Lokacija: Graz / PPC / Austrija
Datum: ponedjeljak, 09.02.2015
HammerFall su opet u punom koncertnom galopu! Nakon skoro dva desetljeća, koja su se burno i ekspresno brzo odvrtjela od 1997., kad je grupa osnovana u švedskom Göteborgu, polako su izrasli u jedno od središnjih imena europskog, pa i svjetskog power metala, nakon što je izašao legendarni studijski prvijenac “Glory to the Brave”. Kad su se pojavili, malo je tko pomislio da će kvintet koji se u glazbenoj viziji odlučio ponovno zaigrati po notama okoštalih starošk0lskih elemenata klasičnog heavy metala začinjenih obiljem melodije postati toliko popularan. No njihov prvijenac »Glory To The Brave« (1997) u tom se pogledu smatra jednim od najvažnijih albuma koji su vratili klasični heavy metal, a time i zamah power metala, koji je stupio u fokus masa. To je povratilo život nekim klasičnim postavama iz osamdesetih, koje su, gurnute na rubove scene, ponovno stupile u središte metala i počele opet snimati odlične albume, a ujedno je hrpa novih bendova u glazbenim smjernicama slijedila uspjeh HammerFalla.
U novom je tisućljeću do današnjeg dana heavy metal u svim svojim podžanrovskim varijantama toliko snažno razgranao, a ujedno su u fokus zanimanja stupili ponajprije ekstremni oblici metala, u kojima uz obilje brutalnosti prednjače osobito ekstremna brzina sviranja i velika tehnička izbrušenost, da je crta slijedivosti žanra power metala postala iznimno tanka. No bendovi koji pripadaju tom žanru preživjeli su i stvaraju dalje. Tako su HammerFall prošlog kolovoza izdali novi studijski album »(r)Evolution« te se otisnuli na novu turneju ove zime. Za europski dio koncertne promocije, ukupno devetog studijskog albuma, HammerFall, koji su prije toga već odradili uspješnu turneju po Latinskoj Americi u društvu Gotthard i Edguy, pozvali su u ulozi predgrupa sastav Serious Black (novu formaciju iskusnih glazbenih veterana) i od 1996. djelujuće i prekaljene njemačke heavy metalce Orden Ogan.
»Ljubitelje Harryja Pottera« Serious Black u polazištu zastupaju gitarist Roland Grapow (Masterplan, Roland Grapow – solo, ex-Helloween, ex-Rampage), bubnjar Tomen Stauch (Savage Circus, ex-Coldseed, ex-Blind Guardian, ex-Heavenward, ex-Iron Savior, ex-Stormrider, ex-Lucifer’s Heritage, ex-Stranded Guns), basist Mario Lochert (Emergency Gate, ex-Visions of Atlantis), klavijaturist Jan Vacik (D-Vision, ex-D-Lusion, ex-Dreamscape, ex-Persiflage, ex-Schnupn), austrijski gitarist Dominik Sebastian (Edenbridge, Shadows’ Grey, Thirdmoon) i švedski pjevač zanimljivog umjetničkog nadimka Urban Breed (Project Arcadia, Trail of Murder, ex-Bloodbound, ex-Pyramaze, ex-Tad Morose, ex-Dark Empire).
Barem su dvojica od nabrojenih nekako sukrivci za popularizaciju power metala, koji se uz njihovu pomoć snažno razmahao u drugoj polovici devedesetih. To su nedvojbeno Roland Grapow i Tomen Stauch. Možda baš godine veteranstva pokazuju prve zube. Obojica su naime morala otkazati sudjelovanje na koncertnoj turneji. Grapow se naime tuži još od vremena snimanja posljednjeg Masterplan albuma da ga muči tenisko lakat, pa je u njegove čizme za ovu turneju uskočio prekaljeni gitarist Firewinda Bob Katsionis. S druge strane, Tomen Stauch je osuđen na probleme s kralježnicom, jer mu smeta jedan od međukralješničkih diskova. Na njegovo je mjesto za turneju tako uskočio bubnjar Freedom Calla Rami Ali. Ostala imena u postavi su ista. Serious Black počeli su nastup čak nekoliko minuta prije osam navečer. Središnja je figura definitivno švedski pjevač Urban Breed. Ako je tko prije nekoliko godina gledao u Mariboru koncert HammerFalla, gledao je Urbana Breeda u ulozi pjevača tadašnje predgrupe Bloodbound, koji nastupaju u istoj ulozi usred Ljubljane, 23.03.2015. (prije sastava Majesty). Urban Breed je tijekom tih godina nabavio koji kilogramčić, a njegov vokal ostaje fenomenalan. Iznimno očuvan, snažan, čist, visoko melodično angažiran i eksplozivan. I takav je bio ne samo njegov nastup, nego i nastup grupe Serious Black. Lavina power metalskih himni prošla je kao oluja. U jednom od ekstremno kratkih predaha između skladbi gitarist Dominik Sebastian naravno nije zaboravio dodati da je jako sretan što može jednom za promjenu napokon nastupiti i u Austriji. Šala je letjela na činjenicu da je Sebastian inače austrijski državljanin i da ga publika vrlo dobro poznaje iz sastava Edenbridge. Pozornica je bila krajnje stisnuta, a kvintet je još za čudo dobro razvijao svu scensku kinetiku i razigranost. I zvukovno su Serious Black postizali sasvim dobre uvjete u dvoranici te isporučili siguran, kompaktno izklesan nastup, što je plod rutine i velikog iskustva. Serious Black predstavili su dakle skladbe s studijskog prvijenca »As Daylight Breaks«, koji je izašao sredinom ovogodišnjeg siječnja.
Nakon petnaestominutne stanke, malo prije devet navečer, na pozornicu su se popeli Orden Ogan. Kvartet je predstavljao novi studijski album »Ravenhead«, koji je izašao u ovogodišnjem siječnju, kod izdavača AFM Records. Orden Ogan dobili su na raspolaganje tri četvrt sata. Bend, koji obilježava lijepa doza orkestralnih aranžmana, ali i zborskog pjevanja, koristio je za čudo malo zvučnih matrica, što je vrijedno hvale. Samo povremeno. Za vokalnu pratnju. Sastav je predstavio miješani set popis svih pet studijskih albuma izdanih do tog dana. Izrađen ujednačen scenski izgled i iznimno bučne bas linije. Gitarske solaže gotovo da nisi razaznao, dok su riffovi brujali glasno kao za sudnji dan. Srećom, Seebov se vokal izvio iz »zamorenosti« unutar zvučne slike. Bend je rutinirano nekoliko puta zapalio mnoštvo, koje je korektno sudjelovalo i nudilo lijepu potporu bendu. Zanimljivo je da su Serious Black izmamili od publike gotovo više adrenalinske žurbe nego Orden Ogan. Bend, koji na trenutke otrovno povuče na Running Wild, isporučio je profesionalno izveden nastup. Seebov vokal doduše ne spada u sam vrh power metalskih vokalista, ali je njegova rezka, grlena boja pravi izbor za glazbeni trag sastava, jer mu dodaje sjaj mračnosti i okulta!
Točno u deset navečer na pozornicu uskaču HammerFall. Bend se predstavio u osvježenom izdanju. Nakon petnaest godina suradnje od HammerFalla se naime oprostio bubnjar Anders Johansson, kojeg je u ekipi sada zamijenio David Wallin (Pain). Turneju je morao propustiti i basist Fredrik Larsson zbog obiteljskih obveza. Tako ga je na poziciji basista zamijenio nitko drugi nego Stefan Elmgren. On je naime bio dio ekipe HammerFalla između 1997. i 2008., kad je za njih svirao glavnu gitaru. Otvaranje je pripalo instrumentalnom dijelu ekipe, kad su se Stefan Elmgren, Pontus Norgren, Oscar Dronjak i David Wallin zaletjeli u uvodnu Hector’s Hymn, koju je slijedio odlični singl albuma »No Sacrifice, No Victory« zvan Any Means Necessary. Prostor je bio potpuno rasprodan. A kad je Joakim Cans uskočio u prvi refren skladbe, cijela je dvorana oživjela. Velika većina posjetitelja dakle je nestrpljivo čekala nastup HammerFalla i u PPC je stigla isključivo zbog njih. S obzirom na to da novi vremena nisu baš ružičasta i da posjeti koncertima opadaju, pojedini se koncerti fokusiraju na nastupanje po manjim dvoranama ili čak klubovima. Dvorana PPC okuplja kojih 500 ljudi, što znači da dvoranu nije bilo teško rasprodati, a u Grazu su HammerFall posljednji put nastupili početkom 2004. (turneja »Crimson Thunder«). Bend je sastavio odličan set popis, naravno s naglaskom na predstavljanju skladbi novog albuma »(r)Evolution«, a inače u njemu nije previdio nijedan studijski album.
Kvintet je poslužio odličnim zvukom i opet očarao strogim profesionalizmom. Cans se odlično držao na vokalu, bend doduše nije mogao razviti onu maksimalnu scensku aktivnost na koju smo inače navikli od HammerFalla, zbog manje pozornice. Ali svejedno. Rame uz rame u tercnim harmonijama Oscara, Stefana i Pontusa, uvježbani skečevi Cansa u stankama između skladbi kojima je publiku čvrsto držao uz sebe i općenito veliki osjećaj opuštenosti, dozirane s teatralnom predstavom, u kojoj je Oscar izmjenjivao set zanimljivo oblikovanih gitara, među kojima se osobito isticala ona u obliku Hectorova čekića, i još štošta, zadovoljavali su publiku, koja je iznenađujuće proživljeno sudjelovala u pjevanju refrena skladbi. Bend je napravio izniman gest i tako što je Elmgrenu ponudio solo točku na električnoj gitari, gdje su mu se u nastavku instrumentalne točke, koja je nanizala vijenac vodećih fraza skladbi Hero’s Return, Where Dragon Lies Bleeding, Riders on the Storm, na pozornici pridružili Pontus (na bas gitari!!!), Oscar i David.
Bend je poslužio s nekoliko slatkih uložaka, poput odlične Last Man Standing, a u završetku redovnog dijela s izvrsnom skladbom studijskog prvijenca HammerFalla (naravno, iz nje nije ispala ni epska Glory to the Brave), a koncert je ekipa zaključila po očekivanjima. »Ponarodjelom« himnom Hearts on Fire. Sat i tri četvrt HammerFall power metala u briljantnoj egzekuciji iskusnih i karizmatičnih Šveđana, kojima scenskog dinamita nikako ne nedostaje, isporučilo je slatko koncertno iskustvo koje je više nego dobrodošlo razgibalo inače koncertno zatišje u ovogodišnjem veljači.
autor: Aleš Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik
SEROIUS BLACK:
1. Temple of the Sun
2. Akhenaton
3. Setting Fire to the Earth
4. High and Low
5. Older and Wiser
6. Sealing My Fate
7. I Seek No Other Life
ORDEN OGAN:
1. Orden Ogan
2. F.E.V.E.R.
3. To New Shores of Sadness
4. The Lords of the Flies
5. To the End
6. Ravenhead
7. We Are Pirates
8. Deaf Among the Blind
9. The Things We Believe In
HAMMERFALL:
1. Hector’s Hymn
2. Any Means Necessary
3. Renegade
4. B.Y.H.
5. Blood Bound
6. Heeding the Call
7. Let the Hammer Fall
8. Live Life Loud
9. 400 Meter Medley (vijenac izvadaka skladbi: Hero’s Return, Where Dragon Lies Bleeding, Riders on the Storm)
10. Threshold
11. Last Man Standing
12. Glory to the Brave
13. We Won’t Back Down
14. HammerFall
—dodatak—
15. Templars of Steel
16. Bushido
16. Hearts on Fire
17. Dreams Come True (nenajavljeni izlazak)
