Nastupaju: Omega Sun / The Winery Dogs
Lokacija: Ljubljana / CUK Kino Šiška / Slovenija
Datum: nedjelja, 29. 10. 2023
The Winery Dogs ponovno u Sloveniji! Drugi posjet ekipe triju glazbenih super Konana – nakon onog srpanjskog na festivalu Pivo in Cvetje u Laškom 2014. godine, izazivao je od potvrde ponovnog nastupa u našoj državi iznimno zanimanje. Privukao je doslovno cijelu glazbenu Sloveniju koja išta drži do žanrova rocka i metala. Međugeneracijski susret brojnih glazbenika koji djeluju u raznim slovenskim bendovima, pa i šire. Među posjetiteljima nije bilo teško uočiti ni lica koja danas nešto znače i na međunarodnoj glazbenoj sceni, kamo se te večeri ubrajaju i Tilen Hudrap te Dino Jelusick. Inače je ovaj koncert budio zanimanje i među onim fanovima koji žive daleko na sjevernom kraju Europe, poput posjetitelja iz Norveške. On je dan prije već ‘vedrio’ na koncertu The Winery Dogs u Budimpešti, a nakon koncerta u Ljubljani bez dlake na jeziku izjavio da je ljubljanski koncert bio izveden na znatno višoj razini – no sačuvajmo to oduševljenje za drugu polovicu ove koncertne recenzije. Hrpa austrijskih, hrvatskih i talijanskih registarskih oznaka na automobilima koji su, među ostalim, te večeri doprijeli u ljubljansku Šišku. Koncert je naime bio posve rasprodan.
Sat je osam navečer. Na pozornicu izlaze koprski Omega Sun. Iznimno uvjerljivi slovenski doom i stoner metalci s obale, koji su ove godine objavili svoj drugi studijski album “Roadkill”, raspoloživih su pola sata iskoristili do kraja. Predstavili su skladbe s novog albuma, poput uvodne The One i završne Early Morning, i u svemu uvjerili. Trio je u kulisi guste magle, kroz koju se mučno probijalo nekoliko zraka reflektorskog svjetla, dočarao sažet fokus i predanost glazbenoj viziji za kojom stoje oba studijska albuma. Osjeti se da je grupa na sceni već deset godina i da je izgradila konkretnu pozorničku suverenost, jer je trio djelovao vrlo samouvjereno i u izvedbi izbrušeno. Zvuk kroz koji su se valjali mračno škripavi rifovski navali, poduprti detonacijom bubnjeva, voluminoznim bas linijama i poguban vokal, u svemu je uvjerio i osvojio. Bez obzira na to što su Omega Sun konkretno daleko od glazbenog ukusa većine koja je te večeri došla navijati za Portnoya, Sheehana i Kotzena, nakon nastupa im nitko nije mogao osporiti primat izvedbene uvjerljivosti. Odličan uvodni manevar koji je mnoge uhvatio nespremne, a istodobno im dostavio niz nove glazbene ‘prosvjetljenosti’. Omega Sun definitivno su jedan od onih slovenskih bendova ‘razarajuće valjajućeg čeličnog zanata’, s jasnim potencijalom da pokucaju na vrata šire međunarodne prepoznatljivosti. Nakon koncerta nije manjkalo odobravanja publike, koja je do tog trenutka već konkretno napunila dvoranu. Upravo po pitanju glazbene promocije taj je nastup bio za Omega Sun možda čak i važniji nego što se na prvi pogled čini.
The Winery Dogs izašli su na pozornicu pet minuta iza devet navečer. Ljudi, osobito u sredini i u prvim redovima, padaju u manji delirij čim Portnoy, Sheehan i Kotzen zauzmu svoje pozicije. Da. Sve ono što isporučuju tri albuma, predvođena najnovijim – u veljači ove godine objavljenim “III” (RockLine recenzija), oživjelo je! Slijedilo je 90 minuta fuzije nesluženih erupcija zahvata progresivnog rocka, hard rocka, jazz rocka te i bluesovskih finesa, koju isporučuje samo jedinstvena kemija ove svete glazbene trojke. Odmah je ponovno postalo jasno da su The Winery Dogs uživo još bolji nego na studijskim pločama. Može li uopće bolje od toga? Zapravo ne.
Richie Kotzen, kojeg smo gledali mnogo puta u samostalnoj režiji (s njegovom pratećom ekipom), u kombinaciji s Portnoyem i Sheehanom pokazivao je dosta drukčije lice frontmana nego što je možda netko tko ga još nije gledao s The Winery Dogs navikao. Toliko razdraganosti, osmijeha koje je dijelio s publikom i otvorenog poticanja – što inače zahtijeva poza svakog dobrog frontmana – bilo je iznenađujuće u usporedbi s onim blago stidljivim, ponekad i mrkim Richiejem iz iskustva s njegovih samostalnih koncerata. Tu su Sheehan i Portnoy, koji nisu samo intergalaktički glazbeni Golijati u tehničko-izvedbenom smislu, nego i visoko rutinirani ‘entertaineri’. Vitki i mršavi sedamdesetogodišnjak – da, dobro čitate kad je riječ o Billyju (na desnoj ruci ne nosi uzalud tetovažu ‘Relentless’ – neumoljiv) – ponovno je razoružao demonstracijom nevjerojatne agilnosti u popunjavanju lijeve polovice pozornice (i po dužini i po dubini). I Kotzen se više puta premjestio prema sredini, gdje je njegovo fascinantno soliranje dolazilo u još veći fokus koncertnog spektakla. I naposljetku, tu je veliki Mike Portnoy, koji se tek dva dana prije ljubljanskog posjeta The Winery Dogs ponovno pridružio progresivnometalnim titanima galaksije Dream Theater. S malo više od osnovnog bubnjarskog seta – više mu kod The Winery Dogs ni ne treba – ponovno je zapanjio. Sheehan i Portnoy tijekom koncerta osiguravaju i prateće vokale. Portnoy uživa u pjevanju, što već godinama nije nikakva tajna. Tako njegov mikrofon čami na dugoj kukastoj pomičnoj rampi (recimo radije stalku). Zanimljivo je pritom tijekom koncerta promatrati Portnoyeva bubnjarskog tehničara, koji u ležećem položaju na jastuku desno od Mikeova sjedala cijelo vrijeme budno okreće taj pomični stalak s mikrofonom. Čim se Portnoy uključi s pratnjom na vokalu uz bubnjeve, mikrofon mu je već pred nosom, a inače stoji iza njegovih leđa. Možete li zamisliti katastrofu da je tehničar tijekom koncerta izgubio koncentraciju i zaboravio okrenuti stalak s mikrofonom u pravom trenutku u pravi položaj?
The Winery Dogs imaju vani tri ploče. Tri fenomenalna dostignuća koja krasi jedinstvena ekspresivna kemija. Ta kemija punokrvno funkcionira na kreativnim relacijama triju nevjerojatno posebnih, slikovitih, visoko karizmatičnih i jedinstvenih glazbenika. Nitko im ne može prići blizu. Ujedinjeni u jedno glazbeno tijelo na zajedničkoj pozornici, isporučuju dah-oduzimajući nastup koji je teško opisati riječima. Groove i drive su izniman, a u doticaju s koncertnim nastupom nevjerojatne vibracijske razigranosti, iskričavosti i duhovitosti. Sva ta uživljenost, iza koje naravno stoji izniman kilometraž i rutina, tijekom koncerta premješta publiku u svojevrstan svijet. Taj te odmah usisa i ne želiš da se ikad završi. Naprotiv. Neka traje. Što dulje. I upravo takvi koncerti daju osjećaj da prođu u tren oka. Šou je izniman i kao posjetitelju ne dopušta ni jedan jedini trenutak u kojem bi bila opravdana slušateljska ležernost.
Kotzen je otpjevao briljantno. Nevjerojatno je dokle je Richie stigao sa svojim vokalom kroz godine. Izniman je. U svim registrima. A trio kao cjelina čvrsto se drži. Pozornička forma je veličanstvena. Billyju nikad ne bi pripisao sedamdeset godina. Njegova solo točka jedan je od vrhunaca cijelog nastupa The Winery Dogs. Obično su solo točke ‘kradljivci vremena’. No ne i kad je riječ o Billyjevoj solo točki, kao ni o Mikeovoj kraćoj bubnjarskoj točki.
Sat i pol olujne kanonade poslane s nebesa ovog iznimnog trija nije prestajalo oduševljavati. Odjednom su se nakon sat vremena oduševljavajućeg izvanzemaljskog ‘granatiranja’ povukli u backstage. Ostao je još samo dodatak. Dvije skladbe. Bluesovska Regret i zapanjujuće visokooktanska završna Elevate (obje s istoimenog studijskog prvijenca). Kraj.
Grupa nije skrivala veliko oduševljenje izvanrednim reakcijama publike u nabijenoj i rasprodanoj dvorani CUK Kino Šiška. Članovi su odmah nakon koncerta podijelili nekoliko srdačnih i slikovitih pozdrava mnoštvu u prvim redovima, a Billy je pristupio mikrofonu i oprostio se na izuzetno simpatičan način: “Ljubljana! Hvala vam!” Čovjek bi ga najradije proglasio svojim i dodijelio mu slovensku putovnicu.
Pitanje je kada i koliko vremena će trio, osobito nakon Portnoyeva povratka matičnim Dream Theater, u budućnosti još naći i kada će se The Winery Dogs vratiti na novu turneju, ako uopće. Za Billyja znamo da će se uskoro vratiti u Ljubljanu, gdje će 4. 4. 2024. nastupiti upravo u CUK Kino Šiška na oproštajnoj turneji Mr. Big. Pod crtu. Iskustvo s The Winery Dogs ostaje tako pojam glazbenih snova koji (p)ostaju stvarnost. Nadajmo se samo da ovo druženje s The Winery Dogs u Ljubljani nije bilo posljednje.
Autor: Edita Klemen & Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik (plus Edita Klemen: 34, 35, 36)
The Winery Dogs setlista:
1. Gaslight
2. Xanadu
3. Captain Love
4. Hot Streak
5. Desire
6. Mad World
7. Stars
8. Damaged
9. Drum Solo
10. The Other Side
11. Bass Solo
12. The Red Wine
13. I’m No Angel
14. Oblivion
—dodatak—
15. Regret
16. Elevate
