Izdavač: Concord Records
Datum: 25. 2. 2022
Produkcija: Tears For Fears, Carlton Pettus, Florian Reutter & Sacha Skarbek
Trajanje albuma: 42.25 min
Žanr: Art Rock / Art Pop
Ocjena: 9.5/10
Roland Orzabal i Curt Smith, nezaboravni glazbeni dvojac koji je osamdesetih godina prošlog stoljeća na krilima evergreena poput »Everybody Wants to Rule the World«, »Shout«, »Pale Shelter«, »Change«, »Head Over Heels«, »Woman in Chains« i »Advice For the Young at Heart«, da spomenemo samo neke od najpoznatijih, proslavio se kao nezaboravni novovalni sastav Tears for Fears, ponovno je među nama s novim studijskim albumom »The Tipping Point«.
Osim među vjernim fanovima, manje je poznata činjenica da su Tears for Fears i devedesetih, kad su nakon Smithova privremenog odlaska bili manje-više Orzabalov solo projekt, snimili dva odlična albuma, dok je početkom novog stoljeća dugo iščekivana ponovna suradnja dvojice glazbenika iznjedrila remek-djelo prožeto artrockovskim elementima, »Everybody Loves a Happy Ending« (2004). Od izlaska tog albuma do dolaska »The Tipping Point« prošlo je gotovo osamnaest godina i mnogi su sljedbenici već digli ruke od novog studijskog albuma, iako su neke nove skladbe nastale još prije 2022. »Stay«, završna skladba na »The Tipping Point«, primjerice je prvi put izašla već 2017. na kompilaciji »Rule the World: The Greatest Hits«.
Prve glazbene ideje za »The Tipping Point« sežu još dalje, u 2013., kad je njihov tadašnji menadžment počeo tjerati oba glazbena majstora da pri stvaranju novog albuma surađuju s mladim glazbenicima i posljedično naprave što komercijalniji uradak, sa što ’suvremenijim zvukom’. Na taj bi način novi Tears for Fears privukli novu ciljnu publiku – apatične milenijalce i još apatiju generaciju Z. Orzabal i Smith naravno nisu bili oduševljeni takvim korporativnim pritiskom i nastalim skladbama koje, prema njihovim riječima, nisu imale puno veze s prepoznatljivim Tears for Fears zvukom, pa se izlazak novog albuma neočekivano odužio. Stvari su se počele još više komplicirati kad se Orzabalu nakon smrti njegove supruge 2017. pogoršalo zdravlje, dok je Smith počeo ozbiljno razmišljati o novom odlasku. Srećom, 2019., nakon iznimno uspješne koncertne turneje, otjerali su sve negativne misli, a Orzabal je svoju žalost za suprugom prelio u tekstove pojedinih skladbi s »The Tipping Point«.
U skladu s dugogodišnjom tradicijom Tears for Fears, dvojica starih drugara međusobno su podijelila vokalne zadatke na pojedinim skladbama te su uz koprodukciju odsvirala i većinu gitarskih dionica, bas-linija i klavijaturskih tekstura. Ostalo je prepušteno maloj vojsci povremenih glazbenika među kojima je najpoznatije ime producent i skladatelj Sacha Skarbek, koji je u karijeri surađivao s brojnim glasovitim (uglavnom pop) izvođačima poput Adele, Lane Del Rey, Duffy i Jasona Mraza. Skarbek je s Orzabalom i Smithom surađivao još u vrijeme kad je »The Tipping Point«, kao što je već spomenuto, imao poprilično drukčiji zvučni identitet, no nerazdvojni glazbeni drugari ipak su zadržali neke uratke iz te ’demo’ faze, uz razliku da su ih ’prozračili’ određenim izmijenjenim aranžmanima i iznova izmiješanim zvukom. O opsjednutosti kultnog dvojca skladateljskom, aranžerskom i producentskom perfekcijom najviše govori podatak da je ovo za Tears for Fears tek sedmi studijski album, unatoč tome što postoje još od 1981.
Uvodna minuta otvarajućeg »No Small Thing«, koji je izašao i kao singl, ne nagovještava da će »The Tipping Point« biti kandidat za titulu novog remek-djela, jer više nego na tradicionalne Tears for Fears podsjeća na neku vrstu akustično usmjerenog country popa uz koji bi si na glavnom vokalu lako mogli zamisliti i neku Taylor Swift. Taj varljivi dojam u nastavku se naglo mijenja, jer se kompozicija stilski i ambijentalno gotovo potpuno preokrene i ispadne znatno kompleksnija i dublja od relativno jednostavnog uvodnog dijela. Tu su skladbu Orzabal i Smith opisali kao točku ponovnog (re)starta nakon što su bili nezadovoljni skladbama nastalima u suradnji s mlađim producentima.
Naslovna sintpop poslastica, koja je izašla kao uvodni singl novog albuma, konačno nas uvjerava da su prepoznatljivi Tears for Fears opet tu. Tekst je nadahnut smrću Orzabalove supruge i njegovom dugogodišnjom patnjom zbog bolnog gubitka. Prepoznatljive vokalne harmonije dvojice pjevačkih veličina one su koje će posebno očarati dugogodišnje fanove. »Long, Long, Long Time«, slično kao i neke druge skladbe na »The Tipping Point«, sadrži prateće ženske vokalne harmonije gostujuće pjevačice Carine Round, što u kombinaciji s Orzabalovim i Smithovim vokalom stvara iznimno nostalgičnu atmosferu. Slično bi se moglo reći za »Break the Man«, treći singl s albuma, koji je po strukturi i atmosferi od svih radova na »The Tipping Point« najbliži novovalnim/art pop uradcima iz osamdesetih i mogao je izaći i na kultnom albumu »The Seeds of Love« (1989). Izniman refren u Smithovoj izvedbi i gotovo plesni ritam, prožeti tajanstveno-nostalgičnom atmosferom, u tren će oka očarati sve dugogodišnje sljedbenike.
»My Demons« je za uobičajene Tears for Fears prilike dosta udarna, rockerska stvar s mnoštvom raznovrsnih sintesajzerskih tekstura, koja ujedno lijepo začinja prevladavajuću melankoličnost većine skladbi i dodatno razgibava inače zavidnu stilsku eklektičnost novog albuma. »Rivers of Mercy« je balada gotovo eteričnog, ambijentalnog karaktera, koju Orzabal otpjeva s posebnim emotivnim žarom. Mnoge će podsjetiti na neke solo uratke legendarnog Petera Gabriela. »Please Be Happy« je potresna balada s određenim ’beatlesovskim’ ambijentalnim podtonovima, dok se u pozadini skladno prelijevaju bogati orkestralni aranžmani i povremene jazzovske dionice na saksofonu. The Beatles su, zanimljivo, izravno spomenuti u tekstu sljedeće skladbe, »Master Plan«, koja sadrži još više utjecaja legendarnog četverca iz Liverpoola, dok će se mnogi uz uspješno spajanje bogatih vokalnih harmonija i dramatičnih simfonijskih aranžmana sjetiti i kultnog artrockovskog sastava Electric Light Orchestra.
»End of Night«, koja nedvojbeno spada među vrhunce ovog albuma, sa svojim nostalgičnim vokalnim harmonijama, novovalnim ritmom i hipnotičnim refrenom predstavlja gotovo idealan završetak albuma, iako nakon nje slijedi još jedna skladba. Na završnoj, prethodno spomenutoj, izrazito melankoličnoj stvari »Stay« može se nazorno čuti odakle je vodeći suvremeni progrockovski mecena Steven Wilson posuđivao ideje za neke Porcupine Tree i solo uratke. O tome koliki su utjecaj Tears for Fears imali na neke uratke suvremenog progresivnog rocka i art rocka moglo bi se raspravljati satima.
Nekoliko riječi vrijedi posvetiti i skladbama »Secret Location«, »Let It All Evolve« te »Shame (Cry Heaven)«, dakle sve tri bonus skladbe koje su izašle na različitim posebnim verzijama »The Tipping Point«. Sve su tri nastale u suradnji sa Skarbekom i pokazuju kako bi novi album mogao zvučati da se kultni dvojac usput nije predomislio i odlučio za tradicionalniji, prepoznatljiviji Tears for Fears pristup. To znači da su sve tri stvari izrazito komercijalno usmjerene u usporedbi s većinom kompozicija s »The Tipping Point«. Iako na trenutke zvuče poprilično daleko od prepoznatljivog Tears for Fears zvuka i više podsjećaju na materijal za sporedni projekt, ispadaju vrlo dobro i vrijedi ih poslušati.
Studijski povratak Tears for Fears izniman je glazbeni događaj koji se ne događa baš često. Svi dugogodišnji sljedbenici imaju s izlaskom »The Tipping Point« mnoštvo razloga za slavlje, jer su Orzabal i Smith stvorili još jedno remek-djelo u gotovo besprijekornom nizu odličnih albuma Tears for Fears koji su izašli u posljednja četiri desetljeća. Podatak da je »The Tipping Point« nakon izlaska postigao najveći komercijalni uspjeh od albuma »The Seeds of Love« zacijelo nije iznenadio nijednog dugogodišnjeg fana. Nadajmo se da će nas Orzabal i Smith, koji na svakoj skladbi s »The Tipping Point« uspješno dokazuju da im ne ponestaje sjajnih skladateljskih ideja, dok vokalno zvuče kao da su još uvijek mladići, još dugo razveseljavati novom glazbom.
Autor: Peter “Dr. Progrock” Podbrežnik
Popis skladbi:
1. No Small Thing
2. The Tipping Point
3. Long, Long, Long Time
4. Break The Man
5. My Demons
6. Rivers Of Mercy
7. Please Be Happy
8. Master Plan
9. End Of Night
10. Stay
Postava:
Roland Orzabal – glavni vokal na skladbama br. 1, 2, 5, 6, 8, 9, 11 & 12, gitara, klavijature, programiranje, miks (skladbe br. 5 & 9)
Curt Smith – glavni vokal na skladbama br. 2, 3, 4, 7, 10 & 13, prateći vokal na skladbama 1, 5 & 11, bas-gitara, klavijature, miks (skladbe br. 5 & 9)
Gostujući glazbenici:
Charlton Pettus – gitara, klavijature, programiranje, miks (skladbe br. 1, 3, 4, 6-8, 10 i 11)
Sacha Skarbek – klavir na skladbi br. 7, produkcija vokala (skladba br. 3)
Florian Reutter – programiranje, produkcija vokala (skladba br. 3)
Doug Petty – harmonika (skladba br. 1), Hammond orgulje (skladba br. 1), klavir (skladba br. 6), gudački aranžmani (skladba br. 7)
Carina Round – prateći vokali (skladbe br. 1, 3, 5 i 6)
Aaron Sterling – bubnjevi (skladbe 1, 4 i 6)
Jamie Wollam – bubnjevi (skladba br. 1)
Max von Ameln – gitara (skladba br. 5)
Jason Joseph – vokalni aranžmani, zborsko pjevanje (skladba br. 6)
Charles Jones – zborsko pjevanje (skladba br. 6)
Jessi Collins – zborsko pjevanje (skladba br. 6)
Lauren Evans – zborsko pjevanje (skladba br. 6)
