Warlord: Free Spirit Soar

0 147

Izdano: 10.5.2024. u izdanju High Roller Records
Produkcija: Jimmy Waldo, Giles Lavery
Trajanje: 56:30
Žanr: US Prog/Power


“Prog Power za melankolike”

Tragikomedija »Gospodar rata« čita se otprilike ovako:

Dva potomka grčkih doseljenika s megalomanskim težnjama, nazovimo ih Mark i Bill, u Kaliforniji osnuju bend pod imenom Warlord. Usred glam revolucije bend svira krajnje melankoličnu inačicu power prog metala s kršćanskim podtonovima u tekstovima. Izdaju jedan EP, a ubrzo zatim i LP (na kojem su uglavnom još jednom snimljene skladbe s EP-a i nekoliko novih). Budući da je bend u Billovoj i Markovoj glavi puno grandioznije zamišljen i djeluje na puno široj sceni od prizemnih glamera, naravno da neće skupljati koncertne kilometre po prljavim klubovima na Sunset Stripu. Bend unajmi napušteno kazalište i tamo odsvira lažni koncert bez publike. Cijelu stvar izdaju 13 godina kasnije, kad to naravno više nikoga ne zanima. Od deset skladbi koje su do tada uspjeli napisati izdaju još dvije kompilacije, jedna se čak zove »Best of Warlord«, i onda bend propadne. Bill sa ženom, zbog koje je raspustio Warlord, osnuje ultra kršćanski bend Lordian Guard, a Mark ode bubnjati u Fates Warning.

Nakon toga se događa svašta, bend veselo prerađuje, nasnimava, remiksira, masterira, dopunjuje, snima s gostujućim pjevačima (Joacim Cans iz HammerFall) i okreće manje-više istih deset skladbi. Albumi koje izdaju u idućim desetljećima nekako prolaze mimo mojih budnih ušiju.

A onda se ove godine u mojim preporukama na omiljenom internetskom glazbenom kanalu počne pojavljivati najnoviji album Free Spirit Soar. Neko sam se vrijeme opirao, a onda – zašto da ne – nekoliko puta preslušao stvar i brzo shvatio da bez problema sjeda na mjesto zaboravljenog nasljednika LP-a … And the Cannons of Destruction Has Begun iz 1984. Zvukovno, tekstualno i glazbeno. Kein Problem, ja?

Da kažem da je u međuvremenu 2021. umro gore spomenuti Bill, gitarist William Tsamis. Moglo se očekivati da će bend bez jednog od vođa prestati s radom. Ali ne, Mark je odlučio da će iz starih Billovih snimaka, nekoliko zaboravljenih Lordian Guard skladbi i s novom postavom snimiti još jedan album. Koliko čitam, sve su gitarske dionice restaurirane Billove snimke, tek je nekoliko ukrasa dodao novi gitarist Eric Juris.

EP Deliver Us iz 1983. i gore spomenuti LP negdje su krajem osamdesetih redovito se vrtjeli u mom kazetofonu i bio sam prilično veliki obožavatelj obaju izdanja, iako sam o samom bendu znao vrlo malo. Kao što sam spomenuo, album s Joacimom na vokalu (Ashes To Ashes iz 2002., iste godine imali su prvi službeni koncert na festivalu Wacken Open Air) neprimjetno je prošao mimo mojih ušiju, a svi sljedeći također.

Produkcija, koju su odradili pjevač Giles i basist Philip, odlično sažima mutan i napola amaterski zvuk koji je prevladavao na snimkama Warlorda u osamdesetima. Melankolične i zloslutne melodije opet su tu, malo euro power metala tu i tamo proviri (Conquerors, naslovna skladba), puno je očaja i mračnjaštva. Pjevač Giles odlično odrađuje svoj posao, svoj vokal precizno prilagođava atmosferi u pjesmama. Pjevači su u Warlordu uvijek bili sporedni, Bill je više puta ponovio da su u njegovu glazbenom izričaju potrošna roba. O pojedinim glazbenicima ne bih previše raspredao, Mark je naravno zvijer za bubnjevima, a Billovo fraziranje i sviranje solo dionica ionako je unikat u svijetu ozbiljnog heavy metala. Vrijedi spomenuti da su klavijature u usporedbi s originalnim prvim izdanjima dosta više u prvom planu i često čak u vodećim melodijama nadjačaju gitaru.

Album drži slušatelja u šahu cijelih sat vremena bez nekoliko minuta, vrhunske stvari slijede jedna za drugom. Možda mi nedostaje neka prava tužaljka u stilu Soliloquy s prvog LP-a, ali čovjek ne može imati sve, zar ne?

Sumnjam da će bend ovim albumom steći nekog novog obožavatelja, ali za tipove poput mene ovo je putovanje u prošlost udobnim vlakom s parnom lokomotivom, gdje tutnjavu po tračnicama zamjenjuju precizne Markove udaraljke.

Melankolično, astralno, majstorski i vintage.

Bombončići: Gotovo sve skladbe, rekao bih.

Ocjenu ću ovaj put preskočiti jer album treba slušati iz određene vremenske perspektive i takav retro zvuk nekako se ne može ispravno i pošteno ocijeniti u godini gospodnjoj 2024. Definitivno ću pak još jednom preslušati sve albume između, da čujem jesu li stvarno tako loši kako mi se činilo kad su izašli.

Autor: Igorac


Popis skladbi:
1. Behold a Pale Horse
2. The Rider
3. Conquerors
4. Worms of the Earth
5. The Watchman (bonus track)
6. Free Spirit Soar
7. The Bell Tolls
8. Alarm
9. Twin (bonus)
10. Revelation XIX

Glazbenici:
Mark Zonder – Bubnjevi
Philip Bynoe – Bas
Eric Juris – Gitare
Jimmy Waldo – Klavijature
Giles Lavery – Vokali

Tehnička ekipa:
Velio Josto – Naslovnica
Patrick W. Engel – Mastering
Andre Turoff – Oblikovanje
Riccardo Demarosi – Miks
Jimmy Waldo – Produkcija
Giles Lavery – Produkcija

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići