Izdano: 15.3.2024. za Napalm Records
Produkcija: Damien Rainaud, Sam Totman, Herman Li
Duljina: 68 min., 11 sek.
Žanr: Extreme Power Metal
“Dečki su opet u gradu … skoro”
DragonForce su 2011. karizmatičnog frontmena ZP Thearta zamijenili nebeskim kričačem Marcom Hudsonom i kao da su tada izgubili magiju koja ih je krasila na prva tri albuma. Iskreno, već je četvrti album Ultra Beatdown (sa ZP-jem na vokalu) iz 2008. nagovještavao probleme u raju, ali nitko, a najmanje ja, nije očekivao zaokret nagore… pardon, nagore u smislu nadolje, koji je bend izveo albumom The Power Within iz 2012. Duljine skladbi skratile su se s osam na dobrih pet minuta, vrtoglave 3-minutne solaže zamijenile su solaže standardnijih duljina, a same skladbe bile su neobično jednostavno dosadne. Kad spomenem da je najbolja stvar na albumu Seasons, koju je napisao tadašnji basist Frederic Leclercq i koja zvuči kao osrednje uspjela Stratovarius kompozicija, jasno je da su DragonForce zaplovili u nemirne vode. Stvar su pokušali spasiti tako da je Sam Totman skladateljsku palicu gurnuo u ruke gore spomenutom Leclercqu, koji je u glazbeni izraz neuspješno pokušavao uvesti thrash i progresivne elemente. To je dovelo do solidnog (ali ne po Leclercqovoj zaslugi) Maximum Overload (2014.), očajnog (osim dva komada) Reaching Into Infinity (2017.) i apsolutno bezveznog Extreme Power Metal (2019.). Potonji je meni osobno neslušljiv. Na njemu naime nema power metala (barem ne u DragonForce stilu), a pogotovo nije ekstreman. Polomija. Naravno, nije pomoglo ni to što se u procesu posve otuđio klavijaturist i jedan od osnivača benda, Vadim Pruzhanov. Bend ga se u nejasnim okolnostima riješio nakon izlaska Reaching Into Infinity 2018. Vadim je, baš kao i gitaristi Li i Totman, bio integralni dio DragonForce zvuka. Njegova smanjena uloga i na kraju odlazak iz benda jako su se poznali na albumima.
No, Frederic je nakon fijaska s albumom Extreme Power Metal otišao basirati u Kreator, u bend je u skladu s modernim metal smjernicama stigla basistica Alicia Vigil (Vigil of War), a nakon kraćeg razmišljanja sve je skladateljske uzde opet preuzeo Sam Totman.
Nakon petogodišnje stanke dočekali smo izlazak najnovijeg albuma Warp Speed Warriors. Nažalost, nigdje na netu ne mogu naći sliku stare DragonForce majice na kojoj je bio veliki, prekriženi natpis »Midtempo Power Metal«. Kako se vremena mijenjaju! DragonForce su naime kao vodeće singlove izdali midtempo polomije Doomsday Party i Power of the Triforce. Midtempo komade Sam je počeo uvoditi već s Cry Thunder na The Power Within, nastavio s Three Hammers, a onda nije mogao stati. Ukratko, time su DragonForce izgubili dobar dio identiteta, a Sam je očito nanjušio krv. Potom je kao video singl uslijedio Power of the Saber Blade, koji je najavio bolja vremena. Vjerojatno najbolja stvar nakon Judgement Day s albuma Reaching Into Infinity nažalost se ne nalazi na Warp Speed Warriors, ali okus starih DragonForce bio je tu.
Dosta je bilo dosadnog uvoda, idemo na sam album. Kao što sam spomenuo, skoro sve je odradio Totman, što se albumu i poznaje. Polovica je naime čisti i originalni »vintage« DragonForce. U uvodnom Astro Warrior Anthem Sam i Herman si nakon svakog retka strofe priušte mini solažicu. I to kroz cijelu pjesmu!!! Ritam je ubojit, brzina vrtoglava, DragonForce su se vratili! U istom stilu na albumu nalazimo Burning Heart, The Killer Queen i Pixel Prison, a balada »za presjeć« ovaj je put odlična Kingdom of Steel, koja i po naslovu i po glazbenom stilu priziva u sjećanje true metalce Manowar. Najbolja iz te petorke je The Killer Queen s neprestanim izmjenama ritma i doista zarazним refrenom.
Druga polovica albuma je upitnija. Uz dva spomenuta singla tu su nepotreban intro Prelude to Darkness, komedijaška (ali ne posve pogrešna) Space Marine Corp te upitna obrada Taylor Swift Wildest Dreams. Ako su se s obradom Ring of Fire Johnnya Casha DragonForce znali jako našaliti i pakleno zabaviti, a My Heart Will Go On Celine Dion bila je vrhunska, iako blago neuspjela zajebancija, čovjek se ne može othrvati dojmu da je kod ove obrade riječ o traženju obožavatelja među mlađom populacijom. Budući da su mi kćeri zabranile slušati original, ne mogu vam reći je li obrada OK ili ne, zvuči naprosto kao trećerazredni DragonForce komad i na albumu je posve nepotrebna.
Proširena verzija sadrži:
- Astro Warrior Anthem s lajućim vokalom Matta Heafyja iz Trivium, koji pjesmi ne doprinosi apsolutno ništa, a dodana je i solažica Nite Strauss, koju, da nema velike razlike u produkciji, ne bi razlikovao od Lijeve.
- Burning Heart s Alissom White-Gluz (Arch Enemy), koja svojim vokalima dodaje potpuno drugu dimenziju i komad diže za dvije razine više.
- Doomsday Party s Elize Ryd (Amaranthe), koja daje sve od sebe, ali očajnom komadu naprosto ne može pomoći. Kao da se čovjek dva tjedna ne tušira pa pokušava stvar spasiti parfemom od 300 €. Ne ide.
- Instrumentalna verzija Power of the Triforce. Nepotrebno.
Na kraju istaknimo još i goruću boljku ovog albuma. To je produkcija. Teško je kad čovjek misli da sve zna i sve može, pa su ovaj album većinom producirali Li i Totman. Stvar zvuči sterilno, odlični Gee na bubnjevima zvuči kao ritam mašina, a Coen Jenssen (Epica) na klavijaturama izgubljen je u svemiru, kao da nije dovoljno što svojim stilom jednostavno ne paše u DragonForce. Vadim, gdje si? Kad samo pomislim što bi s ovim albumom napravio Flemming Rasmussen!!! Ili čak, ako već nikog drugog nema, Andy Sneap.
Još koja riječ o Alicii. Cura je kompetentna pjevačica, pa se postavlja legitimno pitanje zašto je nisu iskoristili u kakvom duetu. Ipak dobiva nešto prostora (Burning Heart, The Killer Queen) u kojem može pokazati par basovskih fint, a taj prostor djevojka i uspješno iskoristi.
DragonForce su na pola puta natrag prema staroj slavi. Da su izbacili očajnu Doomsday Party i zamijenili je s Power of the Saber Blade te izostavili nepotreban intro Prelude to Darkness, ovdje bih recenzirao album čija bi konačna ocjena bila barem za bod viša. Ali stvari se za bend mijenjaju u pravom smjeru, držim fige da će Sam slijediti ono što najbolje zna i da će nam idući put dočarati nešto slično albumu Sonic Firestorm (2004.).
Slatkiši: Burning Heart (s Alissom), The Killer Queen, Kingdom of Steel
7,5/10
Autor: Igorac
Popis skladbi:
- “Astro Warrior Anthem” 6:50
- “Power of the Triforce” 3:53
- “Kingdom of Steel” 4:45
- “Burning Heart” 5:55
- “Space Marine Corp” 6:17
- “Prelude to Darkness” 0:52
- “The Killer Queen” 5:49
- “Doomsday Party” 5:14
- “Pixel Prison” 6:42
- “Wildest Dreams (DragonForce’s Version)” (Taylor Swift cover) 2:50
Bonusi:
- “Astro Warrior Anthem” (featuring Matt Heafy and Nita Strauss) 6:50
- “Burning Heart” (featuring Alissa White-Gluz) 5:55
- “Doomsday Party” (featuring Elize Ryd) 5:16
- “Power of the Triforce” (instrumental) 3:53
Glazbenici:
Marc Hudson – glavni i prateći vokali
Herman Li – gitara, prateći vokali, production
Sam Totman – gitara, prateći vokali, produkcija
Alicia Vigil – bas, prateći vokali
Gee Anzalone – bubnjevi, prateći vokali
Dodatni glazbenik:
Coen Janssen – klavijature
Tehnička ekipa:
Damien Rainaud – produkcija, mastering, miksanje, inženjering
