Riot V (predgrupa: Diamond Dust)
Zagreb / Hard Place / Hrvatska
četvrtak, 10. 8. 2023.
Nastup Riot V sredinom ovogodišnjeg kolovoza na klupskom špilu u zagrebačkom Hard Placeu definitivno je spadao u izbor koncerata s oznakom ekskluzivno. Poslastica svoje vrste. Pogotovo za sve one koji cijene vremena kad je heavy metal još bio “mlado ždrijebe”. Još duboko u sedamdesetima, naime, u New Yorku se pojavila grupa koja je u mnogočemu dala smjernice budućem razvoju brzog fraziranja, kojemu su oduvijek društvo pravili izniman osjećaj za izvedbu muzikalnosti i vokalna eksplozivnost, koja je u ekipi te grupe mogla nadmašiti i visinu pete oktave. To su bili Riot.
Sve to nasljeđe živi nakon smrti šefa grupe, njezina osnivača i gitarista Marka Realea, nakon 2012., u postavi koja je produljila ime iz Riot u Riot V i time zajamčila ljubiteljima grupe da i posljednjih deset godina neprekidno možemo uživati na koncertima na kojima se izvodi klasični materijal sastava Riot. Pritom valja imati na umu i to da su Riot V u tom razdoblju izdali dva nova studijska albuma s posve novim autorskim skladbama, koje se stilski smisleno vežu na klasične dane Riot ostavštine.
Ovaj posjet Zagrebu nije bio poseban samo po tome što ovaj put nije bilo uobičajenih problema s traženjem parkirnog mjesta, za što je ispred kluba Hard Place odlično pobrinuto (srećom, klub se nalazi i izvan centra), nego i po tome što, ako si na koncert došao iz Slovenije, uopće nisi imao osjećaj da si napustio Sloveniju. Na lokaciji se mrdalo od poznatih lica koja su stalni posjetitelji slovenske heavy metal klupske scene. Svi glavni podupiratelji heavy metal scene iz Slovenije okupili su se te večeri ispred Hard Placea.
Za uvod u koncertnu večer pobrinuli su se riječki Diamond Dust. Bend sa ozbiljnom kilometražom prošlog je lipnja napokon uspio izdati svoj studijski prvijenac »Ten Years In Dust«. Krepko metalsko pričešće u trajanju od četrdeset minuta predstavilo je kvintet u izgrađenom i samouvjerenom svjetlu, što je odavalo iskustvo, ali i rutinu. Bend nije oklijevao, nego je konkretno iskoristio danu priliku da predstavi materijal studijskog prvijenca i potakne publiku, koja se u to vrijeme još uvijek radije zadržavala nekoliko metara od pozornice, iako je bend za iskazani žar, kompaktnost, uigranost i scensku stasitost zaslužio više gromoglasne podrške publike. Diamond Dust je grupa koja je ovim nastupom definitivno uvjerila. Dakle, grupa na koju vrijedi biti pozoran i ubuduće, svoju je priliku iskoristila s odlikom.
A onda je uslijedila neobično duga pauza. Glavni nastupajući trebao bi pravilom izaći na pozornicu 15 do 20 minuta kasnije, iznimno do pola sata. No mi smo još kako-tako čekali. Riot V nastupili su samo dan prije na festivalu u španjolskoj Villeni, a tri dana kasnije imali su potvrđen špil na festivalu Alcatraz u belgijskom Kortrijku. Tako se pokazala prilika da svrate usput na još koji koncert. I to ovaj put kao naručeno blizu Slovenije. No očito nije sve išlo po planu. Navodno je oprema kasnila. Dakle, bend je navodno avionom već sletio u Beč, prebacio se do Zagreba, ali je čekao svoje gitare i drugu osnovnu opremu, koja je očito kasnila. Tako je odzvonila pola ponoći kad je kao posljednji isprobavao svoju opremu u Hard Placeu upravo bubnjar Frank Gilchriest. Tada su se vrata koja dijele šank od koncertnog prostora napokon otvorila, a u njega se prosula truma ozbiljno zagrijanih glava željnih heavy metal tornada.
Bend je dakle u koncert krenuo ravno iz tonske probe, pri čemu je Gilchriestovo bubnjanje iskoristio za uvod u koncert, koji je trajao dobar sat i pol. Ekipa Riot V funkcionira punom parom i od 2013. nadalje. Uigranost je nevjerojatna. Gotovo pa filigranska. Na krilima izvanrednog vokalista Todda Michaela Halla, koji s 54 godine djeluje barem 15 godina mlađe, a da o njegovu izvanrednom vokalnom dosegu i autoritativnoj eksplozivnosti niti ne govorimo (to inače zahtijeva sam karakter skladbi iz riznice Riot klasika). Tu su tri iznimno iskusna glazbenika: Mike Flyntz (gitara), Don Van Stavern (bas-gitara) i Frank Gilchriest (bubnjevi), kojeg je netko od vas prije nekoliko godina uz dosta sreće možda uspio uloviti na nekom od europskih koncerata kultnih Virgin Steele. Ovaj put na desnoj poziciji gitarista (gledano na pozornicu) nije stajao Nick Lee, nego gitarist njujorškog melodičnog death metal sastava Necropia Jonathan Reinhammer, koji je priskočio kvintetu u pomoć. Odlično se uklopio u kvintet i na pozornici djelovao kao njegov pravi član. Riot V su kraljevi malih klupskih prostora. Zapravo u njima jednostavno uživaju. Svirati i dijeliti svu tu energiju s vrućim podupirateljima. Teško će im netko oteti primat grupe koja na takvim mjestima priredi iskustvo kao da je kroz klub prošao sam tajfun.
Kad dođeš na Riot, ono, po novom Riot V koncert, razočaranje je zapravo nemoguće. Ni nakon smrti Marka Realea grupu nikako nismo prestali pratiti. Hvatali smo ih na raznim europskim lokacijama. U zadnjem desetljeću. No obično u sklopu festivala ili kao posebne goste na turnejama, gdje su se priključili headlineru, kao što je to bilo 2018. pred Primal Fear u Ljubljani. Grupa je uvijek zapanjila savršenstvom izvedbe koncertnog repertoara. Ni ovaj put nije bilo drukčije. Samo što je koncert bio konkretno duži i zbog manjeg prostora utoliko intenzivniji. Grupa je i ovaj put iznimno ugodno iznenadila integracijom nekih točaka koje već dugo nije izvodila uživo, kao što je bila poslastica Overdrive uzeta s studijskog prvijenca »Rock City« (1977.) ili Magic Maker s albuma »Nightbreaker« (1993.), kao i naslovna klasika albuma » Restless Breed« (1982.). A za takvu integraciju iznenađenja pobrinu se na svakoj turneji. I u Zagrebu jesu. Od prve do zadnje točke dijelili su šamar za šamarom, u energetskim salvama, a koncert niti na jednoj točki nije popuštao. Dapače. Točka vrelišta brzo je premašena i što se koncert više bližio svom neizbježnom kraju, to je u klubu više vrjelo. Kad se baš sva grla spoje u jedno i sve ruke dignu uvis! Lude emocije.
Kad je Donovo tradicionalno nazdravljanje bocom Tequile doista dozvalo na pozornicu izvedbu skladbe Swords And Tequila, bilo je jasno da se koncert primiče završnom dijelu. Bend je iz publike izvukao dodatne kvante, nju je u nastavku preko otrovne Warrior te tijekom koncerta cijelo vrijeme zahtijevane Thundersteel, do kraja zagrijao i podigao uvis, da bi se u obaveznom bisu oprostio od nje izvedbom rock’n’roll vibracijom potpomognute Road Racin’, uzete s drugog albuma grupe “Narita” (1979.).
I nakon završetka koncerta članovi grupe, po običaju, došli su među svoje obožavatelje i družili se s njima još dugo u noć. To je to. To su oni koncerti koji se šibaju od svoje autentičnosti i iskrenosti. Riot V ostaju grupa koja te definitivno napuni energijom. Podigne. Začara. Odvede. U tome dakle ostaju majstori, a sam klupski ambijent i vibracije kroz ovo novo (i jedinstveno) druženje s grupom nostalgično su nizali uspomene na posjet Riot krajem siječnja 2000. u ljubljanskom klubu K4. Neprocjenjivo, dakle.
Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista Riot V:
1. Fight or Fall
2. On Your Knees
3. Victory
4. Fire Down Under
5. Flight of the Warrior
6. Bring the Hammer Down
7. Johnny’s Back
8. Bloodstreets
9. Take Me Back
10. Angel’s Thunder, Devil’s Reign
11. Overdrive
12. Restless Breed
13. Black Leather and Glittering Steel
14. Magic Maker
15. Swords and Tequila
16. Warrior
17. Thundersteel
—bis—
18. Road Racin’
