“Jon Lord – koncert za skupinu i orkestar“
Bruce Dickinson (Iron Maiden) i Zagrebačka filharmonija uz glazbu Deep Purple
Ljubljana / Cankarjev dom / Slovenija
subota, 25. 3. 2023.
Dođu i posebni koncertni događaji. Ne toliko neobični koliko neočekivani. Koncertni događaji na kojima je rock gitara esencijalna, a ipak se događaju i u Cankarjevom domu. Znate već. Tamo su doma jazz, klasična glazba, kabaret itd… a za rock glazbu baš i nema puno mjesta. Osim ako niste Pero Lovšin ili Siddharta. No ta dva slovenska izvođača ionako sviraju na svakom kutku Slovenije.
Ovaj put glazbeni sadržaj donio je spoj klasične glazbe i rocka. Rocka stare škole. Iz doba pionirstva. S prijelaza šezdesetih u sedamdesete. Tada je već postojao neki sastav zvan Deep Purple. A s njim je svirao neki gospodin koji je napisao djelo naslovljeno “Concerto for Group And Orchestra”. Bio je to njihov (pokojni) klavijaturist Jon Lord.
Djelo “Concerto For Group And Orchestra” nakon dugih je godina ponovno oživjelo na pozornici tek na tridesetu obljetnicu. Bilo je to 1999. Pa onda na četrdesetu te s posljednjim takvim spektaklima 2011., kada je s reinterpretacijom svojeg djela sudjelovao i sam Jon Lord. On je preminuo sredinom srpnja 2012. Zatim je prošlo 50 godina od izlaska tog djela. Tada je ideja o izvedbi ponovno zaživjela. Dirigent Paul Mann, koji se u projekt prvi put uključio još 1999., opet je tu. Uz njega nitko drugi nego vokalist Iron Maidena Bruce Dickinson. Godine 2021. takav je spektakl izveden u mađarskom Gyoru. Tada su djelo pod Mannovim vodstvom izveli mađarski filharmoničari, a rock postavu su uz Dickinsona na vokalu činili još basist Deep Purplea Roger Glover te izvrsni hrvatski gitarski virtuoz iz Dubrovnika Zvonimir Kaitner, s umjetnički prilagođenim imenom Kaitner Z Doka (‘dok’ se tu vjerojatno odnosi na brodogradilišni izraz). Tu su bili i Bernhard Welz na bubnjevima te klavijaturist Jethro Tulla John O’Hara, koji je izravno preuzeo Lordovu pozicију na pozornici. Uspjeh je bio izniman. Interes da se projekt nastavi nimalo manji. Tako su potvrđeni novi koncerti. Umjesto Glovera uskočila je u suradnju vitka basistica Tanya O’Callaghan, koja je u jesen 2021. primljena u Whitesnake.
Ožujak 2023. Nakon koncerata u Sarajevu i Zagrebu na redu je Ljubljana. U ulozi orkestra uskočila je Zagrebačka filharmonija sa 74 člana. Osam je sati. Dvorana nabijena do posljednjeg kutka – rasprodana. Mnogo ‘crnine’ posvuda. Većina publike računala se u velike privrženike Iron Maidena i samostalnih djela Brucea Dickinsona, a o popularnosti ikonskih Deep Purple da ni ne govorim. Napokon, to je pokazala i činjenica da je pivo tijekom koncerta ‘ishlapilo’. Obično se u Cankarjevom domu naručuje vino, jer tamošnji program uglavnom posjećuju pretplatnici, ljubljanski puritanci i starije impregnirane gospođice u skupom krznu. No, ovaj put, barem u gastronomskom smislu, ponuda nikako nije bila zadovoljavajuća. Ionako premalih bočica Union piva od 0,33 litre ponestalo je već na sredini koncerta – ostale su samo još bočice onog drugog – ‘ta bocga’ Heinekenove kuhinje. Dakle, Laškog. Nečuveno. Tako je to kad metalci dođu na koncert i loše pripremljenom opustoše šank.
Idemo na koncert. Svjetla se prigušuju, u publici zaurla dok glazbenici polako zauzimaju svoje pozicije na pozornici. S rock sastavom na samom čelu pozornice. Među njima je uvodno, naravno, publiku pozdravio i glavna zvijezda večeri – Bruce Dickinson, koji je svojom vedrinom odmah razbio nekoliko napetih lica. No, “Concerto For Group And Orchestra” djelo je u tri dijela, a Bruce se tijekom njegove izvedbe pojavljivao više u ulozi povremenog vokalnog statista. U prvom je dijelu u publici još vladala ‘blaga’ tišina. Na pozornici pak izvrsna sprega prekaljenih glazbenika. Filharmonijski orkestar predano je pratio notne zapise legendarnog Lorda, a rockerski dio postave marljivo je u karakter Lordova djela dodavao ono po čemu nosi svoje ime. Ukratko. Napetost je rasla iz minute u minutu. Iz čina u čin. Da ćemo ovaj put, među ostalim, pratiti šou Brucea Dickinsona u kombinaciji dramskog glumca, frontmena (bez Iron Maiden) i napokon ‘stand up’ komičara, bila je zasigurno glavna meta te napetosti.
Concerto For Group and Orchestra odzvonio je odlično. Profesionalno. Zauzeto i predano. Jon Lord bio bi više nego oduševljen. Posveta legendarnom glazbeniku koja je snažno zgrabila moćnom i veličanstveno gromoglasnom interpretacijom, uz koju su se budili najdublji osjećaji poštovanja i pripadnosti velikim Deep Purple. Pa i poprilična doza nostalgije.
Slijedi konkretna stanka. Ona već spomenuta, tijekom koje je pivo u CD-u doista pošlo. Grozničavo smo čekali drugi dio. Publika raspaljena. Od svih očekivanja. Oživjela je već odmah nakon uvodne interpretacije Lordove Bourée. Zvonimir je prihvatio akustičnu gitaru na stalku. Nakon uvodnog umetka koji nije nagovještavao ništa posebno, zastao je na A-molu i počeo prebirati po žicama, izvabivši melodiju glavne fraze najprepoznatljivije skladbe cijele Dickinsonove solo karijere. Bila je to Tears Of The Dragon. Ljudi puknu. Bruce je te večeri briljirao. U svakom pogledu. A vokalno? Definitivno i apsolutno. Minutaža mu je odgovarala. Znao je da može pjevati punom snagom. Da se može raspištoljiti i razbacati do kraja vokalom. Isto tako duge uvodne i izlazne instrumentalne dionice. Te su mu bile nadasve odgovarajuće, jer je tijekom njih vokal mogao dodatno odmarati. U drugom je dijelu Bruce dakle pritisnuo gas. Pjevao je iz sve snage. Tears Of The Dragon donijela je jedan od definitivnih vrhunaca večeri. No za njom je uslijedila i druga točka njegove solo karijere. Fenomenalna Jerusalem preuzeta s Dickinsonova najcjenjenijeg solo albuma, “Chemical Wedding” (1998). Već u startu ispečena s folk melodijom, u kombinaciji s orkestrom postizala je izniman atmosferski učinak od kojeg su se ježile kože. Pogotovo kad je Bruce očarao dvoranu doista sjajnom vokalnom izvedbom. Izvrsno raspoloženi ikonski vokalist Iron Maidena svaku je skladbu prije početka ispratio kraćom uvodnom pričom u kojoj si je priuštio dozu scenskog teatra u pravoj maniri dramskog glumca. Tijekom izvedbe komada nekoliko je puta pretrčao cijelu širinu pozornice, što je publiku dodatno raspirivalo, a vrhunac je, naravno, bio jedan od njegovih trikova koji su samo njegovi. Vjerojatno ste već i sami pogodili da je zaurlao: “Scream For Me Ljubljana!!!!!” i tako podsjetio sve koji su slučajno zaboravili što ih čeka u Areni Stožice 28. 5. 2023.! U jednoj od stanki izgovorio je riječ “Water” i posegnuo za plastenkom kad je netko iz publike to iskoristio za nastavak stiha iz klasika Iron Maidena The Rime of the Ancient Mariner, što je Brucea nevjerojatno zabavilo, pa je situaciju iskoristio za ‘ispravak’ da sljedeće djelo ne pripada posveti Samuelu Taylorju Coleridgeu, nego još jednom engleskom umjetniku, Williamu Blakeu (radilo se o uvodnoj najavi izvedbe skladbe Jerusalem).
Uslijedile su četiri točke Deep Purple (točnije tri i jedna obrada koja u izvorniku pripada Joeu Southu). U svojevrsnoj slici prearanžiranja. Svoja priča i vibracija. A fenomenalno. Orkestar dodaje onaj element draži koji ne prestaje oduševljavati. Već uvodna znatiželja kako će se neka reinterpretacija poznatog rock komada u društvu orkestra snaći dovoljna je. Vrhunac je zasigurno uslijedio pred kraj regularnog dijela s monstruoznom reinterpretacijom kultne Purple klasike Perfect Strangers. Ona je u trajanju od gotovo jedanaest minuta i fenomenalnom produljenom uvodnom dijelu, koji je u cijelosti pripao orkestru, donijela jedinstvenu glazbenu poslasticu svoje vrste. Od glave do pete.
Obvezni dodatak? Svakako. I ovaj put nagađanje nije potrebno. Bilo jednom na obali Ženevskog jezera i na koncertu Franka Zappe. Grom i munja – Smoke on the Water. Stvar koja uz riječ Deep Purple ne smije izostati. Teatar na vrhuncu. U velikom finalu. Dvorana se tresla. S temeljima i crijepovima.
A zvuk? Sjedili smo pod stropom (2. balkon). Bas je tamo gore ‘rezao’. Inače u svemu oduševljavajuće, uz Dickinsonovu odličnu vokalnu izvedbu. Vokalni karizma dakle servirana malo drukčije nego što smo navikli na koncertima Iron Maidena. Napokon, njegov je scenski teatar tijekom pjevanja jasno nagovijestio i tko je Dickinsonu bio jedna od najvećih inspiracija. Ronnie James Dio. Na koncertima Iron Maidena ta stvar nipošto nije toliko očita kao što je bila ovaj put u Cankarjevom domu. Bruce je te večeri svojim vokalom zračio izniman svježinom i probojnošću. Netaknutost! Nema primjedbi. Samo superlativi. Koncertna večer koja te obilno dotakne i dosegne najskrivenije kutke duše. Jedinstveno i nezaboravno iskustvo. Na neki način teško opisivo. Sretnici kojima je bilo suđeno biti te večeri u Cankarjevom domu, takav koncertni spektakl nećemo zaboraviti. Do kraja svojih dana.
Autor: Aleš Podbrežnik & Edita Klemen
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista:
Prvi dio: Concerto for Group and Orchestra
1. First Movement: Moderato – Allegro
2. Second Movement: Andante
3. Third Movement: Vivace – Presto
Drugi dio:
4. Bourée
5. Tears of the Dragon
6. Jerusalem
7. Pictures of Home
8. When a Blind Man Cries
9. Hush
10. Perfect Strangers
—dodatak—
11. Smoke on the Water
Tole je bil pa one-hell of a concert. Bolj kot se je bližal datum koncerta, bolj mi je bilo zoprno, da bo potekal v Cankarjevem domu. Ampak na koncu niti ni bilo tako slabo. Konec koncev pri mojih letih sedež pod zadnjo platjo kar prav pride.
Sam koncert pa je na vsej črti presegel moja pričakovanja, gre za zares unikatno delo, začinjeno z Dickinsonom v top vokalni formi. Če kdo tem komadom lahko izkaže primerno čast, je to on. Med koncertom sem celo začel razmišljati, da bi bilo super, če bi repertoarju dodali še Child In Time, ki so ga odigrali tudi na originalnem koncertu v Royal Albert Hallu. Trenutek ne bi mogel biti boljši, z Brucem v taki formi. Žal bo priložnosti vse manj. Seveda sem vedel da ne bo nič, ampak bilo bi noro. po mojem bi se publiki odtrgalo.
Se strinjam z vsem kar si zapisal. Tudi sam sem odšel na ta dogodek z mešanimi občutki. Vedel sem da bo vse skupaj na moč posebno, nisem pa pričakoval tako radoživega in sproščenega Dickinsona. Možakarja že v iztočnici močno cenim, sedaj pa si je pridobil z moje strani še več naklonjenosti in dodatnih točk. Ne znam ga prehvaliti – onkraj njegovega skrajno neumnega manevriranja oziroma nepotrebnih komentarjev v času ‘lockdown scenarija’ (a v tem (žal) ni ostal osamljen).
Child in Time bi bil več kot super. 😀