Steve Hackett na čarobnoj padovanskoj avanturi, gdje posjećuje mistični kit janje s Broadwaya (2024)
Steve Hackett
subota, 2. 11. 2024. od 21.15 h do 24.00 h
Padova / Gran Teatro Geox / Italija
Steve Hackett danas se smatra jednim od najvažnijih gitarista u popularizaciji sviranja električne gitare. Same uvedbe tog instrumenta u razvojne osi rocka i rolla! Na prijelazu iz šezdesetih u sedamdesete. Taj nevjerojatno kreativni glazbeni umjetnik bio je naime točno ondje kad je ‘puklo’. U evolucijskom smislu rocka i rolla! Nakon tog praska iznenada su niknuli sastavi: Yes, King Crimson, E.L.P., Gentle Giant, Camel, Jethro Tull, Van Der Graaf Generator i? Genesis, naravno. U usporedbi s nabrojenima (uz Crimson i Yes), daleko najvažniji u popularizaciji žanra zvanog progresivni rock.
A naš Steve? Nevjerojatno čvrst i mladenački 75-godišnjak, bez kojeg je nemoguće zamisliti zvuk Genesisovih albuma iz klasičnih vremena, odnosno sve što su Genesis stvorili od albuma “Nursery Crime” (1971) do “Wind & Wuthering” (1976), i 2024. održava svu vitalnost i snagu, koja ostaje konstanta još od onog sudbonosnog dana kad je donio prijelomnu odluku da napusti Genesis i krene u samostalnu karijeru. Steve je na tom samostalnom putu objavio seriju fenomenalnih albuma na kojima se umjetnički okušavao u svim mogućim žanrovima i spajao ih. S genijem samoniklog umjetništva. Jedinstveno! Pritom je cijelo vrijeme ostajao vjeran svojoj izrazito posebnoj gitarskoj tehnici, za koju gitaristi, od Eddieja Van Halena do Briana Maya, Alexa Lifesona i Stevea Rotheryja, priznaju da je Hackettov pristup sviranju gitare na njih snažno utjecao. S jedne strane jedrovita nota neoklasicizma, a s druge stalna sklonost eksperimentalnom stavu, koji u umjetnosti neprestano isprobava neisprobano, i ove je godine donio izvrstan novi studijski album »The Circus And The Nightwhale« (RockLine recenzija), koji jednostavno više nego zaslužuje scensku interpretaciju!
Da Slovenija ne graniči s Italijom i da Talijani kao nacija nisu tako općenito skloni naslijeđu progresivnog rocka, o našim posjetima koncertima Stevea Hacketta mogli bismo samo sanjati! Ovako je, zahvaljujući izuzetnoj popularnosti na tlu naše zapadne susjede, gotovo svake godine prisutan i u Italiji, gdje odsvira kraću turneju s odabranim paketom datuma i barem jednim koncertom koji gravitira bilo Furlaniji i Julijskoj krajini, Venetu ili padovanskoj regiji. Dakle, na lokacijama koje su za jednodnevni izlet autom iz Slovenije vrlo prikladne.
I tako se dogodilo da je Steve Hackett ponovno posjetio zborno prizorište koje se može pohvaliti odličnom akustikom – to je Gran Teatro Geox u Padovi, gdje smo ga već uhvatili u rujnu 2015 i u studenom prije dvije godine! Kao što je običaj posljednjih nekoliko godina, Steve uvijek slaže setlistu s repertoarom koji svira u dva koncertna dijela s pauzom između. U prvom svira komade iz svoje samostalne karijere, a u drugom strogo Genesis komade. Na prošle dvije turneje temeljito je obradio Genesisove albume »Selling England By The Pound« i »Foxtrot«, a bilo je vrijeme da se na sličan način prihvati i monumentalnog dostignuća skupine Genesis, izuzetnog »The Lamb Lies Down On Broadway«, koji je izašao 1975. Budući da je album izvorno dvostruk, a trajanje Hackettovih koncerata ne prelazi dva i pol sata (s bisom), ovaj je put s netom spomenutog albuma, kojem je posvetio novu turneju, za izvedbu uživo morao odabrati samo vrhunce!
Gran Teatro Geox bio je tako reći ponovno rasprodan! Kroz godine se za ovo prizorište prilijepila slava svojevrsnog progresivnorockovskog hrama, što je posve opravdana oznaka, jer smo ovdje među ostalim gledali izvođače poput: Alan Parsons Project, Yes, Chicago, Marillion. Ukratko. Glazba poslana od anđela s nebesa. A kad se s njom susretneš, sve što moraš učiniti jest udobno se zavaliti u svoju stolicu, zatvoriti oči i uživati u remek-djelima! A s Hackettom i njegovim koncertima uvijek je tako. Drukčije ne može biti i drukčije nikad neće ni biti.
Sat pokazuje petnaest minuta iza devet navečer i s poslovičnom točnošću prizorište se obavija tamom. Kad su ljudi zamijetili kretanje poznatih silueta na pozornici, uzavrili su. Jedinstveno i gromoglasno pozdravili su Hacketta i ekipu. Seksteta zauzima položaje – zapravo kvinteta – vokalist Nad Sylvan uskočio je na pozornicu malo kasnije. Evo ga. Prvi komad! People of the Smoke i predstavljanje aktualnog samostalnog albuma »The Circus And The Nightwhale«, gdje je Steve preuzeo vokal. Huronsko oduševljenje među dobrih tri tisuće glava brojnom publikom! Lijevo od Hacketta Jonas Rheingold s crvenim Rickenbackerom, iza fenomenalni i svuda traženi bubnjar Craig Blundell (među ostalim Frost*, Steven Wilson), a desno od Hacketta posebno vjerni pajdaši, klavijaturist Roger King i Rob Townsend, koji se brine za sva moguća puhačka, dodatne klavijature i udaraljke. Postava, dakle, koja je već godinama nepromijenjena. Zato nevjerojatno uigrana i podmazana. Zvuk je od prve odsvirane note pa sve do zadnje – ona je odjeknula negdje oko ponoći – bio besprijekoran. Izvedba ništa manje. Bez promašaja. Pa, barem u očima i ušima laika kojem pripadaju ovi skromni redci.
Bend je uvodno ustrajao na najnovijem albumu. I u Circo Inferno glavni je na vokalu ostao Hackett (Sylvan ga je podupirao pratećim vokalom), a onda je za treći komad – sasvim instrumentalni These Passing Clouds, prvi put u potpuni prvi plan stupilo Hackettovo sviranje gitare, kojem je društvo pravio razigrani sopran saksofon Roba Townsenda. Hackett je u repertoaru zadržao svoje komade koje je izvodio već na prošloj turneji, pri čemu je prvi dio sve vrijeme rastao u atmosferi. Prema atmosferičnom krešendu koji je donijela fantastična ultra-mračna klasika Shadow Of The Hierophant s albuma “Voyage Of The Acolyte” (1975), gdje se posebno izvježbao izvanredni Craig Blundell s beskrajnim bubnjarskim rafalima po tom-tomovima! Svoja priča uvijek je klasika Every Day sa Spectral Mornings, s fenomenalnim gitarskim solom i motivima u drugoj polovici komada. Jednostavno – poglavlje za sebe na Hackettovim koncertima. A Tower Struck Down, još jedan dramatičan trenutak albuma “Voyage of the Acolyte”, gdje je Townsend podupirao motive ulomcima na flauti i saksofonom, pa Camino Royale (album »Highly Strung«, 1983), koji je bio posebna poslastica i odmak, jer ga je ekipa pri povratku na koncertni repertoar prije dvije godine uvelike promijenila u odnosu na original i donijela u Gran Teatro Geox pravo jazz-rock fusion ‘razaranje’. Između dviju nabrojenih točaka dvije dobre minute pripale su Jonasu i njegovu soliranju na bas gitari, pri čemu nije zaboravio razmigati publiku integracijom motiva Genesisove klasike Horizons i Hendrixova Voodoo Chile. Jedan sat okrenuo se u tren oka kroz orijaške zavoje teatralne Shadow Of The Hierophant, koja je u atmosferi ponovno stupnjevito rasla iz kruga u krug, u orijaški finale!
Petnaest minuta stanke! U usporedbi s onim što je slijedilo, prvi je dio koncerta izgledao kao dobrohotno, recimo korisno zagrijavanje. Mali gimnastički krug! Sljedeći – dobar sat pripao je vrhuncima albuma »The Lamb Lies Down On Broadway«, a pravo slavlje svih ljubitelja lika i djela klasičnih Genesis počelo je. U središte je tako stupio Nad Sylvan, koji se na koncertu nije presvlačio, kao što je to vrijedilo za onog bivšeg člana skupine – ‘Portorikanca po imenu Rael’ (Petera Gabriela), ali je iznenadio odjećom u kojoj bi bez problema mogao preuzeti ulogu frontmena neke klasične britanske heavy metal postave s početka osamdesetih. Nad Sylvan ponovno je impresionirao nevjerojatnom vokalnom izvedbom. Ponovno je dosezao točno ondje gdje su mogli doseći Gabriel i Collins. Bojom i pristupom ‘udara’ naime ravno između njih. Ovaj se put naravno posve usredotočio na Gabriela i klasicima, uz njihovu besprijekornu izvedbu, redom stavljao točku na »i«. Veličanstvenosti nije bilo kraja.
Ekipa se odlično osjećala. Sam Steve Hackett, koji prije važi za statičnu figuru, ovaj je put više puta prilazio čas Rheingoldu, čas Townsendu. Posla je imao ponovno puno. Pod posut pedalama i sva ona njegova nevjerojatna kontrola – i uz pomoć tremola. Oblikovanje tonova koji su odzvanjali ezoterično i koje je Hackett profinjenom finomehanikom oblikovao te im dodavao zvučne efekte koji su izražajni domet njegova sviranja intenzivirali, magnificirali,… Povremeno i teatralni taping – u tom pogledu upravo se Hackett smatra pionirom. Tijelo instrumenta Hackett svladava do u detalj, a načinu na koji Steve pristupa samom sviranju ne dolazi nitko blizu. On je apsolutni samonikli unikat, a povrh toga još i klasično školovan! Dvije muhe jednim udarcem. I kao takav neizbježan element svega što je nastalo u sedamdesetima pod imenom Genesis. Uz Carpet Crwalers i naslovnu skladbu čuli smo i Broadway Melody of 1974 i Fly On A Windshield (zadnji put izvedene na turneji 2014.), pa Hairless Heart (zadnji put izvedena na turneji 2015.), nadalje The Chamber of 32 Doors, Lilywhite Lilith, The Lamia i It! Točke kojih se Hackett u solo karijeri rijetko prihvaćao, ako uopće. Neprocjenjivo. Danas klasičnim Genesisima bliže ne možeš doći nego da odeš na Hackettov koncert. Kad zatvoriš oči, doista sve djeluje kao da na pozornici svira pravi Genesis.
Steve je sa svojim glazbenicima doslovno hipnotizirao publiku. Nakon vrhunca s prekrasnim It, upitao je publiku: »Jeste li upoznati s albumom ‘Selling England’?« Publika se probudila iz transa gromoglasnim reakcijama, a bend je nastavio s Dancing With the Moonlit Knight. Genijalna klasika dala je naslutiti da bi kraj mogao biti blizu! No, tome je slijedila još cjelovita izvedba druge klasike spomenutog albuma – ljubavne The Cinema Show (na neki način posve logičan izbor, jer se u završnom dijelu ponavlja uvodni motiv iz Dancing With The Moonlit Knight). Vrhunski finale tog progresivnorockovskog obreda, na kojem jednostavno nisi smio izostati! Tijekom The Cinema Show Rheingold je uzeo u ruke gitaru s dva vrata i sjeo na podest Craigovih bubnjeva. Gornji vrat prilagođen je za sviranje dvanaestožičane gitare, donji za sviranje bas gitare. Kao što je to nekoć činio Rutherford. Bend je ponovno zapanjio vrhunskom kalibracijom. Zvuk takav da čuješ pad igle na pozornicu, Sylvan ‘gabrielovski’ briljantan i ponovno sav onaj Hackettov gitarski genij profinjenih ručnih vještina,…. Ahhhh. Do ultimativnog krešenda s Aisle Of Plenty!
Ovacije ne jenjavaju. Hackett je s ekipom morao malo pričekati da se temperamentna i ganuta publika smiri. Tek je onda nagovorio publiku i zahvalio na svoj podršci. Bis je skupina otvorila još jednom ‘Selling England’ klasikom – Firth Of Fifth i magija s jednim od najimenitnijih Banksovih motiva ponovno je tu! Još jedan komad koji prebrzo prođe, pogotovo onaj finale s Hackettovim ezoteričnim linijama s motivom za koji ne želiš da u zadnjem tonu stigne na dur, jer znaš da će onda tog komada biti kraj! I na pozornici ostaje Blundell! S odličnim bubnjarskim solom (taj je solo na prošlim koncertima obično bio umetnut kad je bend iz Dance On A Volcano prelazio u Los Endos), uz koji nije bilo razloga da bi možda zijevnuo. Nakon nekoliko minuta s desna (gledano na pozornicu) prvi mu se pridružio Rheingold, malo zatim ostali. Ulaz u Hackettovu »Defector« klasiku Slogans, gdje je bend ‘razgrmio’ i razbacao se te još jednom pokazao nevjerojatno dobro dnevno raspoloženje i formu. Hackett je čak pristupio sasvim do ruba pozornice i zamasima ruku dodatno raspirivao publiku. Ona je prostor između prve linije stolica i pozornice posve ispunila – što je tamošnji običaj. Najkasnije u bisu dogodi se da se publika u Gran Teatro Geox zgrne naprijed, gdje luduje u završnim dijelovima koncerata. Bend se po očekivanju dalje rasplamsavao i prešao u Genesisovu klasiku Los Endos kojom vrlo rado zaključuje svoje koncertne radosti, kojima nije bilo ravnih ni ovaj put u Padovi. Polusatni bis!
Zapanjujuće i jedinstveno iskustvo! Ostaje. Zaključak je uvijek isti. Neopisiv. Svaki Hackettov koncert prebrzo prođe. Dva i pol sata druženja s apsolutnom ikonom progresivnog rocka. Glazbenom legendom koja je postavljala temelje suvremenim manirima, odnosno tehnici sviranja električne gitare, i nevjerojatnim skladateljem i kantautorom. Čovjek koji ni u zreloj eri svoje kreativnosti ne prestaje oduševljavati ne samo koncertnim nastupima, nego i činjenicom da neprestano brine za svježu autorsku glazbu koja nalazi put na nove studijske albume! U formi koja ostaje neiscrpna. U društvu izuzetnih glazbenika koji mu omogućuju da klasike Genesis zvuče uživo tako savršeno, kao da ih svira upravo on s Genesisima. U travnju i svibnju 2025. čovjek se uputio na središnji i sjeverni kraj stare europske celine, a onda se nadajmo da ga put u ljeto ponovno zanese u našu blizinu!
Autor: Edita Klemen & Aleš Podbrežnik
Fotografije: Edita Klemen & Aleš Podbrežnik
Setlista:
Set 1:
1. People of the Smoke
2. Circo Inferno
3. These Passing Clouds
4. The Devil’s Cathedral
5. Every Day
6. A Tower Struck Down
7. Basic Instincts
8. Camino Royale
9. Shadow of the Hierophant
—15 min. pauza—
Set 2:
10. The Lamb Lies Down on Broadway
11. Fly on a Windshield
12. Broadway Melody of 1974
13. Hairless Heart
14. The Carpet Crawlers
15. The Chamber of 32 Doors
16. Lilywhite Lilith
17. The Lamia
18. it
19. Dancing With the Moonlit Knight
20. The Cinema Show
21. Aisle of Plenty
—bis—
22. Firth of Fifth
23. Drum solo
24. Los Endos / Slogans / Los Endos
