Michael Bolton – potresni vokalni zavodnik začarao publiku u Opatiji (2023)

Michael Bolton
Opatija / Ljetna pozornica / Hrvatska
četvrtak, 6. 7. 2023

---

Michael Bolton. Pa tko još nije čuo za njega? Slavni američki kantautor i ‘razbijač’ srca, koji je u karijeri prodao preko 75 milijuna primjeraka svojih albuma i njima nanizao osam plasmana među deset najprodavanijih na Billboardovoj ljestvici, objavio hrpu singlova (dva su na Billboardovoj ljestvici postala hit br. 1), osvojio dva Grammyja i šest američkih glazbenih nagrada (American Music Award), baš i nije čest gost naše europske regije.

Sjeća li se još netko kako je Michael Bolton nastupio 25. 1. 2010. u ljubljanskoj Hali Tivoli? Nevjerojatno kako vrijeme leti. A u Hrvatskoj čak prije 14 godina, kad se 12. 7. 2009. javio u pulskoj Areni. Njegov ovogodišnji posjet Opatiji očito nije povezan ni s pravom europskom turnejom. Tri dana prije Opatije nastupio je samo u talijanskom mjestu Este. To je zasad sve što se Europe tiče. Dakle, bila je riječ o ekskluzivnom događaju. Sredinom kolovoza slijedi skok u Indoneziju, pa nekoliko nastupa po SAD-u i, ne biste vjerovali – sredinom rujna još dva južnoeuropska nastupa (u Plovdivu i Ateni). Očito je da se čovjek na koncerte odaziva na poziv. Ah, upravo je ‘bukirao’ nastup u švicarskom Luzernu za iduću godinu.

Ipak, pritom ne sjedi skrštenih ruku. Netom prije izlaska je njegov 25. studijski album »Spark Of Light«, koji izlazi sredinom srpnja ove godine. Nakon dugo vremena dakle novi Boltonov album, na kojem je glazbenik nanizao isključivo autorske pjesme. No u Opatiji nije odsvirao nijednu.

Idemo polako. Bolton je zaslavio krajem osamdesetih, kad se odlučio na stilsku tranziciju iz glazbenih smjernica AOR/hard rocka, što su obilježili, inače odlični studijski albumi »Michael Bolton« (1983) i »Everybody’s Crazy« (1985) te još dva malo starija albuma koja je snimio na prijelazu iz sedamdesetih u osamdesete (s tadašnjom arena rock postavom Blackjack). Izvrsna studijska postignuća dakle, koja su po izlasku ostala (komercijalno) posve previđena, inače spadaju u obvezno glazbeno štivo svakog ljubitelja AOR glazbe. Pritom se ne može zaobići spomen prvih dvaju solo albuma: »Michael Bolotin« (1975) i »Everyday Of My Life« (1976). Te rockerske godine Michaela Boltona, od 1987. naniže pa sve do početaka karijere, posljedično već godinama ostaju i koncertno posve previđene, jer se nakon albuma »The Hunger« (1987), a osobito nakon izuzetno uspješnog »Soul Provider« (1989), publika koja prati Boltona posve izmijenila. U skladu s nanizanim hitovima, koje ista ta publika na njegovim koncertima naravno i nužno zahtijeva.

Koncert je bio najavljen za 21.00 sat, ali se prostor punio polako. Tako se čekalo još dodatnih pola sata. Također s namjerom da svjetlosni efekti bolje ‘zagrabe’. Na sjedalima i stajalištima (straga) skupilo se ukupno 2000 posjetitelja. No svakako Boltonovih pristaša. Preciznije i naglašenije: uglavnom Boltonovih pristašica.

Pompozni uvod s fanfarama u Go The Distance (ljubitelji Disneyjevih crtića vjerojatno će znati), koji je trajao samo do kraja prve strofe. Zatim se čuje snimljeni pozdrav: »Ladies and gentlemen! Michael Bolton!«, a na pozornici se s crnom gitarom u ruci pojavi slavni glazbenik. Dok je hodao slijeva prema sredini (gledano na pozornicu), prateći sastav je preko prijelaza već prešao u prvu obradu večeri, Ben E. Kingovu Stand By Me. Vraga, izvukao ju je iz 1961. Njezin zadatak? Odmah zagrijati publiku. U tren oka. Obrade su važan dio Boltonove glazbene karijere i usput, može im biti iznimno zahvalan za veliki komercijalni proboj. Kod njih je ostao (i zastao u šezdesetima) kad se bend u nastavku primio Bee Gees izvornika To Love Somebody. Zagrijavanje glasnica bilo je uspješno, jednako kao što se i publika konkretnije probudila, u kojoj su lavovski dio naravno zauzimale pripadnice nježnijeg spola, što se jasno i čujno moglo primijetiti svaki put kad je u publici zašumilo. Slijedi Boltonov probojni singl. To je obrada s albuma »The Hunger« (1987). To je onaj svojevrsni tranzicijski album, na kojem se još može naći nekoliko konkretnih rock/AOR skladbi, ali je već vješto dozirano baladama. Otis Reddingova (Sittin’ On) The Dock of the Bay . To je jedan od onih trenutaka zbog kojih dolaziš uživati na Boltonov koncert. Tu legendarni glazbenik zasja punim intenzitetom. Vokalno. Baršunasti vokal sazrijeva poput starog dobrog vina. U tom su vokalu uhvaćene i osobine i sastojci koji inače određuju vokalne karakteristike crnih glazbenika. I upravo to čini Boltona jedinstvenim. Uz očekivane soul akrobacije Michael je dodobra podigao publiku i dokazao da legendarnom glazbeniku, koji je krajem ovogodišnjeg veljače napunio sedamdeset godina, godine tek tako ne mogu ništa.    

Bolton je prve dvije skladbe izvodio uz akustičnu gitaru. Slično kao u Ljubljani prije više od deset godina. Ekipa pratećih glazbenika vrhunska je. Svi otrovno potkovani, među ostalim i s jazzovskim obrazovanjem. Klavijaturist Brian BecVar surađuje s Boltonom u bendu već jedanaest godina, gitarist Ryan Parrino godinu manje. Tu su još izvanredni bubnjar Drew McKeon (među ostalim surađivao s Hall & Oates, Daryl Hall, Peter Cetera, Richard Marx, Julian Lennon, Todd Rundgren, Living Colour, Ben E. King, Dave Mason, Ron Pope, Bill Champlin), basist Nelson Braxton (među ostalim surađivao s Rachelle Ferrell, Steve Miller i Boz Skaggs), pa svestrani Jason Peterson DeLaire, koji se tijekom koncerta i prije saksofonskih umetaka prebacivao s klavijatura na desni prednji dio pozornice. Boltona prate i dvije dodatne vokalistice: Ashley Locheed i Chrissi Poland. To je jamac savršenstva, uz koje Boltonov slavni vokalni stas na koncertima sja magnetski, intenzivno, grabežljivo, …

U Make You Feel My Love (izvornik pripada Bobu Dylanu), Bolton je k sebi pozvao Polandovu, s kojom je izveo prvi od vokalnih dueta. Tome je tek potom slijedila druga autorska skladba. Očekivani Boltonov »Soul Provider« hit How Am I Supposed to Live Without You. Komad koji je Bolton inače napisao još 1982. i namijenio ga Lauri Branigan (ona ga je prva snimila i njime za dlaku promašila plasman među 10 najboljih na Billboardovoj ljestvici). Zatim se čovjek oprostio s pozornice, pritom ne zaboravivši najaviti komad Check Please, a glazbenici su se u instrumentalnoj točki, koja traži oslonac u jazzu i funku, naravno ‘raspalili’ u dijalogu sjajne izvedbene profinjenosti i tehničke besprijekornosti.

Slijedi zanimljiva, ali prilično neobična odluka. Dok se Michael zabavljao iza pozornice, prednji dio ponovno je zauzela Chrissi i izvela dvije Boltonove (autorske) skladbe: Missing You Now i When I’m Back On My Feet Again. Zašto ih nije izveo Michael? Ili drugačije rečeno, čak i da osam koncertnih minuta koje su slijedile nikad nije bilo. Stvar je pomalo podsjetila na ljubljanski koncert 2010., kad je usred koncerta, kao posebni Boltonov gost, na pozornicu uskočio Toni Cetinski i odsvirao četiri svoja komada. No, Bolton ovaj put nije ponovio pogrešku – Cetinski mu je tada u Ljubljani doslovno ukrao koncert (Polandova ipak nije Cetinski). Cura je tijekom izvedbe svakako pokazala svoje velike vokalne vrline, ali takvih je pjevačica mnogo, a njezin solo nastup, usprkos uvjerljivim manevrima soul akrobacija, nije ostavio osobito vrijedan spomena pečat. Tu dolazimo do nove (manje) zamjerke. Boltonovom bi se vokalu u duetima prije pristajao vokal neke od crnih pjevačica. Već zbog dostojnijeg nadopunjavanja njegova nevjerojatno punog izražajnog ‘baršunastog šmeka’, koji ga stavlja na posebno postolje svjetskih pop i rock pjevača. Kontrast bi sigurno bio intenzivniji, a izvor emocija i strasti, a time i dojmljivosti, kojima izvođač vodi koncertnu publiku, toliko veći.

Michael se vraća na pozornicu. Koncert se naginje prema završnom dijelu, pa ga je potrebno intenzivirati. Tu je očekivani Boltonov ultra hit  When a Man Loves a Woman. Još jedna obrada, koja u izvorniku pripada Percy Sledgeu. U duetu s Polandovom. Novi ‘ruker’ dakle. Emocije oživljavaju, publika ustaje. Ryan Parrino mijenja svoj Fender Stratocaster za Gibson LP. Finale dobiva na ‘rockerskoj oštrini’. Potreban je ‘masniji’ gitarski zvuk. Uz LP ostaje sve do kraja koncerta. Slijedi još jedan favorit. Ovaj put poskočniji: How Can We Be Lovers. Publika na nogama, pa komad Steel Bars, koji je Bolton napisao zajedno s Bobom Dylanom, i završetak s naslovnom skladbom albuma »Time, Love and Tenderness« (1991), koja ni publici svakako nije ostala nepoznanica.

Nakon povratka na pozornicu za obvezni bis, Bolton je najprije predstavio članove prateće ekipe, a zatim se prihvatio još jedne obrade. Bill Withersova izvornika Lean On Me. Finale koncerta pripalo je odličnoj naslovnoj skladbi albuma »Soul Provider« (1989), koja u posljednje vrijeme baš i nije čest dio Boltonovih koncertnih repertoara, čime se slavni glazbenik od publike oprostio u izvanrednom stilu ‘izvedbenog juriša’. Zanimljivo je da Bolton u ovaj repertoar nije uvrstio obradu Georgia On My Mind, a u prvom dijelu koncerta, koji je bio nabijen obradama, svakako nije izostao baladni autorski hit Said I Loved You … But I Lied.

Bolton te jednostavno osvoji vokalnom karizmom. Interpretacijom i svim strastima i emocijama koje tako intenzivno isijavaju stihovi kojih se laća. Vokalom oživi i potrese te. Čovjek je pretežno prilično statičan na pozornici (u stilu pravog šansonijera), ali njegovoj prisutnosti posebno trčanje ni ne treba. Sve odradi vokalom. Istina, u stihove se više ne zalijeće tako silovito kao prije nekoliko godina, jer je nedavno natovario na pleća svoj osmi križ, ali je neosporno nešto. Kao interpret sa svojim punim i slikovitim vokalom ostaje jedinstven na svjetskoj karti. Također zavodnik i šarmer. A to mu nitko ne može oduzeti. Čak ni nakon debelih godina koje su se od njegova posljednjeg većeg uspjeha brzo i ekspresno odvrtjele. Zanosno iskustvo koje uz živi kontakt s ovim glazbenikom još uvijek nesmanjeno pogađa i potresa, pri čemu se Michael Bolton (vokalno i fizički) i dalje odlično drži.

Novi Boltonov album “Spark Of Light” dakle izlazi prekosutra, 14. 7. 2023. Vidjet ćemo koliko će koncertne realizacije dobiti u iduće godine. I na europskom tlu.

tekst: Edita Klemen & Aleš Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik (br. 1 – 21) & Edita Klemen (br. 22 – 25)

Setlista:
1. Go the Distance (intro)
2. Stand by Me (orig. Ben E. King)
3. To Love Somebody (orig. Bee Gees)
4. (Sittin’ On) The Dock of the Bay (orig. Otis Redding)
5. Said I Loved You…but I Lied
6. You Don’t Know Me (orig. Eddy Arnold)
7. That’s Life (orig. Marion Montgomery)
8. Make You Feel My Love (orig. Bob Dylan)
9. How Am I Supposed to Live Without You
10. Check Please
11. Missing You Now / When I’m Back On My Feet Again
12. When a Man Loves a Woman (orig. Percy Sledge)
13. How Can We Be Lovers
14. Steel Bars
15. Time, Love and Tenderness
—bis—
16. Lean on Me (orig. Bill Withers)
17. Soul Provider

---