Izdavačka kuća: Spitfire Music / Steamhammer / SPV Records
Datum izlaska: 6. 9. 2024.
Produkcija: Marti Frederiksen
Trajanje albuma: 36.39 min
Žanr: Hard Rock
Ocjena: 8.0/10
The Dead Daisies, hard rock kvintet koji je 2012. na noge digao australski financijski mogul David Lowy, ovog se rujna vraća na scenu sa sedmim albumom, što je s obzirom na relativno kratku povijest djelovanja pothvat vrijedan svakog divljenja. Pogotovo uz činjenicu da se u istom razdoblju u ovoj grupi izmijenio cijeli garnizon izvanrednih glazbenih talenata koji su u prošlosti svirali u sastavima kao što su, među ostalima, Guns N’ Roses, Thin Lizzy, Whitesnake, The Rolling Stones, Journey, Rob Zombie i The Cult. Zato se ovoj grupi posve opravdano često lijepi nadimak ‘super rock sastav’. Tome možemo dodati i Deep Purple i Black Sabbath, jer je između 2019. i 2023. s grupom snimio dva albuma i Glenn Hughes, koji je u tom razdoblju preuzeo bas gitaru i, naravno, vokalne dužnosti.
Glenn je dakle napustio The Dead Daisies, a u njih se vratio vokalist John Corabi (ex-Mötley Crüe). Pogodili ste. S Corabijem se The Dead Daisies novim albumom vraćaju na album »Burn It Down« (2018.) – posljednji album The Dead Daisies snimljen u postavi s Corabijem prije nego što je napustio grupu. Basist je odsad Michael Devin, koji zajedno s Douglasom Aldrichem novoj postavi donosi još više DNK bivših članova Whitesnakea. Još jedan detalj. »Light ‘Em Up« snimljen je bez bubnjara Briana Tichyja, a bend se za koncertne usluge ponovno obratio Tommyju Clufetosu. Ukratko, rokade u postavi ovu grupu prate neprestano. Očito su Lowy i ekipa opet htjeli promjenu, a Hughes se time nije nimalo opterećivao jer je stalno do grla zauzet i prednost daje solo karijeri, pri čemu ne isključuje ni povremene manevre s Black Country Communion. Zato je »Light ‘Em Up« primjetno drugačiji album od svega što su The Dead Daisies prije snimili s Glennom. Glenn je naime glazbena persona koja gdje god se pojavi, pa čak i bez obzira na žanr, donosi stjenovitu umjetničku promjenu, a toga nisu bili pošteđeni ni albumi »Radiance« (2022.) i »Holy Ground« (2021.), koji su u velikoj mjeri ‘vrlo Hughes albumi’. Corabi svakako nije tako dominantna figura kao Glenn, zapravo mu u tome ne dopire ni do koljena, ali je njegov dolazak svakako dobrodošao, jer su Lowy i ekipa tako ponovno zasvirali u ekspresivnom formatu s osjećajem veće opuštenosti, osobito zbog ravnopravnije raspodjele energetskih silnica među članovima nove postave, iako se The Dead Daisies ponovno vraćaju iz formacije kvarteta u kvintet, što znači da Lowy mora plaćati jednog zaposlenika više. No to je za Lowyja najmanji problem. Odsad je Aldrich po karizmi daleko najveći magnet i dominantna figura. Gitarist, dakle, kojeg je u tom pogledu krotio samo legendarni, rekli bismo čak svemoćni, Hughes.
Idemo na materijal. Zapravo ništa posebno, ništa što The Dead Daisies već nisu pokazali u prošlosti. Riječ je o vrlo kratkom ostvarenju koje nagovara izravno. Po trajanju mjeri manje od 37 minuta, što je vrlo dobro. Na njemu, dakle, nema ‘krađe vremena’. Grupa ne okolišava, odmah prelazi na bit, što znači da se na izdanju nalazi devet oštrih rušilaca i odlična udarna balada Love That’ll Never Be. Uvodni dio albuma vraća energiju u vrijeme albuma »Burn It Down«. Otvaranje naslovnom skladbom po fraziranju podsjeća na Long Way to Go (»Make Some Noise«, 2016.). Prvoklasni rušilac napjevnog refrena koji se pokazuje ne samo kao odlično otvaranje albuma, nego i kao prvoklasni kandidat kojim grupa može otvarati koncerte nove turneje. I Wanna Be Your Bitch tipična je pjesma koju The Dead Daisies nikad ne bi mogli snimiti u postavi s glazbenikom kakav je Glenn Hughes. Za nešto takvo na poziciji frontmena trebaš kicoša poput Corabija. Ova skladba otkriva zašto su ga Mötley Crüe nekoć davno uzeli u svoju ekipu, a pjesma koketira čak i s punk retorikom. Ravno u čelo! Tu je I’m Gonna Ride, gdje se visokooktansko izgaranje na jahanju orijaškog rock’n’roll plimnog vala nastavlja, a kontrastnu ulogu u pjesmi preuzima i Devinovo intenzivno ‘kopanje’ po bas gitari. I’m Gonna Ride jedan je od najvećih ‘upaljača’ koji te na albumu zgrabi u tren oka. Prva polovica albuma juri nezaustavljivo i izvlači najbolje iz svjetova klasičnog hard rocka, glam metala i, kako rečeno, sadrži i prstohvat konotacije punk rock garažiranja. Galop serije adrenalinskih rock’n’roll šamara grabi, dakle, bez kočnica.
Druga polovica albuma nosi čak nešto više koketiranja s elementima klasičnog rocka sedamdesetih. Back To Zero druži se s polutonskim zavojima, što kulminira u izrazito mračnom (gotovo ‘Sabbathovskom’?) refrenu, dok Way Back Home u vodećoj frazi duguje zahvalnost za inspiraciju Led Zeppelinu i njihovoj pjesmi The Rover. Tu je prepredeni skretanje s prokleto učinkovitim izletom u rock’n’roll rally šus uz Take A Long Line, koja je ujedno skladba albuma s najvećom dozom šaljivosti i zafrkancije. My Way And The Highway u harmoniziranju kitice otrovno povlači prema energiji The Rolling Stonesa. Odlična balada Love That’ll Never Be više nego učinkovito razgibava dinamiku albuma pred sam kraj, dok završna Take My Soul nosi prizvuk Delta-Blues retorike, a Aldrich u rješenjima unutar ove skladbe ponovno izdašnije podsjeća na svoju vječnu fascinaciju likom i djelom Led Zeppelina. Bombastičan završetak ovog jedinstveno rušilačkog izdanja koje većinom nagovara iskonskom rock’n’roll neobuzdanošću, što je njegova najveća vrlina. Udari, preuzme, zavede! U tren!
Album »Light ‘Em Up« servira točno ono što su dečki tražili i željeli! Servirali su album bez ikakvog komplicIranja i pritom su se u studiju slobodno prepustili golog energiji rocka da ih vodi i nosi! Kočnice su potpuno popustile. »Light ‘Em Up« je album koji ti odmah uđe pod kožu, tako odlično uprizoruje bitne elemente iskonskosti rock and rolla! Grupa dakle njime ne posiže ni za čim novim. To niti nije bila svrha albuma. Energetski se novi album vraća u vrijeme trećeg i četvrtog albuma grupe te u blistavom nizanju deset rock’n’roll šamara nudi novu kanonadu bezobzirne drskosti visokooktanskog izgaranja.
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Light ‘Em Up
2. Times Are Changing
3. I Wanna Be Your Bitch
4. I’m Gonna Ride
5. Back To Zero
6. Way Back Home
7. Take A Long Line
8. My Way And The Highway
9. Love That’ll Never Be
10. Take My Soul
Postava:
John Corabi – vokal, akustična gitara
Douglas Aldrich – gitara, prateći vokal
David Lowy – gitara
Michael Devin – bas gitara, prateći vokal
Tommy Clufetos – bubnjevi
