Marco Mendoza – povratak srčanog baskitarskog majstora i portoroška rock detonacija! (2024)
Marco Mendoza
petak, 14. 6. 2024.
Portorož / Rock’N’Roll Circus / Slovenija
Marco Mendoza je glazbenik koji ima poprilično priča u džepu. U karijeri je vidio doslovno sve. Zadnja veća grupa s kojom smo ga gledali bili su The Dead Daisies, a ako tome pribrojiš njegovo silovito i uspješno ‘hodanje po užetu’ u sastavima poput, među ostalima, Whitesnake, Ted Nugent, Thin Lizzy i Journey, jasno je da s tim glazbenikom nema šale.
Uza sav sjaj koji mu je u karijeri pripao, Marco je poznat kao ljubitelj svete jednostavnosti. Rado nastupa po klubovima. U samostalnoj režiji, obično s dvojicom drugara, bubnjarom i gitaristom. U formatu trija, gdje Mendoza uz sviranje basa brine i za glavne vokale. Album »New Direction« (2022) tek je četvrti Mendozin samostalni album, no izašao je nakon prethodnika »Viva La Rock (2018) u relativno kratkom vremenskom razmaku.
Nova samostalna turneja i novi posjet Sloveniji. Obalni. Nakon onog svibanjskog prije šest godina, kad je svratio u izolski Hangar Bar, ovaj put put ga je odveo u Portorož i tamošnji Rock’N’Roll Circus, koji je tom prigodom prvi put posjetio i naš medij. Čovjek je na koncertno mjesto stigao kao veliki gospodin. U bijelom oldtimeru, koji se u tim krajevima može često vidjeti. Vozio ga je njegov vlasnik – stasiti obalni rocker i vlasnik muzeja The Rolling Stones, Slavko Franca, koji svojom predanošću na tom kraju Slovenije drži tri vogala rock’n’rolla, da se on posve ne utopi u plimi ‘narodnjaka’ i ostale glazbene ‘navlake’, koja u svom iskazu izdrži točno nula decibela distorziranih gitara. Nakon što je Slavko u stilu profesionalnog taksista otvorio vrata Marcu, ovaj se poput strijele izbacio sa suvozačeva sjedala. Bilo je negdje oko deset navečer. Pritom je Marco brzo mahnuo nekolicini promatrača na ulazu u klub i odjurio u njegovu unutrašnjost. Nije prošlo ni pet minuta, a već je udarilo po snare bubnju. Ekspresni ‘soundcheck’, a za njim izravan juriš na pozornicu s uvodnom Take It To The Limit s Marcova najnovijeg solo albuma »New Direction« (2022).
Dobar sat vremena prvoklasnim hard rockom začinjen koncert, u kojem su Mendozi na pozornici društvo pravili gitarist Drew Lowe, najpoznatiji po suradnji s izvrsnim britanskim hardrockerima Inglorious, te bubnjar Chris Allan (Dan Byrne), tekao je kao podmazan. Naoštren. Fraze koje su temeljito poljuljale nosive stupove prostora. Posjet je mogao biti malo veći. Pogotovo s obzirom na to da je ulaz bio besplatan, uz konkretnu reklamu. No jasno je da su generacijski jazovi nepremostivi. Ispred kluba se gurala gomila ljudi . Mladeži. Posvuda, samo na rock koncert ne dolaze. Takav je život. No, generacija koja je tu glazbu živjela u tinejdžerskim danima svakako stvari doživljava drukčije i zajedno s Mendozom zahvalno stari i sazrijeva.
Kao pravi basist, koji je opet isporučio odličan šou. Nabijen energijom, odlučan i konkretno nabrijan. Pogotovo kad uzmeš u obzir da Mendoza marljivo skuplja godine na svojim plećima. Lowe i Allan više su nego opravdali svoju poziciju u triju i u ulogama legionara turneje, isporučujući svoju suverenost i vrhunskost. U suzvučju profesionalnosti. Marco se držao u skladu sa standardima na koje smo kod njega navikli. Smetao je samo slabije čujan vokal, što je kako su minute prolazile sve više dolazilo do izražaja. No čovjek je svojim karizmom, poticanjem, koketiranjem, što spada u prekaljeni arsenal rutine, držao publiku cijelo vrijeme u željenom elementu. Visoko na krilima. I to je prevagnulo.
Većinu repertoara Marco je podredio predstavljanju najnovijeg albuma New Direction (spomenuta Take It To The Limit, Scream And Shout, Light It Up, New Direction) i prethodnika »Viva La Rock« (Sue Is On The Run, Sweetest Emotions, Rocket Man), a naravno, zanimljivo je bilo pratiti i adaptacije, kojih je ovaj put bilo manje nego što ih inače sadrže njegovi samostalni koncerti. Već u prvom dijelu koncerta Mendoza se poklonio svom nekadašnjem poslodavcu Tedu Nugentu, kad je trio izveo žestoku Hey Baby. Negdje na sredini dečki su slikovito kupovali vrijeme razvučenom bluesrockovskom tužaljkom Hole In My Pocket, koju nalazimo na albumu “Piranha Blues” ‘vlasnika’ Neala Schona, pri čemu su lukavo usred nje ubacili »Give Peace a Chance« i tako, u vrijeme kad je pjevanje preuzela publika, mudro štedjeli energiju. U završnom dijelu koncerta bend je izveo i Thin Lizzy klasik Chinatown.
Marco je s drugarima dakle isporučio upravo ono po što smo došli. Odličan hard rock i rock’n’roll žur. Kratko, jezgrovito. Bez puno okolišanja. Potpunim frontalnim napadom. Vokalni nastup ostaje diskutabilan jer je, bez obzira na pojačanu aktivnost tonskog tehničara, koji je u vrijeme slabije čujnosti vokala skakao od mikrofona do miksete na laptopu, djelovalo kao da čovjeku pred kraj nastupa nedostaje daha.
No kao što rekosmo. Karizma i suvereni šus na krilima odličnih gitarskih fraza i čvrstog ritmičkog ljuljanja! Sadržaji iz prethodne rečenice dakle su zajamčili izuzetno lijepu i energičnu rock večer. Nadajmo se da je ‘novi smjer’ Marca Mendoze usmjeren prvenstveno na njegovu samostalnu karijeru i da će se u naše krajeve uskoro vratiti s idućim studijskim albumom!
Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
