Izdavač: Insideout Music
Datum izlaska: 16. 2. 2024.
Produkcija: Steve Hackett
Trajanje albuma: 44.58 min
Žanr: Progressive Rock
Ocjena: 9.5/10
Vrijeme neopozivo bježi za sve nas poput pješčanog sata koji se nemilosrdno sipa odozgo prema dolje. Kultni engleski gitarski virtuoz Steve Hackett (godište 1950.), koji je za svoje godine u odličnoj kondiciji, toga je više nego svjestan pa se sa svojim novim, konceptualno usmjerenim studijskim albumom “The Circus and the Nightwhale” odlučio otisnuti na napola autobiografsko, napola maštovito putovanje kroz vrijeme. Umjesto vlastitog imena, konceptualnog je junaka svoje avanture od dječjih godina do danas nazvao Travla (izvedenica od engleske riječi za putnika). Takvom je konceptu vjerojatno kumovao i nastanak vrhunskog omota, koji je velika nadogradnja u odnosu na prilično generične, računalno obrađene omote većine Steveovih albuma u posljednjih petnaestak godina.
Album na kojem tek jedna skladba prelazi šest minuta donosi imena koja su ljubiteljima Hackettove glazbe dobro poznata i s kojima gitarski majstor surađuje već otprilike petnaest godina, a tu je i nekoliko posebnih gostiju koji se pojavljuju samo na jednoj skladbi, poput Steveova brata Johna na flauti, bubnjara Huga Degenhardta, koji je sudjelovao na većini Hackettovih albuma iz devedesetih, te bubnjara Nicka D’Virigilija (Big Big Train, ex-Spock’s Beard), kojega ljubiteljima progresivnog rocka nije potrebno posebno predstavljati.
Uvodni “People of the Smoke”, rođenje Hackettova alter ega Travle usred poslijeratne Engleske, otvara se zvukovima lokomotive karakteristične za ono vrijeme. Uskoro te ‘predmoderne’ zvukove na suptilan način presijecaju Steveove specifične gitarske pasaže i sakralno začinjena višeglasja. Gitarski majstor odmah poslužuje svoje prepoznatljive gitarske tehnike predvođene tappingom, koji se na klasičnim albumima Genesisa mogao čuti lijepi broj godina prije nego što ga je popularizirao Eddie Van Halen. Između pojedinih simfonijskih aranžmana, kao i obično, osjeti se i određeni utjecaj klasične glazbe 19. i 20. stoljeća.
“These Passing Clouds” kratka je, ali sočna gitarsko-solistička uvertira u mračni “Taking You Down”, koji od svih skladbi na albumu najviše podsjeća na klasični Genesis jer na njemu sudjeluje pjevač Nad Sylvan, koji svojim načinom pjevanja podsjeća i na Petera Gabriela i na Phila Collinsa. Mladi Travla odlazi u široki svijet te pada pod utjecaj ‘mračnih sila’ pa kao mali razbojnik i prevarant za sobom ostavlja kaos. Od moralnog raspada ga na “Found and Lost”, koji obilježava mediteranski melos Hackettove akustične gitare, spašava iskustvo prve ljubavi, koja je nažalost kratka vijeka.
“Enter the Ring” predstavlja ključni trenutak konceptualne priče jer mladi Travla otkriva gitaru i odjednom mu se otvara ‘alternativna dimenzija’, a njegov život dobiva pravi smisao. To se može ‘prevesti’ i kao opis Hackettova ranog glazbenog razdoblja, kad se prije odlaska u Genesis kalio kao član sastava Canterbury Glass i Quiet World. U skladu s tim, na ovoj skladbi vlada pozitivistička atmosfera sa sakralnim višeglasjima i akustičnim pasažama, dok Johnova flauta pobrine za temperamentan preokret sa žličicom folka i sve skupa izdašno razgibava, prije nego što za veliki finale upadne još i Steveova prepoznatljiva solaža.
Travla kao nadareni mladi gitarist s vremenom doživljava neočekivani uspjeh, što obilježava relativno udarni “Get Me Out” (aluzija na Genesisov standard “Get ‘em Out By Friday”). Pritisci slave sve su veći, a očekivanja obožavatelja postaju prevelika. Na taj način pati njegov privatni život. U mladosti prilično introvertiranog Stevea, koji se u mladim godinama ‘skrivao’ iza velikih naočala i brade, sve veći, neočekivani uspjeh grupe Genesis doista je počeo sve više sputavati. Doista nije bilo iznenađujuće da je još kao njihov član 1975. snimio solo prvijenac “The Age of Acolyte”, koji i dalje vrijedi za jedno od njegovih najboljih djela.
Na romantičnom “Ghost Moon and the Living Love”, najduljem ostvarenju na albumu, atmosfera se, zahvaljujući durskim ljestvicama, optimistično obojenim pasažama i eteričnom ženskom pratećem vokalu, potpuno mijenja iz mračne u gotovo nebesku. Travla/Steve je u tom razdoblju upoznao brazilsku slikaricu i svoju prvu suprugu Kim Poor, koja se činila ljubavlju njegova života, no na kraju im ‘nije uspjelo’ te je sve završilo ružnim razvodom i (2010. riješenim) tužbama zbog autorskih prava. Njezino ‘nasljeđe’ ostaju omoti gotovo svih Hackettovih solo albuma do 2007. te instrumentalna “Kim”. Na udarnom i mračnom “Circo Inferno” inicijativu preuzimaju zvukovi flamenka i divlja solaža na tenor-saksofonu, koji u sprezi simboliziraju trenutak u životu Travle/Stevea kad je donio odluku da napusti Genesis.
Odlazak na samostalni put ostvaruje na kratkom, ali udarnom instrumentalu “Breakout”, koji se isplati zavrtjeti svima koji ne znaju da je gospodin Hackett imao velik utjecaj ne samo na progrockerske virtuoze nego i na brojne tvrdorockerske i metalske gitarske majstore. “All at Sea”, još jedan kratki, mračnjački instrumental, dočarava rizičan početak puta samostalnog glazbenika, protkan brojnim iskušenjima. Na dramatičnom “Into the Nightwhale” Steve, veliki ljubitelj talijanske glazbene i književne umjetnosti, inspiraciju je posudio kod Collodijeva Pinocchija jer se njegov alter ego odjednom nađe u želucu golemog noćnog kita (orke s omota), no uz pomoć neočekivanih prijatelja uspijeva pobijediti sve vampire i demone koji ga vrebaju u mračnim kutovima. Jedan od najzanimljivijih trenutaka na albumu je, u skladu sa svojom porukom, pun neočekivanih ambijentalnih kontrasta i vremenskih preokreta.
Optimistični “Wherever You Are”, koji sadrži poštено ‘opranu’ i danas previše iskomercijaliziranu, no uvijek aktualnu poruku da ‘ljubav pobjeđuje sve’, dočarava Travlinu/Steveovu ‘samoostvarenje’ kad upoznaje svoju drugu suprugu i menedžerku Jo Lehmann, u punom sjaju zaživi kao glazbeni stvaralac i konačno se oslobodi svih spona i spletki glazbene industrije. Tu Steve posljednji put na albumu, i putem epske gitarske solaže, demonstrira svoje uvijek divljenja vrijedne gitarske tehnike, dok do punog izražaja dolaze i eklektične vještine njegovih glazbenih suradnika. Instrumental “White Dove” romantičan je, gotovo hipnotičan završetak na gitari, koji je potpuno specifičan za gospodina Hacketta.
Legendarni gitarski velikan stvorio je s “The Circus and the Nightwhale”, epskim autobiografskim putovanjem koje dio inspiracije duguje i Homeru i Collodiju, novu konceptualnu poslasticu za sve ljubitelje vrhunskog simfonijskog prog rocka. Kao što je karakteristično za priličan broj Steveovih albuma iz prošlosti, sve su skladbe na njemu približno ravnopravne i nijedna posebno ne odskače, zato ga je za maksimalni efekt potrebno slušati kao cjelinu, dakle od početka do kraja i pravilnim redoslijedom. Gotovo svako njegovo novo studijsko ostvarenje, otprilike posljednjih dvadeset i pet godina, završi među kandidatima za najbolji progrockerski album godine, pa je tako, nimalo iznenađujuće, i ovaj put.
Autor: Peter ‘Dr. ProgRock’ Podbrežnik
Popis skladbi:
1. People of the Smoke (4:51)
2. These Passing Clouds (1:34)
3. Taking You Down (4:17)
4. Found and Lost (1:50)
5. Enter the Ring (3:52)
6. Get Me Out (4:15)
7. Ghost Moon and Living Love (6:43)
8. Circo Inferno (2:30)
9. Breakout (1:37)
10. All at Sea (1:46)
11. Into the Nightwhale (4:06)
12. Wherever You Are (4:18)
13. White Dove (3:13)
Postava:
Steve Hackett – električne, akustične i 12-žičane gitare, mandolina, usna harmonika, udaraljke, bas-gitara, vokal, prateći vokal
Suradnici i gostujući glazbenici:
Roger King – klavijature, programiranje, orkestralni aranžmani
Amanda Lehmann – vokal na skladbama br. 1., 5., 7., 8. i 12.
Nad Sylvan – vokal i gitara na skladbi br. 3 )
Benedict Fenner – klavijature na skladbama br. 7. i 9.
Rob Townsend – tenor-saksofon i frula na skladbama 3. i 8.
John Hackett – flauta na skladbi br. 5
Malik Mansurov – tar na skladbi br. 8.
Jonas Reingold – bas-gitara na skladbama br. 1., 3., 6. i 12.
Craig Blundell – bubnjevi na skladbama 3., 5., 7. i 12.
Hugo Degenhardt – bubnjevi na skladbi br. 9.
Nick D’Virgilio – bubnjevi na skladbi br. 11.
Daniel Rawsie – glas na skladbi br. 8.
Jorge Araujo – glas na skladbi br. 8.
