Datum: subota, 07.02.2015.
Mestre (Venecija) / Teatro Corso / Italija
Venecijanska dvorana Teatro Corso ugostila je koncertni nastup i dalje fascinantno karizmatičnog škotskog pjevača Dereka Williama Dicka, poznatijeg pod umjetničkim imenom Fish, inače jednog od najslikovitijih glazbenika drugog vala progresivnog rocka, koji je prvotno stekao svjetsku slavu kao član legendarne skupine Marillion. Obećavao se koncert veličanstvenih emocionalnih i ambijentalnih dimenzija za sve ljubitelje progresivnog rocka sa srcem.
Ovaj put je neoprogrockovski pjevački velikan, koji na aktualnoj turneji predstavlja svoj najnoviji studijski album, »A Feast Of Consequences« (2013), nastupio najbliže našoj granici, tako da smo ga, nakon gotovo osam godina od Fishevog nastupa u Bologni, mogli pogledati malo bliže nego inače. Srećom, te večeri u ugodno uređenoj kazališnoj dvorani nije bilo nikakvog eventualnog, suvišnog, domaćeg predbenda, dok je Fish za ‘stimulativnu’ glazbu prije izlaska na pozornicu izabrao rane skladbe grupe The Who.
Njegov je bend od našeg posljednjeg susreta s njim doživio nekoliko promjena, koje ipak nisu bitno utjecale na sam zvuk, koji je te večeri, usred tehnički i ambijentalno vrhunski izvedenog nastupa, doista bio na izvrsnoj razini. Nakon što je Fish prestao surađivati s dugogodišnjim gitaristom Frankom Usherom, njegovo je mjesto zauzeo dugogodišnji suradnik i povratnik Robin Boult, koji pri izvođenju Fishevih solo djela i Marillion klasika ni te večeri nije bio ništa manje uvjerljiv od svog prethodnika. Boult s Fishem surađuje još od 1991. godine, iako je u međuvremenu bilo i nekoliko albuma na kojima nije dao svoje gitarske usluge. Od ‘starih znanaca’ u Fishevu je bendu ostao dugogodišnji basist Steve Vantsis, dok se za bubnjevima nalazio Gavin Griffiths (ex-Karnataka). Najpoznatiji član Fishevog pratećeg benda je bez sumnje John Beck, inače klavijaturist artrockovske grupe It Bites.
Svatko od njih zaslužio je čestitke za pokazano te večeri, u kojoj nije bilo mnogo trenutaka za eventualno solističko ‘razbacivanje’. Naravno, cijelo je vrijeme u prvom planu bio karizmatični pjevački ‘ribon’, koji ni ovaj put nije razočarao. Fishu glasnice još uvijek relativno dobro služe, iako se već dugo izbjegava dosezanja viših vokalnih registara. Osim nekoliko jedva čujnih ‘zapinjanja’, kad je trebalo usput uzeti malo više zraka i popiti nekoliko gutljaja vode, vrlo je dobro i bez većih posrtaja otpjevao i klasike i novija djela. Škotski korjenjak promijenio se od našeg posljednjeg susreta i u fizičkom smislu, jer njegovo sve izbrazdanije lice sada okružuje gusta, siva brada, koja se škotskom zemljaku nezaboravnog filmskog glumca Seana Connerya savršeno dobro uklapa i u najmanju ruku povećava ionako golemu pozorničku karizmu.
Na početku nastupa, kad je s bendom izveo dvije nove skladbe, epsku »Perfume River« i naslovnu »Feast of Consequences«, nosio je naočale kako bi si njihovom pomoću lakše čitao pojedine tekstove skladbi s najnovijeg solo albuma, jer ih očito još ne zna sve napamet, a kasnije mu više nisu trebale. Isto tako je oko vrata imao obješen svoj već gotovo zaštitni palestinski šal, dok je njegova pozornička mimika i dalje posebno poglavlje za sebe. Izvanrednom ugođaju koji je dočarala već i sama Fishova pozornička pojava, uz njegov bend naravno, pridonijele su i zanimljive pozadinske projekcije koje su predstavljale ‘priču’ pojedinih skladbi. Tako smo te večeri nagledali mnogo tragičnih prizora iz Prvog svjetskog rata, jer je »A Feast of Consequences« konceptualni album koji u pojedinim skladbama upozorava upravo na jedno od najvećih pokolja u povijesti čovječanstva.
Nakon briljantne izvedbe udarnog Manchmal« i romantičnog »Arc of the Curve«, dviju skladbi s odličnog prethodnog albuma »13th Star« (2007), uslijedio je epski vrhunac večeri, što se tiče izvođenja Fishevih solo djela, kroz izvedbu vijenca međusobno povezanih skladbi s najnovijeg studijskog podviga. Bend nas je od skladbe »High Wood« do velikog finala s »The Leaving« poveo na epsko glazbeno putovanje kroz neka od najtragičnijih poglavlja Prvog svjetskog rata, što znači da je cijela epopeja sa sobom nosila i snažnu pacifističku poruku.
Fish je dakle te večeri izveo gotovo cijeli »A Feast of Consequences«, što zasigurno nije bila mačja kašalj i za što je zaslužio buran pljesak ionako malo previše ležerne i tihe domaće publike. Tijekom jedne od stanki zatražio je malo više svjetla kako bi mogao pogledati zamračena lica publike i uvjeriti se uživa li ona u njegovu nastupu, no vidi vraga, većini Talijana engleski je i dalje ‘španjolsko selo’, tako da je tek nakon prve četiri skladbe scenskom tehničaru napokon sinula ‘žarulja u glavi’ i svjetlo se konačno razlilo po publici, među kojom je bilo i pet slovenskih prog fanatika.
U drugom dijelu nastupa došlo je vrijeme i za neke starije favorite, kako iz ranog solo razdoblja tako i iz slavnih dana s Marillionom. Najprije nas je Fishova družina iznenadila izvedbom »Clutching At Straws« (1987) klasika »Slainte Mhath«, kojom se Fish prisjetio vjerojatno najburnijeg razdoblja svoje profesionalne glazbene karijere, kad bi ga pretjerana uporaba opojnih tvari i pritisak neočekivane slave gotovo uništili. Fish je tijekom izvedbe tog Marillion standarda nekoliko puta zavrtio glavom, kao da nešto nije u redu, ali to se vjerojatno prije može pripisati njegovoj pozorničkoj mimici povezanoj s tekstom skladbe nego nezadovoljstvu samom izvedbom.
Za tim je uslijedila odlična izvedba epskog zimzelena »Vigil In a Wilderness of Mirrors« s istoimenog solo prvijenca, gdje se ‘ribon’ sasvim dobro snašao tamo gdje je u originalnoj verziji trebalo pjevati više vokalne registre. Za vrijeme »Big Wedge«, zabavljačke parodije na račun ‘američkog sna’, u višeglasnom je refrenu, u kojem na originalnoj verziji gostuju pjevačice Carol Kenyon i Tessa Niles, priskočio u pomoć basist Vantsis. U tom je trenutku škotski div pokazao i svoju rijetko iskazanu, ali uvijek izuzetno učinkovitu komičnu stranu. Za završetak redovnog dijela Fish je iz svoje bogate Marillion riznice izabrao nezaboravni »Heart of Lothian«, to jest »Misplaced Childhood« (1985) klasik koji tog škotskog rodoljuba u mnogočemu definira kao osobu i kao glazbenika. Taman kad je Fish publiku doveo u veliki delirij, došlo je vrijeme za rastanak, no nakon burnog pljeska bend se ponovno vratio na pozornicu i izveo još jednu poslasticu iz ‘davnine’.
Većina je očekivala da će Fish za kraj koncerta odsvirati neki od najpopularnijih Marillion standarda, primjerice mega hit »Kayleigh«, manji hit »Lavender«, veseljačko-burkaški »Incomunicado« ili borbeni »Market Square Heroes«. Ništa od toga. Škotski gorštak priredio je iznenađenje večeri i izveo fantazmagorični »Incubus«, manje poznatu, ali odličnu skladbu s albuma »Fugazi« (1984), tijekom koje smo pogledali i ulomke iz kultnog crno-bijelog vampirskog horora Nosferatu. Kao što se grof Orlok rasplinuo u prah kad je kroz prozor zasjalo sunce, tako je odjednom bio kraj Fishevu nastupu, pri čemu nije ništa pomoglo što ga je publika još dugo zazivala natrag na pozornicu.
Fish i ‘uživo’ ostaje neuništiv i čvrst poput stijene u prenošenju potresnih poruka, a istodobno je i dalje vrhunski zabavljač, tako da nam uopće nije smetalo što se popis izvedbi te večeri uglavnom temeljio na novijim dostignućima. Posebne pohvale idu i njegovoj pratećoj družini, koja je kroz cijeli nastup djelovala izuzetno usklađeno, kao da već godinama svira u istom bendu. Jedina ‘kritika’ u vezi s Fishevim koncertnim trijumfom u dvorani Teatro Corso jest da je svega toga bilo prebrzo kraj. Pogotovo jer je ‘na zalihi’ ostalo toliko solo i Marillion materijala koji ovaj put nismo imali priliku čuti ‘uživo’. S obzirom na to da će ove godine biti 30. obljetnica izlaska »Misplaced Childhood«, bilo bi od Fisha vrlo lijepo da u nastavku aktualne turneje ponovno u cijelosti izvodi to Marillion konceptualno umjetničko djelo, no ipak zaslužuje posebno priznanje za čvrstu vjeru u kvalitetu novijeg materijala, s obzirom na to da bi se većina glazbenika na njegovu položaju mnogo radije oslanjala na stare lovorike, jer je to naravno mnogo lakše kad želiš da ti publika ‘jede iz ruke’.
autor: Peter Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista:
1. Perfume River
2. Feast of Consequences
3. Manchmal
4. Arc of the Curve
5. High Wood
6. Crucifix Corner
7. The Gathering
8. Thistle Alley
9. The Leaving
10. Slàinte Mhath
11. Vigil
12. Big Wedge
13. Windswept Thumb / Heart of Lothian
—dodatak—
14. Incubus
