Prošlo je već nekoliko mjeseci otkako su Iron Maiden najavili da će svoju novu kolosalnu turneju The Future Past započeti upravo u Sloveniji, a nakon huronskog veselja Arena Stožice rasprodana je u rekordnom roku. No iznenađenja s pretplatom na članove Iron Maidena u Sloveniji tek su slijedila. Prvo je u Cankarjevom domu u ožujku s događajem Jon Lord – koncert za skupino in orkester zaustavio Bruce Dickinson, a uoči Dana D u ljubljanskoj Cvetličarni sa svojim je British Lion zasvirao i Steve Harris. Parkiralište Cvetličarne već je prije koncerta, jednog sunčanog subotnjeg poslijepodneva, jasno davalo do znanja što nas čeka; publika odjevena u majice Iron Maiden, koja je kasnije lijepo napunila dvoranu, jedva je čekala doživjeti majstora Harrisa izbliza i na malenoj pozornici.
British Lion na turneji prati više predgrupa, koje se međusobno izmjenjuju, odnosno ne nastupaju na cijeloj turneji. Na prvom datumu turneje s Englezima su se u Ljubljani zaustavili DarkTribe. U prvim trenucima njihova nastupa, s obzirom na njihov izgled i klišejizirani power metal, posve je bilo na mjestu nagađati ne dolaze li možda iz naše zapadne susjede, ali nije tako. No, blizu je, jer DarkTribe dolaze iz južne Francuske, točnije iz Nice na Azurnoj obali. DarkTribe su svoj posao zagrijavanja inače odradili sasvim konkretno, no u njihovoj je glazbi nažalost riječ o potpuno neoriginalnom klonu nekih Stratovarius i tako generički momci i zvuče. Od pjevnih, ali odmah zaboravljivih refrena, do pozerskog gitarista s izgledom Bora Zuljana, sa sasvim klasičnim power metal solažama i posve neuzbudljivim rifovima te pretjerano oduševljenog frontmena, koji je unatoč vrućini u Cvetličarni bio odjeven u pulover s kapuljačom, koju je čak i više puta navukao preko glave. Ispod crte, dakle, bend koji je zaboravljen u trenutku kad je sišao s pozornice i koji je uvjerio tek nekolicinu najvećih, hm, talijanskih zaljubljenika.
No činjenica je ionako da je razlog za posjet subotnjem koncertu bio isključivo i samo jedno od najvećih imena metalskih četiriju žica, Steve Harris. Da, tko bi pomislio da će basist ikada zasjeniti vokalista ili čak sam bend, ali kod British Lion to vrijedi k’o pribijeno, na što je jasno upućivala množina majica Iron Maiden, kako domaćih, tako i talijanskih, pa čak i južnoameričkih. Jasno je da čast ugostiti prvi koncert turneje Iron Maiden nema baš svaka država (odnosno samo jedna po turneji, naravno) i u Sloveniju se ovaj put slilo lijepo mnoštvo stranaca. No ostanimo kod British Lion, koji bi, iskreno rečeno, na pozornicu bez Harrisa teško privukao išta više od članova svojih obitelji. Momci naime sviraju sasvim klasičan hard rock modernijeg prizvuka, koji instrumentalno zvuči posve na mjestu, jer gitaristi svoj zadatak obavljaju sigurno i zadovoljavajuće, a zveckanje Harrisova basa ionako je sveprisutno. No nažalost se u grupi snažno zaglavi kod vokala Richarda Taylora, koji zvuči slabašno, neuzbudljivo, dosadno i posve bez ikakve iskrice energije. Na trenutke tako zvuči kao stvarno, stvarno loša verzija Chrisa Cornella, a i inače je frontmen bez neke posebne karizme i jasno je da svu pozornost krade nitko drugi nego Steve Harris. Njime je pozornica bila puna, vidno je uživao na manjoj pozornici i u intimnijem kontaktu s publikom, a inače je cijelo vrijeme pjevao baš svaku pjesmu, od prvog do posljednjeg stiha. British Lion je inače za pohvalu, jer su na pozornici bili skoro sat i pol i odsvirali praktički sve što imaju za odsvirati, sa svoja dva albuma, koji uživo inače zvuče mnogo bolje nego na studijskim snimkama, a najsnažnije se pokazao pjevni Legend.
Iako si British Lion vjerojatno neću baš često puštati, subotnja je večer bila posve zadovoljavajući koncertni događaj, a prije svega lijevo zagrijavanje za nedjeljni spektakl.
Fotografije: Nina Grad
