The Cult (predgrupa TV Eye)
petak, 30. 6. 2023.
Zagreb / ŠRC Šalata / Hrvatska
The Cult! Doista. Kult. Mračni šamani osamdesetih sa svojom osebujnom i eklektičnom mješavinom post punka, gothic rocka i hard rocka, kojoj teško nalaziš paralele, prošlog su listopada objavili svoj jedanaesti studijski album »Under the Midnight Sun«, koji ih je odveo na novu europsku turneju, a na njoj su nakon šest godina ponovno posjetili hrvatsku prijestolnicu. I The Cult su ove godine zakoračili u 40. godinu djelovanja.
Ovaj su put publiku zagrijali Zagrepčani TV Eye. Sudeći po imenu benda, vrlo vjerojatno slušatelji Iggyja Popa. No, ako cjepidlačimo, 1977. i 1978. u Birminghamu je kratko djelovao bend istog imena, koji se raspao prije nego što je objavio prvi album. Četvorica iskusnih glazbenika – barem po stasu i izgledu – osnovala su bend tek 2019., a njihov prvijenac »Kick It Out« izašao je ovog ožujka. Za pola sata predstavili su se kao jako dobro uigrana i fokusirana postava u kojoj sve klapa kako treba. Iako u glazbenom smislu danas ne donose revoluciju, punokrvno uživaju u izvedbi i scenskoj interpretaciji svoje glazbene vizije, mješavine rock’n’rolla, (garažnog) punk rocka i elemenata post-punka. I u tome su uvjerljivi. TV Eye su vješto iskoristili tih pola sata da predstave svoju glazbu dok je glavnina posjetitelja sa svih strana još hrlila na prizorište.
The Cult uživaju u svom kultnom statusu, a publika koja ih je prihvatila ostaje nevjerojatno vjerna i privržena. Njihov opus, osobito iz osamdesetih, i dalje je bezgranično privlačan i mamljiv. Vječni spomenik rock’n’rolla naše galaksije. Zanimljivo je promatrati kako publika stari zajedno sa stažem benda. S priličnim udjelom onih kojima je odavno prošla tridesetica, a koji su u Zagreb došli ponovno proživjeti svoje tinejdžerske godine, dakle vrijeme kad je bend svojom ambicioznošću, svježinom i jedinstvenom energijom krčio put prema vrhu i tako postao neizbrisiv dio rock karte svijeta.
Bend je odsvirao tek sat i dvadeset minuta. Kao i obično. I ovaj put Astbury i Duffy stajali su na pozornici poput kipova, s tek nekoliko prolaznih znakova pretvorbe kinetičke energije (pokretnih nijansi) koje je tijekom nastupa unosio Astbury. Tijekom godina taj dojam da se bend baš ne bavi previše svojim slušateljima tijekom koncerata postao je za The Cult nekakav očekivani standard. Iako je ovaj put bilo drukčije. Astbury je publici zahvalio na samom kraju, pa čak i predstavio sve članove benda, koji je sada kvintet. A publika je bila doista izvanredna. Jednostavno. Kad ti The Cult odsviraju više od pola repertoara klasika sa svojih ključnih albuma iz osamdesetih, drugačije ni ne može biti. Astbury, u svom uobičajenom – statičnom »Morrisonovskom« liku, obilno odjeven u prevelike krpe, s upletenim pletenicama svoje još uvijek bujne i duge kose te pokriven rupcem koji je navukao na sebe tako da mu je skoro zaklanjao pogled, razbio je nekoliko tamburina koje je podijelio publici, dok su ‘shakeri’ ostali čitavi. Još jedan od onih obveznih sastavnih dijelova koncertnih rituala benda, odnosno Astburyjeva vračanja.
Astbury je sve u svemu odpjevao koncert jako dobro. Iznad očekivanja. Na nekim je dijelovima dobivao podršku pratećih vokala klavijaturista Mikea Mangana i basista Charliea Jonesa, što je svakako bilo korisno (osobito u višim vokalnim dionicama), a Astbury je trenutcima razvijao zaglušujuću gromoglasnost koja je ispunila velik dio zvučne slike. Uz uvijek nabrijanu gitaru Billyja Duffyja, koja je i ovaj put zauzela daleko najviše prostora u zvučnom spektru, Ian se definitivno iskupio s obzirom na nastupe benda 2014. u ljubljanskom CUK Kino Šiška i 2009. u zagrebačkoj maloj dvorani Doma sportova. Ne znam kakav je bio koncert benda na ŠRC Šalati 2017., jer ga Rockline nije pokrio, ali s obzirom na ova dva malo prije spomenuta (prošla) koncertna iskustva, Astbury je ovaj put na Šalati djelovao iznenađujuće oživljeno. Poživljeno. Nećete vjerovati, ali uzeo je čak i trenutak-dva za kraće ćaskanje s publikom. Tako među ostalim nije propustio ukoriti vlasnika prizorišta što u šest godina otkako je bend tu nastupio nije pobrinuo za njegovu obnovu.
Bend je odlično uigran. Bubnjar John Tempesta sa nekoliko eksplozivnih bubnjarskih prijelaznih rolling dionica definitivno nije ostao neprimijećen tijekom nastupa. Duffy ostaje vjeran Gretschevom Falconu i crnom Gibson Les Paulu. Tijekom koncerta izmijenio je poprilično komada Falcona (tehničar je gitare tijekom nastupa neprekidno marljivo ugađao i vraćao mu ih nakon svake pjesme). Bas linije su udarale! Imale su ‘pod’ koji si osjetio. Klavijature s desne pozicije nisu se čule – stvar koja je čak bila i očekivana, pogotovo s obzirom na Duffyjevu već poslovičnu scensku bučnost, koja rado nadglasa ostale elemente zvučne slike. Duffy je te večeri uputio samo jedan pogled u publiku. Oproštajni. Čim je u završnom pozdravu podigao desnicu, hitro je otišao s pozornice. Nakon posljednjeg tona Love Removal Machine. Dok je Astbury još predstavljao članove ekipe, Duffyja već nije bilo na pozornici. Pritom ostaje još jedna zanimljiva i prilično posebna značajka The Cult. Astbury i Duffy se tijekom koncerta ne pogledaju niti jednom.
Bend repertoar nije puno mijenjao u odnosu na prošle godine. S »Electric« je odsvirao čak šest pjesama, sa »Sonic Temple« dvije, s »Love« tri (Fire Woman iznenađujuće je ispala iz repertoara), dok i Spiritwalker, kao jedina pjesma s prvijenca »Dreamtime«, ostaje koncertna stalnica (setlista ispod). Te su klasike publiku, koja je na koncert The Cult došla prvenstveno zbog njih, držale u transu cijelo vrijeme. Trenutcima je publika doslovno poludjela. U svakom je refrenu gromoglasno pratila Astburyja u stihovima. Prizorište je postalo posebno čarobno kad je bend uspio raspaliti posjetitelje do te mjere da se parter pretvorio u more podignutih ruku. Od mikserskog pulta do prednjeg dijela pozornice. Iznenađenja setliste? Uključivanje The Witch, koja je bila upotrijebljena kao glazbena podloga filma »Cool World« iz 1992. Jedine dvije skladbe s najnovijeg ostvarenja »Under The Midnight Sky«, a to su Mirror i Vendetta X, više su nego odlično uklopljene u stariji materijal.
Na kraju je jedinstvene osjećaje koje ostavlja koncertno druženje s The Cult pokvario samo incident tučnjave između zaštitara i posjetitelja koncerta, pri čemu je jedan od zaštitara nastradao jer mu je razjareni obožavatelj benda, koji se nije dao otjerati s platoa prizorišta, razbio bocu o glavu. Kako mu je uopće uspjelo unijeti je na prizorište? Takvi prizori ispunjavaju golemom tjeskobom. Na koncert dođeš po energiju rocka, da se odspojiš, emocionalno prozračiš i vibracijski protresеš, a na kraju gledaš krv na betonu. Grozno. Čak i 2023.
Kratko i slatko. Kao i uvijek kod The Cult. Njihov opus osamdesetih ostaje među sljedbenicima nekakav sveti gral apsolutne vjernosti i to drži bend cijelo vrijeme sigurno iznad površine. Čak i ako na neko vrijeme nestane sa scene ili se upusti u kakav neobičan glazbeni eksperiment, kult je jednostavno kult. A ovaj je put u Zagrebu pokazao znatno više života (osobito u komunikaciji s publikom) nego što se moglo očekivati.
Tekst: Edita Klemen & Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista:
1. Rise
2. Sun King
3. King Contrary Man
4. Sweet Soul Sister
5. The Witch
6. Lil’ Devil
7. Aphrodisiac Jacket
8. Vendetta X
9. Phoenix
10. Wild Flower
11. Mirror
12. Spiritwalker
13. Rain
14. She Sells Sanctuary
—bis—
15. Peace Dog
16. Love Removal Machine
