura još nije izmislio prijevod, iako nam je dobro poznato još iz vremena Modern Talking).
Vjerojatni vrhunac uslijedio je kad je bend na pozornicu pozvao prvu curu. Zadinia je sjeo za Nordove klavijature, a Starr je počeo kazališno udvarati djevojci dok je bend izvodio baladu Weenie Ride. U produženoj režiji. Zatim je na pozornicu krenulo još cura. Oni koji su već bili na koncertu Steel Panther znali su što bi moglo uslijediti. Pa, barem u austrijskom Grazu (Orpheum Teater) 2. 3. 2014., tijekom izvedbe 17 Girls In a Raw skupina je uspjela navesti cijeli garnizon djevojaka da se skinu skroz do pojasa. No to je bilo u vremenima koja su još djelovala bezbrižno. Tada smo znatno slobodnije disali. Očito je ‘zlouporaba’ termina ‘korektnosti’ i njegovo ‘podmetanje’ u sve pore našeg života do 2022. progutalo i posljednji djelić smisla za zdrav štos pa od pravog vrhunca tijekom izvedbe ove skladbe nije bilo ništa. Bend je regularni dio završio u potentnom zaletu! S Death To All But Metal.
Bend je bio koncertno fenomenalno raspoložen. Koncertna oprema i kretanje donosili su u svemu izrezbarene kasne osamdesete, kad je u Los Angelesu cvjetala Sunset Strip scena. Dio sjaja je otišao k vragu jer na pozornici više nema Lexxija, što je vrsta nepopravljive štete, ali se zato na nove nastupe Steel Panther prikrao veći dio ‘paukovske’ crnine. Pogotovo je Satchel te večeri djelovao drsko i jezik mu je nevjerojatno tekao dok se rugao čas jednom, čas drugom članu skupine. Starru, kao frontmenu, u tom je pogledu skoro krao primat. Pritom su Satchel i Spyder bacali šaku trzalica među publiku, što je samo potvrđivalo izuzetnu vedrinu i briljantno ozračje koje je s kvartetom stvarala usijana publika, fanatično surađujući sa skupinom tijekom cijelog koncerta. I pjevanjem stihova. Svih skladbi. Nakon Community Property, koju su sljedbenici zahtijevali još davno prije obaveznog dodatka, Steel Panther su za veliko finale u skladbi Gloryhole dodavali šešir i kazališno ga hvatali po pozornici, a na kraju je prvim bacanjem sletio na bubnjarsku palicu Stixa Zadinie.
To je to. Žurka zbog koje dolaziš. Ni više ni manje. Večer nabijena kipućim optimizmom i ludom zabavom. Pivo je teklo potocima, a pod je postao prava klizalica. Isparenja brojnih alkoholnih derivata i usijana sopara, koja je uvjetovala pravu maglicu u prostoru, sama su po sebi tjerala na ekstremno znojenje. Nitko, baš nitko ne bi se bunio da su Steel Panther te večeri svirali još kakav dodatni sat. Možda ni sama skupina. Bila je to jedna od onih večeri čije sjećanje ostaje uvijek slatko. Jedna od onih koncertnih žurki koje ne zaboraviš do kraja života. Kad nakon koncerta kažeš da bi odmah išao još jednom na takav koncert.
Tekst: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Steel Panther setlista:
Unchained (orig. Van Halen) – taped intro
1. Goin’ in the Backdoor
2. Tomorrow Night
3. Asian Hooker
4. All I Wanna Do Is Fuck (Myself Tonight)
5. Fat Girl (Thar She Blows)
6. Crazy Train (orig. Ozzy Osbourne)
7. Guitar Solo (incl. Rock You Like a Hurricane / Seek & Destroy / Breaking the Law / Eruption/ The Trooper / Maste)
8. Jump (orig. Van Halen)
9. The Final Countdown (orig. Europe)
10. Weenie Ride
17. Girls in a Row
18. Death to All but Metal
—bis—
19. Community Property
20. Gloryhole
