Izdavač: earMUSIC
Datum izlaska: 4. 3. 2022.
Produkcija: Marillion
Trajanje albuma: 54.19 min
Žanr: Progressive Rock / Art Rock
Ocjena: 10/10
»An Hour Before Its’ Dark« dugo iščekivani je dvadeseti studijski album engleskih progrock legendi Marillion, koji 2022. slave četrdesetu obljetnicu izlaska svog prvog singla »Market Square Heroes«. Marillion, koji su u nepromijenjenoj postavi već više od trideset godina, zbog odbijanja da svoju glazbu ’zaraze’ popularnim, ali brzo prolaznim glazbenim trendovima te gotovo potpunog izostanka odgovarajućih priznanja suvremene glazbene industrije, usprkos brojnim vječnim uratcima među fanovima su poznati i kao ’najbolje čuvana engleska glazbena tajna’.
Još prije opisa zvuka novog albuma valja spomenuti da je Marillion s »An Hour Before It’s Dark« posve neočekivano uspio veliki komercijalni proboj, kakav nisu doživjeli još otkad su se prije više od tri desetljeća rastali s bivšim pjevačem Fishom. »An Hour Before It’s Dark« naime je posve neočekivano postigao njihov najbolji plasman na njemačkim, nizozemskim, švicarskim i skandinavskim ljestvicama, dok se na domaćem britanskom terenu bolje provela samo nezaboravno remek-djelo »Misplaced Childhood« (1985.), koje ostaje njihov jedini album koji se plasirao na sam vrh britanskih glazbenih ljestvica. Takav uspjeh na domaćim ljestvicama zadnji su put postigli albumom »Clutching At Straws« (1987.).
Već je »Fuck Everyone And Run (F.E.A.R.)« iz 2016. donio nekoliko neočekivano visokih plasmana na europskim glazbenim ljestvicama, a plasman novog albuma nakon prilično mlakog komercijalnog odjeka na orkestralni projekt »With Friends From Orchestra« (2019.) nadmašio je sva očekivanja. Prosječan progrock ljubitelj njihove glazbe će se, naravno, odmah zapitati jesu li se Marillion zbog tolikog izvanrednog komercijalnog uspjeha na stara kola slučajno glazbeno ’rasprodali’. Srećom, nije tako. Marillion su i na »An Hour Before It’s Dark«, koji je po kompozicijskoj i ambijentalnoj naravi poprilično drukčije ostvarenje od prethodnika, ostali progrock velesila.
»An Hour Before It’s Dark« doduše je zamjetno melodičnije usmjereno i ’pristupačnije’ ostvarenje od mjestimice prilično kompleksnog i mračnog »F.E.A.R.«, no svi prepoznatljivi elementi koji krase Marillion u razdoblju s pjevačem Steveom ’H’ Hogarthom na olakšanje fanova i dalje su tu; H-ov prepoznatljiv, duboko emocionalan pjevački pristup, Rotheryjeve profinjene gitarističke linije, Kellyjevi dinamični klavijaturistički aranžmani, Trewavasove kompleksne bas linije i Mosleyjevi spektakularni bubnjarski prijelazi bez kojih se njihov zvuk ne može ni zamisliti.
Sve četiri epske, središnje kompozicije, to jest »Be Hard On Yourself«, »Reprogram the Gene«, »Sierra Leone« te »Care«, podijeljene su na više kraćih sekcija, što posredno omogućuje veću kompaktnost i pristupačnost novih kompozicija. I ambijentalna narav albuma »An Hour Before It’s Fark« opuštenija je i ’svjetlija’ nego inače, što je na pojedinim uradcima ponajprije posljedica brojnih gostujućih zborskih vokalnih harmonija na tragu soula. Marillion su opet eksperimentirali s nečim novim, što im se bogato isplatilo, a konačni rezultat je album koji je užitak slušati od početka do kraja.
»An Hour Before It’s Dark« ne zahtijeva brojna slušanja prije nego što ti konačno ’sjedne u uho’, kao što je to bilo uobičajeno za neke njihove albume u zadnjih dvadesetak godina, koji su tražili višestruko slušanje prije nego što bi se razotkrila sva njihova veličina. Tekstovi su, u skladu s dugogodišnjom tradicijom, većinom društveno kritični i dotiču se brojnih goruće tema suvremenog doba poput covid krize, ljudske smrtnosti, nepredvidivog razvoja medicinske znanosti i klimatske krize.
Uvodna suita »Be Hard On Yourself«, koja bode u pasivnost ljudske vrste prema aktualnoj, sveprisutnoj klimatskoj katastrofi, podijeljena je na tri sekcije. Epski, gotovo pompozan otvarač podsjeća na povratak davno izgubljenih heroja koji su se nakon bezbrojnih bitaka napokon vratili kući. Slijedi klasična Marillion drama, tipična za H-ovo razdoblje, kad na račun srcedrapateljnih gitarskih pasaža, kompleksnih sintetizatorskih tekstura i briljantne pjevačke izvedbe zavlada neopisiva melankolija. Većina aranžmana strukturirana je neobično melodičnim pristupom, a refren je jedan od najboljih ako se uzmu u obzir Marillion albumi izdani u posljednja dva desetljeća.
»Reprogram the Gene«, koji u tekstu kritizira sve veću digitalizaciju, odnosno robotizaciju i genetsku manipulaciju te s tim povezano dehumanizaciju suvremenog čovjeka, podijeljen je na tri sekcije među kojima dramatičnošću odskače sekcija »Invincible«. »Only a Kiss« je manje od minutu dug uvod u skladbu »Murder Machines«. Ova potonja će svojim brzo zaraznim refrenom i nostalgičnom atmosferom oduševiti sve one koji se kunu u izravnije rockerske skladbe, jer ima poprilično sličnosti s klasikom »Power« sa »Sounds That Can’t Be Made« (2012.). »The Crow and the Nightingale«, koji sadrži raskošne orkestralne aranžmane i gostujući pjevački zbor, trebao bi biti posvećen Leonardu Cohenu, iako ima malo stilskih sličnosti s opusom pokojnog kanadskog glazbenika, jer ne ide za folkrockerskim šansonom, nego za melodramatičnom progrock poslasticom.
»Sierra Leone«, koja sadrži oštru kritiku zapadnog (neo)kolonijalizma i izrabljivanja prirodnim bogatstvima prožetih afričkih država, podijeljena je na čak pet međusobno povezanih sekcija. Iako je Mark Kelly prije izlaska »An Hour Before It’s Dark« gunđao da mu je to osobno najlošiji uradak na novom albumu, zapravo je riječ o jednom od najboljih. Sekcija »More Than Treasure«, koja čini jednu od tih pet sekcija, sadrži čak jedan od najboljih refrena u povijesti Marillion, dok je Rotheryjevo gitarsko solo posebna priča za sebe. Kellyjevo gunđanje oko »Sierra Leone« donekle se doduše može razumjeti, jer kao klavijaturist na njoj nije imao previše posla, ali je sve zajedno ipak ispalo odlično.
»An Hour Before It’s Dark« zaključuje se skladbom »Care«, koja je podijeljena na četiri sekcije i također se može ubrojiti među vrhunce ovog albuma. Uvodna sekcija na račun funkovskih ritmova i elektroničkih uzoraka pomalo podsjeća na pojedine uratke s albuma »Anaraknophobia« (2001.), dok nastavak servira brojne vremenske preokrete i melodramatične aranžmane koji vuku na klasiku »Neverland« s »Marbles« (2004.). Završna sekcija »Angels on Earth« pobrinula se za jedan od najljepših studijskih završetaka u dosadašnjoj povijesti Marillion.
Marillion su s »An Hour Before It’s Dark«, koji im je nakon dugo vremena donio i neočekivan komercijalni uspjeh, kakav nisu doživjeli još od kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća, stvorili novo remek-djelo. Ovaj podatak iznenadit će tek malobrojne fanove ’najbolje čuvane engleske glazbene tajne’. Novi album je zbog svoje relativno pristupačne naravi prikladan i za mnoge koji bi inače imali problema sa slušanjem njihovih dužih i kompleksnijih djela. Nakon mračnosti i fatalizma prethodnika »F.E.A.R.«, opuštajuća i svjetlija ambijentalna narav na »An Hour Before It’s Dark« gotovo djeluje kao melem za dušu. Istodobno su Marillion nakon dugo vremena dokazali da s godinama nisu izgubili osjećaj za stvaranje određenih izrazito melodičnih i brzo pristupačnih skladbi, a da pritom pretjerano žrtvuju tradicionalnu kompleksnu narav svog glazbenog pristupa. I dalje, barem među aktivnim sastavima, ostaju vodeća institucija suvremenog progresivnog rocka.
Autor: Peter “Dr. ProgRock” Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Be Hard on Yourself (9:28) :
– i. The Tear in the Big Picture
– ii. Lust for Luxury
– iii. You Can Learn
2. Reprogram the Gene (7:02) :
– i. Invincible
– ii. Trouble-Free Life
– iii. A Cure for Us?
3. Only a Kiss (0:39)
4. Murder Machines (4:21)
5. The Crow and the Nightingale (6:35)
6. Sierra Leone (10:54) :
– i. Chance in a Million
– ii. The White Sand
– iii. The Diamond
– iv. The Blue Warm Air
– v. More Than a Treasure
7. Care (15:20) :
– i. Maintenance Drugs
– ii. An Hour Before It’s Dark
– iii. Every Cell
– iv. Angels on Earth
Postava:
Steve Hogarth – glavni vokal, prateći vokali, klavijature, udaraljke
Steve Rothery – glavne i ritam gitare
Mark Kelly – klavijature
Pete Trewavas – bas-gitara, prateći vokal
Ian Mosley – bubnjevi
