Izdavačka kuća: Frontiers Music Srl.
Datum izlaska: 19. 4. 2024.
Produkcija: Praying Mantis
Trajanje albuma: 46. 46 min
Žanr: Heavy Metal / AOR
Ocjena: 8.0/10
Praying Mantis, veliki veterani britanskog melodičnog hard i heavy rocka koji su niknuli u vrijeme pokreta N.W.O.B.H.M., vraćaju se s još jednim novim studijskim albumom. Zove se “Defiance”. To je 13. studijski album ove dugovječne grupe i? Da. Zadržava artističku recepturu prethodnika, pa ga svi ljubitelji ove grupe već imaju u svojoj kolekciji.
Za sve vas koji ne znate o čemu je riječ, premotajmo brzo unatrag! U prošlost. Počeci Praying Mantis sežu u 1973. godinu, kad je osnovana grupa pod imenom Junction. Osnovala su je braća, vokalist i gitarist Tino te basist i vokalist Chris Troy, koji su i u današnjoj postavi grupe njezina pokretačka kreativna snaga. Uskoro su im se pridružili gitarist i vokalist Steve Carrol te bubnjar Dave Potts. Godine 1974. Junction su se preimenovali u Praying Mantis i priključili valu novih grupa koje su sudjelovale u oblikovanju pokreta zvanog ‘New Wave Of British Heavy Metal’ (N.W.O.B.H.M.). Karijerom koja se proteže kroz pet desetljeća grupa je zadržala prepoznatljivo mjesto na rock sceni te je svojim jedinstvenim zvukom i beskompromisnom predanošću skladanju vlastite glazbe utjecala na generacije glazbenika.
Dosta poetike! Praying Mantis, koji ove godine slave 50. obljetnicu postojanja, novim albumom zadržavaju glazbenu viziju prethodnika “Katharsis” (RockLine recenzija, 2022.), a istodobno ostaju vjerni svojim glazbenim korijenima. Grupu i dalje vode osnivači, braća Chris i Tino Troy, a društvo im prave vokalist Jaycee Cuijpers, bubnjar Hans in’t Zandt i gitarist Andy Burgess. Svi zaštitni znakovi grupe opet su tu. Oni koji definiraju samu bit glazbene supstance Praying Mantis.
Trinaesti album ispunjava obećanje grupe. Ni u čemu ne donosi artistički izazovne udarce koji bi pomicali kontinente ili izbacili magnetske polove iz osi. Praying Mantis se na njemu dakle drže smjernica glazbene formule koju vladaju u malom prstu lijeve ruke i u kojoj se osjećaju najsigurnije.
U Praying Mantis čuješ svašta što je utjecalo na prepoznatljiv stil grupe. I Queen, Uriah Heep, Sweet,…. No, obradu Rainbowova originala, klasika I Surrender, doista nisu trebali ugurati u redovni dio albuma. Ali očito je grupi ta skladba strašno draga. Obradi svakako ništa ne fali. Međutim, Praying Mantis to ne trebaju. Tu je polubaladna Forever In My Heart, koja djeluje razvučeno i pomalo ‘nažire’ zbog izdašnog vokalnog zamaha pjevača Johna Cuijpersa, što već graniči s pjevačkim vježbama crnogorskog zavijanja vukova sa Šarplanine. Zapravo su to trenuci albuma koji mu oduzimaju nešto kredibiliteta.
Produkcija je standard. I bliža je zvuku osamdesetih nego trendovskim dosezima nove ere. Razina glazbene zavodljivosti i pompoznosti albuma kao cjeline također. Ništa im u tom pogledu ne izmiče. Teatralna bombastika ostaje drugo ime grupe. Klaviature su u produkcijskoj konfekciji zapravo ravnopravne gitarskim frazama. Budući da je grupa oduvijek nadahnuto gravitirala traženju izražene muzikalnosti, Praying Mantis su i na novom albumu poseban hibrid klasične ere heavy metala i AOR glazbe. Refreni su u tom pogledu dijelovi skladbi koji donose raspoloženjski krešendo. Odmah ti uđu u uho i primaju od prve. Album dakle kojem se privrženici grupe mogu samo radovati raširenih ruku.
»Defiance« je dakle vrlo lijep i dobar heavy metal album okoštale škole osamdesetih. Prožet zvukom klaviatura koje intenzivno kontrastiraju gitarskim frazama jer su zapravo ravnopravne u gradnji samog zvučnog krajolika, s jasnim i središnje eksplozivno smještenim glavnim vokalom koji boje teatralne harmonije pratećih vokala (višegodišnja praksa grupe). Dotjerane Mid-eight dionice (s gitarskim solažama) pak sretno razgibavaju točke i unose na album zajamčeno visok i dinamičan razvoj događaja. Tu su naravno tercne harmonije – osobito tim elementom grupa podsjeća na svoje N.W.O.B.H.M. podrijetlo (album »Time Tells No Lies«, 1981. – u tom pogledu ostaje besmrtni klasik žanra).
»Defiance« je u usporedbi s prethodnikom »Katharsis«, koji je prožimala izražena tuga i trenutačno čak mrakobnost, svjetliji nastavak karijere . Vrijedi izdvojiti komad Give It Up s posebno privlačnim refrenskim napjevom, koji je u osamdesetima mogao postati čak i evergreen hit, a Praying Mantis su ovaj put na album stavili i izvrstan instrumental Nightswim, koji nagovara blago progresivno i izmamljuje mistično ozračje. Zanimljiv je dojam pri slušanju ovog albuma da njegovi najuzbudljiviji, teatralni i recimo kar izravno, zanimljivi trenuci dolaze upravo u slijedu posljednje četiri skladbe s vrhuncima u skladbama Standing Tall i Let’s See. Potonja je posebno zanimljiva po svom razvoju jer grupa tu opet koketira s elementima progresivnog rocka, ali nipošto intenzivno. U vrlo blagim otklonima, jer nikako ne skreće iz svojih kremenito istesanih glazbenih smjernica koje su prilično dobro poznate. A album zato raste iz minute u minutu. U smislu pompe i bombastike. U tom su pogledu Praying Mantis obavili studijski posao i svoju artističku misiju opet s velikom odlikom.
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. From The Start
2. Defiance
3. Feelin’ Lucky
4. I Surrender
5. Forever In My Heart
6. Never Can Say Goodbye
7. One Heart
8. Give It Up
9. Nightswim
10. Standing Tall
11. Let’s See
Praying Mantis su:
Jaycee Cuijpers – vokal
Tino Troy – gitara, prateći vokal
Andy Burgess – gitara, prateći vokal
Chris Troy – bas gitara, prateći vokal
Hans in’t Zandt – bubnjevi, udaraljke
