Izdavač: Bizarre/Reprise // Zappa Records/Ume (reizdanje u povodu 50. obljetnice izvornog izlaska albuma)
Datum reizdanja: 16. 12. 2022 (u povodu 50. obljetnice izvornog izlaska albuma)
Datum izvornog izdanja: 27. 11. 1972
Produkcija: Frank Zappa
Miks 2022: Ahmet Zappa & Joe Travers
Trajanje albuma: 37.00 min
Žanr: Jazz Rock Fusion / Progressive Rock
Ocjena: 10/10
»The Grand Wazoo« bio je, u skladu sa svojim imenom, velik album, ako ne i jedan od najveličanstvenijih bisera cjelokupne Frankove karijere, što s obzirom na njezinu raznolikost svakako nije mali uspjeh. Kao i njegov ništa manje sjajan prethodnik »Waka/Jawaka« (1972), s kojim ima mnogo toga zajedničkog, stilski je nastavio Frankov (privremeni) povratak u čudesni svijet jazz rock fusiona, koji je na tako sjajan način zacrtao legendarnim albumom »Hot Rats« (1969), za brojne ljubitelje njegove glazbe čak i vrhuncem karijere. I »The Grand Wazoo« nastao je u vrijeme kad se Frank u studiju oporavljao nakon što ga je na jednom od koncerata usred turneje 1971. s pozornice gurnuo neki bolesno ljubomoran vandal. Frank se u mnogočemu i na ovom albumu držao uspješnog glazbenog recepta koji je primijenio na »Waka/Jawaka«, samo što je ovdje otišao još jedan korak dalje u istraživanju beskrajnih granica jazz rock fusiona i svojim skladateljskim sposobnostima. Ako si je na »Waka/Jawaka« priuštio još poneki usputni blues, funk i hard rockerski trenutak, »The Grand Wazoo« njegov je najdorađeniji i najkonzistentniji album, što se tiče sjajne uporabe duhovitih jazzovskih puhačkih i limenih aranžmana, koje je Frank aranžirao tako da su se gotovo do savršenstva stopili s njegovom specifičnom gitarskom tehnikom i jednom od najboljih ritam sekcija u tadašnjoj rock i jazz glazbi.
Puhački aranžmani ovdje su postali još bogatiji i izraženiji, jer je na albumu sudjelovao znatno veći broj glazbenika. Frank je ovoga puta uspio oblikovati pravi 20-člani jazz fusion big band s hrpom velikih imena svojeg zanata (te još dvoje dodatnih vokalista). Među njima ću izdvojiti njegove dugogodišnje suradnike, koji su ponovno činili okosnicu postave: klavijaturiste Dona Prestona i Georgea Dukea, bubnjara Aynsleyja Dunbara, basista Erroneousa i gitarista Tonyja Durana. S njima je, a većina ih je s njim bila još od vremena The Mothers Of Invention, čarao glazbena čudesa već na »Waka/Jawaka«, pa je bio posve logičan potez da s istom ekipom nastavi ondje gdje je posljednji put stao. Spomenutim majstorima svojih instrumenata pridružila se i proširena puhačka sekcija. Može se samo nagađati zašto je izdavačka kuća Ryko ovaj album pripisala zajedničkoj suradnji Franka i njegove pratećeg sastava The Mothers. Doduše, na albumu je sudjelovalo nekoliko prethodno spomenutih članova The Mothers, no ipak je riječ o posve samostalnom albumu na kojem su se predstavili i brojni drugi, novi glazbenici.
»The Grand Wazoo« je uz to bio još jedan od Frankovih brojnih konceptualnih albuma (od skladbi na albumu samo se »For Calvin« ne nadovezuje na koncept). S obzirom na to da su konceptualni albumi obično bili i njegovi najbolji uradci, već mu je i samo to jamčilo kultni status. Frank je ponovno nastavio svoju tradiciju komičnih i nadasve groteskno intoniranih koncepata, koji su (gotovo bez iznimke) u sebi nosili oštar žalac društvene satire. Ovoga se puta priča vrti oko glazbenog sukoba dviju zamišljenih antičkih civilizacija (taj je događaj prikazan i na duhovitom omotu). U njoj se kao sporedni lik na početku priče pojavljuje i stari znanac svih Frankovih ljubitelja, ludi znanstvenik po imenu Uncle Meat. Njega je Frank kao središnjeg negativca prvi put predstavio već u konceptu istoimenog dvostrukog albuma iz 1969. Ovoga se puta Uncle Meat (njegovo pravo ime ovdje je otkriveno kao Stu) u svojem skrivenom laboratoriju dosjetio novog načina da nezahvalnom svijetu dokaže svoj neizmjerni genij. U svojem laboratoriju usred pustinje uspio je stvoriti neku vrstu replike odnosno hologram neke izmišljene antičke civilizacije. Ona se, pritiskom na određenu tipku njegovih nemogućih naprava, pojavila tek nekoliko kamenjara dalje od mjesta na kojem je stajao Stuov laboratorij.
Vladar te umjetno stvorene civilizacije je Cletus Awreetus, zvan i funky imperator. Cletus ima golemu vojsku sastavljenu isključivo od nezaposlenih glazbenika. Njegova vojska vlada zamišljenim gradom u rijetkim trenucima predaha, kad se ne sukobljava s jednako umjetno stvorenim glavnim neprijateljem – Mediocratesom iz Pedestriuma. I Mediocrates posjeduje ogromnu vojsku sastavljenu od nezaposlenih glazbenika. Dvije se vojske svakog tjedna ponedjeljkom sukobljavaju. Konačni rezultat dvoboja uvijek se objavljuje na oglasnim pločama, ukrašenim akveduktima i kamenim pločama. Kao i svaki pravi vladar velikog carstva, Cletus ima i brojne dodatne probleme. U njegovu su slučaju na prvom mjestu društveni nemiri. Groteskni kult mazohističkih asketa koji ne vole glazbu počeo je u katakombama ispod Cletusove saune kovati urotu protiv vladara. Te uroTnike Cletus naziva »pitanjima«. S njima se obračunava na način primjeren svim antičkim vladarima njegova kova. Nakon što uhvati urotnike, priredi poseban festival kojem prisustvuje sva gradska raja gladna kruha i igara. Tamo urotnike dovede u posebnu arenu, gdje im se obrati preko golemog zvučnika po imenu The Grand Wazoo. Imperator ih pita zna li netko od njih pjevati, plesati ili svirati bilo kakav instrument. Oni rijetki koji podignu ruku i pokažu barem nešto znakova talenta primaju se u njegovu vojsku (koja je zapravo big band).
Manje nadareni prisiljeni su otići na prisilni rad u razne zapuštene noćne lokale/striptiz klubove, gdje ih, ako su marljivi, vlasnik kluba počne osposobljavati za Cletusovu vojsku. Oni zarobljenici koji ne odgovore odmah dobivaju još jednu priliku, kad im priđe oskudno odjevena djevojka s posebnim instrumentom sastavljenim od žlica. Ako uz njegove zvukove pokažu barem nešto prirodnog ritma, bivaju pušteni i poslani u Nashville. Nepopravljivi pak bivaju kažnjeni tako da im Cletusov osobni orkestar odsvira posebnu suitu čiji ultrazvuk uzrokuje da pukne staklo golemog spremnika s korozivnom kemijskom smjesom. Kad ta opasna smjesa preplavi preostale kažnjenike, festivala je kraj. Nakon tog obreda Cletus se vedra duha odlazi na večeru, gdje objeduje sa svojim vjernim slugama. Za vrijeme obroka iznenadi ga vijest o upadu Mediocratesove vojske. Obje se vojske glazbenika dramatično sukobe i Cletus iz dvoboja izlazi kao pobjednik. I tako, uvijek iznova, prolazi svaki dan u zamišljenoj civilizaciji koju je stvorio zloslutni Uncle Meat. Kao što je karakteristično za priličan broj Frankovih koncepata, i ovaj preko sukoba dviju izmišljenih civilizacija predstavlja simboličan obračun između glazbenika i glazbene industrije. Pojedine se kompozicije (i ovoga puta prevladavaju instrumentali) svojom strukturom lijepo nadovezuju na većinu imena iz spomenutog koncepta. Uostalom, u albumu se posve lijepo može uživati i bez poznavanja tog šaljivog koncepta, pogotovo jer je riječ o pretežno instrumentalnom uradku.
Album se otvara veličanstvenim, više od 13-minutnim naslovnim instrumentalom »The Grand Wazoo«. On je u mnogočemu stilski nastavak naslovne skladbe s »Waka/Jawaka«, iako je po atmosferi znatno primjerenija glazbi koja bi se mogla naći u nekoj komediji iz rimskih vremena (primjereno prethodno spomenutom konceptu) nego u špageti vesternima, što vrijedi za »Waka/Jawaka«. Na toj izvrsnoj kompoziciji odmah se osjeti onaj prepoznatljivi, neizostavni Frankov komični duh, kad je svaki od puhačkih aranžmana stvoren na posve specifično duhovit način. Na prvom je mjestu u produkciji raspoloženja puhačka sekcija big banda, no ona se izvrsno nadopunjuje s Frankovim gitarskim vragolijama i izuzetno dinamičnom ritam sekcijom. Pojedini motivi zvuče vrlo opušteno i duhovito, osobito solaže na trubama, koje često zvuče kao da se netko u pozadini velike koncertne dvorane cijelo vrijeme podsmijeva i zbija šale na račun slušatelja. Kao što je to u tradiciji svih poštenih big bandova, i ovdje se većina instrumentalista predstavi svojom solo točkom, a i ovoga je puta istaknut bio tko drugi nego Frank na svojoj gitari, koji je odsvirao uvodnu solažu. Završnu gitarsku solažu pridonio je njegov pomoćnik Tony Duran. Bogati puhački aranžmani, funky gitarske dionice i duhoviti posve nepredvidljivi ritmički prijelazi te solistički trikovi slušatelju jamče zabavu još u vijeke vjekova nakon prvog slušanja, što je svojstvo svih vrhunskih jazz rock fusion kompozicija, ne samo onih koje je stvorio ovaj glazbeni genij.
Sljedeća tvorevina »For Calvin (And His Next Two Hitch-hikers)«, koja je jedina bez veze s konceptom, malo smiruje atmosferu, slično kao što je to na »Waka/Jawaka« bio slučaj s »Your Mouth«. Budući da ovoga puta nije riječ o tvorevini usmjerenoj prema bluesu, nego o zanimljivom hibridu jazz rock fusiona i avangarde, Frank je dobio znatno više prostora za stvaranje kaotičnog, improvizacijom začinjenog srednjeg dijela (jedna od improvizacija kasnije je, u nešto izmijenjenom obliku, upotrijebljena na zabavnoj groteski »The Adventures Of Greggery Peccary« s albuma »Studio Tan« (1978). Nakon juriša uvodne kompozicije ovo je ritmički bila znatno sporija kompozicija. Ujedno je i jedina vokalna kompozicija na albumu, jer sadrži ženski vokal Janet Neville-Ferguson te prateći vokal Sala Marqueza. Fergie se svojim komičnim načinom pjevanja već predstavila na »It Might Just Be a One-Shot Deal« s »Waka/Jawaka«. Ovoga je puta predstavila bizaran tekst koji govori o mrtvim autostoperima.
»Cletus Awreetus Awrightus« još je jedna izuzetno duhovita i opuštajuća tvorevina, koja je po duhu donekle srodna klasiku »Peaches En Regalia« s »Hot Rats«. I ova tvorevina sadrži nadasve burlesknu puhačku sekciju i brojne raspršene gitarske i klavirske dionice. Ne manjka ni zabavne »salonske« Dukeove solaže na električnom klaviru, koja preko upada puhačke sekcije, poskočnog ritma i gitarske solaže prelazi u melodiju koja bi se mogla naći i u kakvom Bennyju Hillu. Komičnoj atmosferi dodatno pridonosi i Frankova »param-pampam« vokalna pratnja, koja još i danas većini slušatelja s lakoćom razgibava trbušne mišiće. Nimalo nije pretjerano zaključiti da je ovo iz Frankove izuzetno bogate riznice komičnih kompozicija zacijelo bila jedna od najduhovitijih tvorevina, koju bi mogao svrstati u posve novi žanr – komični jazz.
Preostale dvije kompozicije nešto su bliže tradicionalnom jazz rock fusionu, građenom oko zvukova sintesajzera i gitarskih dionica, iako opet ne manjka za Franka karakterističnih burlesknih posebnosti u njihovim strukturama. Prva od te dvije, »Eat That Question«, veličanstvena je kompozicija koju bi se bez problema moglo označiti jednom od Frankovih klasika. Nadasve je sjajnom čini ponajprije izvrsna uvodna solo izvedba na sintesajzeru klavijaturista Georgea Dukea, koja je zacijelo bila jedna od najboljih u njegovoj karijeri. Ne manjka ni usputnih, nadasve izvrsnih Frankovih gitarskih dionica, koje učinkovito prate Dukeov doprinos. Među njima je i izvrsna gitarska solaža, koja vraća središnju temu kompozicije. Kompozicija završava duhovitim sekcijama puhača i limenih puhača, koje prije kraja pridonose završnom komičnom učinku.
Završna poslastica »Blessed Relief«, koja svojom melankoličnom i opuštenom atmosferom na čudesan način isijava osjećaj potpune blaženosti i odsutnosti svih problema, bila je dugi niz godina jedna od najljepših i najviše »ozbiljnih« (ne budi nikakve komične osjećaje) kompozicija koje je Frank ikada stvorio. Njezin glavni čar leži u opuštajućem ritmu i nježnim te melodičnim dionicama na trubi, električnom klaviru i gitari. Nakon elegantne Dukeove solaže na električnom klaviru slijedi još Frankova razigrana, posve unikatna gitarska solaža, preko koje se s vremenom vraća središnja tema. To je jedna od onih kompozicija koju vrijedi zavrtjeti svaki put nakon kraja napornog dana, kad se spustiš na kauč, uzmeš u ruke čašu limunade i potpuno opustiš. Bolji završetak albuma teško bi smislio i sam Frank – kad se ljepota, elegancija, izuzetan osjećaj i izvrsna tehnička potkovanost spoje u savršenu bajku.
»The Grand Wazoo« bio je nedvojbeno jedan od vrhunaca Frankove izuzetno bogate karijere i posljednji od njegovih triju jazz rock fusion remek-djela. Za razliku od »Waka/Jawaka«, na kojem je uzeo ponajviše prostora za predstavljanje svojeg gitarskog talenta, ovdje se kroz suradnju s vlastitim jazz big bandom osobito proslavio i kao genijalan skladatelj i glazbeni aranžer. Takvo savršeno stapanje najboljih elemenata jazz rock fusiona sa svojim specifičnim, često komičnim aranžerskim sposobnostima nikada više nije ponovio, iako je u manjim postavama snimio još nekoliko albuma koji su sadržavali različite elemente jazz rock fusiona. Za svestranog umjetnika bez granica, koji se u svojoj karijeri nikad nije dulje vrijeme vrtio oko određenog glazbenog žanra, sljedeći je logičan korak bio da (ponovno) napusti jazz rock fusion i prihvati se drugih glazbenih izazova, koji su kako glazbom tako i tekstovima često šokirali glazbeno uskogrudne slušatelje i konzervativni dio zapadnog svijeta. S godinama koje su slijedile Frank je tako, naravno opet samo nakratko, oživio svoju legendarnu postavu The Mothers i zaplovio u više hard rockersko-avangardne vode.
Autor: Peter “Dr. ProgRock” Podbrežnik
Popis skladbi:
Strana A:
1. For Calvin (and His Next Two Hitch-Hikers) (6:06)
2. The Grand Wazoo (13:20)
Strana B:
3. Cletus Awreetus-Awrightus (2:57)
4. Eat That Question (6:42)
5. Blessed Relief (8:00)
Postava:
Frank Zappa – gitare, vokal (3), udaraljke (4)
Gostujući glazbenici:
Janet Neville-Ferguson – vokal (1,2)
Ilene Rappaport (‘Chunky’) – vokal (3)
Tony Duran – gitara (1,2) & ritam gitara (5)
Don Preston – Minimoog (1,2)
George Duke – klavijature (3-5), vokal (3)
Sal Marquez – truba & vokal (1,2)
Bill Byers – trombon (1,2)
Ken Shroyer – trombon (1,2,3)
Malcolm McNabb – limeni puhači (1,2)
Ernie Tack – limeni puhači (1,2)
Ernie Watts – saksofonska solaža (3)
Mike Altschul – puhači (1,2)
Joel Peskin – puhači (1,2)
Earl Dumler – puhači (1,2)
Tony Ortega – puhači (1,2)
Joanne Caldwell McNabb – puhači (1,2)
Johnny Rotella – puhači (1,2)
Fred Jackson – puhači (1,2)
Alex Dmochowski (‘Erroneous’) – bas gitara
Aynsley Dunbar – bubnjevi
Alan Estes – udaraljke (1,2)
Bob Zimmitti – udaraljke (1,2)
Lee Clement – gong (4)
