Izdavač: Three Dog Music
Datum izdanja: 3. 2. 2023.
Produkcija: The Winery Dogs (miks: Jay Ruston)
Trajanje albuma: 50.52 min
Žanr: Progressive Rock / Hard Rock
Ocjena: 9.0/10
S obzirom na stalnu zaokupljenost trojice članova sastava The Winery Dogs, bilo je malo vjerojatno da ćemo ikad dočekati još jedan studijski podvig skupine. Ali jesmo. U veljači ove godine izašao je treći studijski album sastava, koji pod isti krov okuplja tri superzvijezde svjetske rock i metal scene. A njima ne treba nikakvo uvodno predstavljanje.
Zanimljivo je da su Richie Kotzen (vokal, gitara, klavijature), Billy Sheehan (bas-gitara) i Mike Portnoy (bubnjevi) s trećim albumom servirali glazbeno najpristupačniji uradak, kad ga usporedimo s prethodna dva, to jest s istoimenim iz 2013. i nasljednikom “Hot Streak” iz 2015. Skupina je osnivanjem 2012. i dvama albumima, nanizanima relativno brzo jedan za drugim, među glazbenom publikom ove galaksije podigla dovoljno prašine da je potražnja za njihovim nasljednikom (kao i zanimanje za sastav) ostala dovoljno velika i u osam godina koje su uslijedile. Tako je trio u tom razdoblju ipak našao vremena i prostora da stvori svoj treći album kao The Winery Dogs.
Oni koji znate prethodna dva albuma, znate i da se s ‘vinskim psima’ nema smisla zafrkavati. Tri zaokružene cjeline, do zuba naoružane tehničkom briljantnošću, a posebno ekspresivnom jedinstvenošću, pa u odnosu rasporeda sila u trokutu trija, donose posebnu glazbenu priču kojoj se u smislu artističke ekspresije nitko ne može ni približiti. Tri glazbenika s nevjerojatnim karijerama (Sheehan i Kotzen bili su između 1997. i 2002. i suradnici u Mr. Big), iskustvom i suverenošću, u onome što donosi sadržaj albuma “III” ostaju dah oduzimajuće glazbene cjeline. Na individualnoj razini. A kad se ta trojica individualaca spoje u trio, zapanjujuća individualna razina se međusobno pojačava, vibracijski i energetski međusobno podupire te tako kroz novo glazbeno tijelo ekspresije dosiže apsolutni artistički unikat i biser.
Album “III” načičkan je briljantnim solističkim ispadima sva tri glazbenika, što će pozdraviti svi ljubitelji progresivnih žanrovskih elemenata kojima se album “III” ponosi. Kotzenova retorika povremeno dodaje koprenu bluesa, ponajviše zbog nekih gitarističkih rješenja, a taj dojam pojačava i njegov specifični soulovski vokal (npr. Lorelei bi mogla stati na bilo koji Kotzenov samostalni studijski album). Uvodni, izlazni i prijelazni dijelovi smjelo su začinjeni Sheehanovim ili Kotzenovim improvizacijskim jurišima, a Portnoy im ne ostaje dužan sa slikovitim i za njega karakterističnim lomljenjem ritmičkih struktura. Nadopunjavanje je izvanredno.
Dakle. Album “III” opet puca po šavovima od improvizacijskih zaleta i figura koje svakako oduzimaju dah. U tome nema kočnica. Zanimljivo je, međutim, da je album “III” osjetno glazbeno uravnoteženiji. To znači da je u skladbama lakše pratiti nit odnosa strofa – refren. Što se tiče oblikovanja refrenskih napjeva, album “III” izdašna je nadogradnja oba prethodnika. Već uvodna Xanadu to odmah dokazuje. I za ‘opuštenije’ dijelove albuma vrijedi dojam da se crvena nit oblikovanja skladbi može pratiti bolje nego ikad. Takav je primjer skladba Stars. Produljena mid-eight dionica u njoj je zapanjujuće oblikovana. Portnoy i Kotzen kroz odličan improvizacijski dijalog (u toj dionici) u zadnji se tren majstorski ‘uhvate’ na rubu provalije moguće fragmentacije skladbe i vrate je u jedan od najzaraznijih refrena albuma “III”.
Album “III” zadržava i izuzetnu organsku živost. Dokazuje da je materijal koji je našao mjesto na albumu snimljen po principu koncertnog nastupa trija u studiju. Očekivan potez trija. Riječ je o obveznom elementu koji mora pratiti svaki takav album. S što manje naknadnih studijskih korekcija i ‘uljepšavanja’. Album “III” živa je i ‘razodjevena’ zvjerka koja te u svoj iskrenosti i neskrivenosti istog trena osvoji i usiše u sebe. A pritom je nevjerojatno koliko prostora raspoloživog spektra zvučne slike pokrivaju samo tri glazbenika. Raspored gradivnih elemenata je izvanredan. Optimiziran. Kontrasti su pojačani i intenzivno se nadopunjuju. Groove albuma je golem. Čak i ‘strahovit’, ako hoćete.
The Winery Dogs su u glazbenom smislu priča za sebe. Oko skupine je zato okupljena specifična publika zahtjevnije branše. U skladu sa zahtjevnošću samog glazbenog iskaza za kojim stoje The Winery Dogs. Kotzen je vokalni posebnjak i zapravo prvi gradivni element priče o The Winery Dogs, onaj koji odlučuje hoćete li glazbu skupine nastaviti otkrivati ili ćete odmah staviti križić na nju. No to nije prvi takav slučaj u povijesti rock ‘n’ rolla, kad govorimo o sličnim, na milje jedinstvenim i posebnim super trio rock formacijama kojima nitko nije ravan (na pamet padaju Rush, The Police, Motörhead).
Šus! Drvež. Ludnica. Birate sami. Ali na kraju krajeva, nije sve ludnica. Spomenuti blueser Lorelei, npr., trenutak je albuma u kojem The Winery Dogs serviraju izuzetno osjećajnu mekoću. Dakle! Album “III” doduše daje dojam da je trio posvetio više pažnje isticanju i održavanju oblikovanja strofa – refren nego u prošlosti, ali istodobno opet donosi toliko razigranosti i improvizacijskih akrobacija da The Winery Dogs i dalje ostaju konkretna artistička kost za glodanje, privlačna točno određenoj glazbenoj publici zahtjevnijih glazbenih sladokusaca, među kojima raznoraznih profesora glazbe i glazbenih štreberâ nikako ne manjka. Neće ih manjkati ni na koncertu skupine u Ljubljani, 29. 10. 2023.! Lijepo je znati da su se Portnoy, Sheehan i Kotzen, uza sve prenatrpane dnevne rasporede glazbenog djelovanja, ipak skupili i snimili još jedan odličan novi album kao The Winery Dogs! U svemu poseban i drukčiji od svega što možeš naći na karti rock ‘n’ rolla. Neka tako ostane i ubuduće!
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Xanadu
2. Mad World
3. Breakthrough
4. Rise
5. Stars
6. The Vengeance
7. Pharaoh
8. Gaslight
9. Lorelei
10. The Red Wine
Postava:
Richie Kotzen – gitara, klavijature, vokal
Mike Portnoy – bubnjevi, udaraljke, prateći vokal
Billy Sheehan – bas-gitara, prateći vokal
