Nastupaju: Pomaranča (predgrupa: Metalsteel)
Datum: četvrtak, 6. 6. 2024.
Mjesto: Ljubljana / CUK Kino Šiška / Slovenija
Pomaranča je svima dobro poznato ime! Na ovaj ili onaj način. S pomarančama živimo svi. U smislu konzumiranja, ali i šire. Pomaranče naime vire sa svih strana, u zadnje vrijeme čak prilično neuspješno (primjer: Cedevita Olimpija, itd…) No, Pomaranča je i (vrlo vjerojatno upravo) središnji sastav koji je na prijelazu iz sedamdesetih u osamdesete svojim djelovanjem počeo postavljati slovenski heavy metal na noge. Prvijenac »Peklenska pomaranča« zauzima središte heavy metal svemira koji se postupno počeo graditi uz ovaj bend i još i danas nosi status ključnog albuma (za ono vrijeme) u našoj regiji. Ne samo u Sloveniji, nego su, budući da je tada postojala Jugoslavija, bend vrlo dobro poznavali sve do krajnjeg juga Makedonije. A dobro ga poznaju i danas!
Prilično iznenađujuća, svakako neočekivana vijest bilo je ponovno okupljanje sastava ‘o 45. obljetnici djelovanja’, pogotovo jer je dugi niz godina vladala duboka tišina. Sve je naime djelovalo kao da je i da će ostati lijepa uspomena. Posebno onih iz generacije kojoj je godina rođenja duboko u šezdesetima. Uspomena na neki herojski i neustrašivi bend velikog potencijala koji je već davno prestao s ozbiljnim djelovanjem. Zadnji koncert zabilježen je na festivalu Metaljtot Raspaljot 2019 u Laškom. Bilo je još nekoliko sporadičnih pojavljivanja – ako se ne varam 2006. i 2011., a zadnji koncerti benda na redovitijoj bazi bilježe se početkom prvog desetljeća novog milenija. A onda niotkuda. Novo rođenje. Supernova. Veliki prasak! Bend se vraća posebnim koncertom! Slijedile su najave da će se na koncertu povratka 6. 6. 2024. u CUK Kino Šiška snimiti koncertni album, obećano je reizdanje prva dva albuma (»Peklenska pomaranča« & »Madbringer«), itd… Ukratko, bend je ponovno tu!
Valja istaknuti da je u vrijeme prije tog ‘velikog praska’ prvo izašao film »Železne stopinje«, a za njim i knjiga. Ona je po izlasku doslovno ‘otopila’. Skokovito je razgrabljena. Film i knjiga bilježe razvoj metala u Sloveniji. Iznimno su važni, ako ne i ključni, jer se njihovim izlaskom nakon dugih, dugih godina fokus masa opet izdašnije usmjerio na slovenske glazbene korijene žanrova metala, ali i hard rocka. To je osobito važno kod mlađih generacija koje u one davne dane nisu imale priliku ‘disati’ i proživjeti ih. Kultni bendovi odjednom su opet postali traženi, poželjni. Istodobno je izlazak filma i knjige važan pokretač ponovnog povezivanja glazbenika. Svih generacija slovenskog metala. Malo prije 6. 6. 2024. izašlo je prvo reizdanje knjige »Železne stopinje«. U proširenoj verziji koja uključuje i obuhvaća još širu sliku i uvid u one davne dane metal pionirstva u Sloveniji! S nekoliko novih i nadasve obaveznih informacija koje originalni primjerak zbog raznih okolnosti nije uspio obuhvatiti. »Železne stopinje« prava su biblija koju mora pročitati i imati kod kuće svaki pravi ljubitelj distorziranog grmljavinskog zvuka! Obaveza. Metalski Abecedarij. S katekizmom, ako hoćete. Uopće prvi pravi dokument te vrste u Sloveniji. Prvi pravi povijesno dokumentirani zapis koji naposljetku utemeljuje pravu vrijednost slovenskom heavy metalu ‘prve ere’. Ere s prijelaza sedamdesetih u osamdesete i nadalje.
I tako se ponovno aktivirao i Mijo. Uz sve to podgrijavanje, naposljetku se zagrijao na odgovarajuću temperaturu. Dakle, i famozni Mijo Popovič. Uz neukroćeni zalet mladih glazbenika koji su ga posljednjih godina okruživali i bili spremni učiniti gotovo sve da ga vrate na pozornicu! I tako se i dogodilo. U Šiški ne samo kvintet, nego čak sekstet. No o tome uskoro u nastavku. Dodatnu iskru paljenja da je Mijo naposljetku ipak izdahnuo to objedinjujuće »DA« morala je pridonijeti i obrada pjesme Takoj se dava dol, koju su Matic Nareks i Tilen Hudrap napravili za Pomaranča, a izašla je prošlog prosinca.
Metal generacija! Metalska misa generacija! To bi bila neka oznaka svega što se događalo u Šiški te večeri. Koncertni događaj godine za slovenski metal bio je davno rasprodan i svi su bili tu. Baš svi. Naravno, svi koji su na vrijeme došli do ulaznica. U pola devet navečer na pozornicu su krenuli Metalsteel. Dakle oni koji su već preuzeli žezlo heavy metala od prvokategornika osamdesetih. Metalsteel su jedan od rijetkih slovenskih sastava, a u tom smislu i međunarodni fenomen, koji od osnutka 1999. opstaje u nepromijenjenoj postavi. Daša, Beni, Rok i Matej! Stalna eskadrila koja ne iznevjerava. U suglasju s imenom benda. A Metalsteel su cijelo vrijeme vrlo vrijedni i angažirani u svim smjerovima. Zadnji album “Spomenik” (2023, RockLine recenzija) zapravo je zbirka obrada slovenskih heavy metal klasika osamdesetih. Album posvete. Istodobno se bend prije koncerta u Šiški pobrinuo za reizdanje (samo u CD formatu) jako nedostajućeg i traženog prvijenca »Usoda« (2003), koji se već prodavao i u Šiški!
Velika pozornica i napokon, ali stvarno napokon, koncert benda na mjestu s karakteristikama koje su generirale vrlo dobar zvuk. Od koncerta Metalsteel dobiješ takoreći sve. Sve po što dolaziš. Prvenstveno izvrsnu uigranost i pravu dozu visokooktanskog izgaranja iz nakostriješeno grmećeg zupčanika ove suverene mašinerije. Uz potporu uzorno napunjenog prostora (mnogi posjetitelji su se vani ipak radije posvećivali dijalogu s alkoholnim derivatima). Tri četvrt sata u tren oka! Beni nakostriješen, odličan na vokalu. Svojom gitarom, solažom i općenito pozom djeluje kao neki Kai Hansen s prijelaza milenija benda Gamma Ray. Uz Roka u tandemu, gitaristima baš ništa ne promakne. Tu je spretni bas-gitarski žongler Matej i naravno sve one topovske plotune ‘snare’ granata neustrašivog lupanja Daše. Bend je nevjerojatno iskusan i točno zna, razumije i zna kako iskoristiti mogućnosti tako prostrane pozornice. Prilično lijepa skupina sljedbenika sudjelovala je i tijekom briljantne balade studijskog prvijenca »Usoda« – to je naravno skladba Topla je smrt, kojoj je u prvom dijelu društvo pravila još jedna klasika prvijenca, Novi svet. Bend je svoj nastup zaključio gromoglasno! Himnom Heavy Metal Is Our Religion. Tu su bile još apokaliptična power balada The End Of The World, pa dvije ‘otrovnice’ This is Your Revelation i Narcissus, zatim Forsaken By The Gods, pa nakostriješeno otvaranje nastupa s Becoming Human – ove dvije s najnovijeg albuma »Forsaken By The Gods« (2021, RockLine recenzija). Paklenih rifova nikako nije nedostajalo. Tu su bile još: klasika s albuma “Taste The Sin” (2005) Trapped In the Nightmare, pa nova Spomenik, koja dokazuje da bendu ni nakon 25 godina djelovanja ne nedostaje daha! Metalsteel su odsvirali i The Trip – jedan od vrhunaca albuma “Entertainment” (2010). Bomba, dakle! Pravo u čelo! Uz finalno Rokovo bičevanje svog Gibsona!
Pomaranča! Elegantno odjeveni gospoda pojavila su se na pozornici petnaest minuta prije deset. Silno nedostajući Mijo – u svakom smislu slovenska rock i metal legenda, u blještavo prugastom sakou kojeg bi mu rado maznuo, kad bi mogao, i Michael Sweet iz Stryper. Mijo je bio najviše ‘glam’ te večeri! S druge strane i skroz desno Tomaž Žontar, drugi član originalne postave. Na podiju s klavijaturama. Jasno i razgovijetno istaknut! A onda svi ti vrelokrvni pastusi silovitog zaleta i žara koji su si na slovenskoj, ali i međunarodnoj metal sceni, na temelju reputacije i talenta, već izborili konkretnu prepoznatljivost. Počevši od basista Tilena Hudrapa, kojeg vrlo dobro poznaje metal svijet na globalnoj razini, tu je iskusni bubnjar Matjaž Winkler (među ostalim Shutdown, Stare Device, Keller) – podignut visoko na orijaškom podiju, a na vokalu zapanjujući Matic Nareks, koji je Pomaranča pomogao već 2019. u Laškom…. Koža, bodlje, lanci, sunčane naočale, zveckanje, zvonjenje, … Metal!
I onda je bio onaj ‘tip’ – žestok gitarist. Edi Žorž. Neanonsirani šesti jahač! Brižno čuvana tajna. Tko malo prekopa po povijesti Googlea, brzo će otkriti da je čovjek u prošlosti svirao s Fosgen (gledali smo ih 14. 7. 2007. u Velikom Ubeljskom pred Pink Cream 69 i, među ostalima, bendom Divlje jagode – Edi je već tada ‘palio’ – čitajte linkani izvještaj). Još je logičniji izbor njegova integracija jer Edi djeluje u ‘posvetnom’ (tribute to) bendu Madbringer, koji svira? Pomaranču, naravno. A zašto su svi šutjeli da će Pomaranča nastupiti kao sekstet i bili prije koncerta oglašavani i najavljivani kao kvintet, pitanja su za neku drugu adresu. Od prvog dana ‘reuniona’ bilo je jasno da je integracija dodatnog gitarista smislena i dobrodošla. Ovo više nisu osamdesete i pitanje je koliko je Mijo zapravo držao gitaru u rukama i vježbao u vrijeme dok ga godinama nisu viđale pozornice.
Teret ove predstave vukao je svom žestinom Matic. Od prve do zadnje sekunde tog nastupa. ‘Strašni’ Matic Nareks. Stvarno fantastičan vokalist. Kad ga slušaš i promatraš, postaviš si pitanje: »Matic, pa što još uopće tražiš u Sloveniji? Inozemstvo te zove!« Čovjek ima izniman sluh. Uz izvanredne vokalne akrobacije lakog nadilaženja više oktava. Otpjevao je sve do u dlaku. Skladbe su upravo zahvaljujući orijaškoj vokalnoj izvedbi Matica cijelo vrijeme zadržavale izvedbenu cjelovitost i suverenost na visokoj razini. Nepokolebljivi pjevač doista je preuzimao žarišnu ulogu svojim nastupom. Čak i u nekom od prijelaza, kad je trebalo iz ‘mid-eighta’ prijeći natrag u glavni rif ili finalni refren – pa je netko malo ‘odlutao’ po svome odnosno ušuljale su se izvedbene ‘nesuglasice’ u ekipi, Matic je to svojom snagom i autoritativnošću vrhunski prikrivao! Već samom pojavom! Zato kakav ‘promašaj’ nikako nije smetao. Daleko od toga. Svi smo uživali. Fantastična set lista. Adrenalinska žurba dugo očekivane pozornične reinkarnacije klasika Pomaranča! Od početka do kraja! Sa dva ‘otrovna’ bisa. Narod je dobio gromoglasno ispunjenje želja! Točno ono po što je došao. Svakako su uzburkale duhove dodatne Nord klavijature. Odgovor je bio poznat nakon što je za njima sjeo kao posebni gost Mitja Petrovič, koji je s bendom surađivao u devedesetima.
Pozornička agilnost je dopadljivo teatralna. Mnogo zasluga za to imaju i vještine, talent i međunarodno iskustvo basističkog asa Tilena Hudrapa, koji je svojim sugestijama o vještom iskorištavanju pozornice morao utjecati na konsolidaciju seksteta (još u vrijeme uigravanja). Kad ovako slušaš Pomaranča i to opet nakon nekoliko godina koje su se odvrtjele, a pritom nisi stavio nijedan njihov službeni glazbeni dokument u player, i još ih poslušaš uživo, nevjerojatno je spoznati koliko su moćne te fraze nastale u osamdesetima. Kako briljantno odzvanjaju 40 godina kasnije. I dalje. Zimzeleno, bez trunke hrđe! Kaljeno! Od najplemenitijeg čelika! Fraze za vijeke vjekova! Toga ti nitko ne može oduzeti. Dovoljna je sama misao koja sama po sebi izaziva naježenost! I onda stojiš tamo, pred njima. Pred rondoom svih tih zaista bezvremenskih fraza! Ahhh… i naravno. Treba ocijeniti zvuk. U ukupnom zbroju vrlo lijep zvuk. Samo se sprijeda Žontara ponekad nije najbolje čulo. Izvedba komada s prvijenca nužno traži klavijature! Tomaž je bio obavezan. Kao dio izvornog genoma benda, možda čak obaveznije nego što i sam zamišlja!
Nakon izvedbe skladbe Vse pesmi kličejo za njo (riječ je o ‘izgubljenoj’ skladbi koja je nastala u vrijeme snimanja albuma “Takoj se dava dol”, ali nije uvrštena na album), slijedi pauza koju je bend prekinuo jednom od ‘najslađih’ skladbi karijere, a to je odlična Your Eyes Call Me Back To Tokyo! Nakon zaključka regularnog dijela s biblijskom klasikom Goba zla, slijedi silovit nalet u veliko finale! Publika je sama mogla pogoditi koje su dvije točke slijedile. Soldat i Uniformiranci. Soldat je komad stoljeća. U kraj ga vodi poznata solaža. Ucijenjenog Mija morali su dečki prijelazom gotovo prekinuti, čovjek bi inače s velikim veseljem odsolirao još koji krug ili dva! Cijela dvorana se bezgranično uživjela u bis! Pjevala je jednoglasno! Lude emocije. Jedinstveni osjećaji. Teško opisivo iskustvo. Publika je dala svoje! U skladbi Uniformiranci pojavljuje se na pozornici Zlatko Magdalenič, treći još živući član originalne Pomaranča! A s njim i Boris Krmac, koji je nakon Magdaleničevog odlaska preuzeo vokalno kormilo benda. Već samo nekoliko koraka obiju legendarnih figura slovenske metal scene po pozornici donijelo je jamstvo jednog od definitivnih vrhunaca cijele večeri, koji je dodatno raspirio vatru u srcima velike nostalgije posjetitelja! Među njima se nalazio velik dio onih koji se mogu pohvaliti slikovitim kolažem priča vezanih uz vrijeme metal pionirstva u Sloveniji. Okupljanje Pomaranča ispisalo je novi list u povijesti slovenskog metala, o kojem će se još dugo govoriti! Uvijek govoriti.
Pomaranča, svježe nauljen i osuvremenjen stroj vremenske međugeneracijske letjelice, nakon nastupa u Šiški spreman je, ako želi, i na više. Na koncertu se našla čak i snimateljska ekipa jednog od srpskih medija. Zato je jasno da bendu stoje otvorena vrata ne samo slovenskih pozornica, nego Pomaranču želi vidjeti i publika iz regije bivše zajedničke države! To su inače insinuacije autora ovih redaka za veliko finale ove koncertne recenzije. Opcija postoji. Vrijedi je iskoristiti. Sve ovisi o Popoviču, njegovim željama, njegovoj volji i spremnosti. Na kraju krajeva, a s obzirom na zalet mladaca nove ekipe oživljenih Pomaranča, ne bi bilo nikakvo iznenađenje da aktualna inkarnacija sastava složi koji novi komad! I novu ploču. Stvari su se poklopile. Ne samo za jedan koncert u kojem smo bezgranično uživali baš svi, nego možda i za nešto više!
Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Metalsteel – setlista:
1. Becoming Human
2. Forsaken By The Gods
3. Spomenik
4. Trapped in the Nightmare
5. Novi svet
6. This Is You Revelation
7. The End
8. Narcissus
10. Topla je smrt
11. The Trip
12. Heavy Metal Is Our Religion
Pomaranča – setlista:
1. Madbringer
2. Poljub odprtih ust
3. Ne verjemi očem
4. Mora
5. Šminka
6. Smrkljica
7. Moli s kom si legla nocoj
8. Orgia
9. Takoj se dava dol
10. Do neba iz pekla
11. Vse pesmi kličejo za njo
12. Your Eyes Call Me Back to Tokyo
13. Release
14. Got to Be
15. Goba zla
—bis—
16. Soldat
17. Uniformiranci
