Godsmack / P. O. D. (Payable on Death) / Drowning Pool
Zagreb / Boćarski dom / Hrvatska
nedjelja, 30. 3. 2025
Zagreb je posljednjih godina postao takoreći slovensko utočište za srednje velike do velike koncertne događaje u našoj regiji. Neka vrsta okrilja. Naravno, mislim na zvučna imena međunarodne rock ‘n’ roll scene. Baš pri kraju ovogodišnjeg ožujka u zagrebačkom Boćarskom domu (dvorani za natjecanja u boćanju) oglasile su se tri skupine koje su počele miješati karte na vrhu Billboardovih ljestvica na prijelazu iz jednog tisućljeća u drugo i koje MTV generacija ‘Beavisa & Buttheada’, danas većinom u srednjim četrdesetima, teško može zaboraviti.
Godsmack, P.O.D. i Drowning Pool. Treba li ikome išta više? I ovaj je koncertni događaj bio odlično posjećen. U Zagrebu smo počeli ‘kolovratiti’ prijevoznim sredstvom već malo iza pet popodne, no sva su parkirališta u neposrednoj blizini prostora bila posve zauzeta, pa smo se parkirali više od kilometra istočnije i uz veseli pristanak te manevre opuštanja uništili još nekoliko limenki münchenskog Paulanera.
Mase su navirale sa svih strana i najavljivao se veliki praznik. Zagrebački koncerti u pravilu su uvijek odlično posjećeni, u pravilu rasprodani, a imaju i poseban čar. Nabijeni strastima i nezaboravnom energijom. Sve je i ovaj put upućivalo na to da će tako biti. I? I ovaj put rasprodano! U cijelosti!
U sedam navečer na pozornicu su izašli Drowning Pool. Bend čiji je prvijenac “Sinner” 2001. godine već šest tjedana nakon izlaska postao šesterostruko platinast u dobre je pol sata šusa pokazao da ga godine ne drže. Osebujna mješavina žanrovskih utjecaja kojom zapovijeda otrovni groove – ona te odmah odbaci u zrak – s kvartetom triju standardnih imena članstva, predvođenim ‘trećim’ pjevačem, izvrsnim i zaraznim Ryanom McCombsom, koji se 2023. još treći put vratio u Drowning Pool, isporučila je fantastično uvodno zagrijavanje. Za mnoge prokleto prekratak nastup. Nakon šaljivog uvodnog manevra s snimljenom Kiss klasikom I Was Made for Lovin’ You, bend je na pozornicu udario odmah naslovnom skladbom prvijenca “Sinner” i odmah je bilo jasno da publika Drowning Pool nije zaboravila. Odmah se uključila u pjevanje stihova. Pristojan zvuk i potpuna scenska suverenost. Jedino što bih skupini poželio jest jedna stvar. Više scenskog prostora da se razmahne. Cijelo se vrijeme osjećalo da kvartet želi slobodno trčati po pozornici, no McCombs i društvo morali su stalno paziti da se netko od njih ne zapetlja u neki kabel ili rekvizit koji ograničava njihov scenski kinetizam. Posebno je jezgrovito zašumjela adaptacija Idolove Rebel Yell, a za njom je uslijedio razoran finale s još dvije “Sinner” klasike, Tear Away i posebno željkivano Bodies, uz koju se publika do kraja otrgnula s uzda.
P.O.D. ili ‘ljubazno’ Payable On Death naši su stari znanci iz CUK Kina Šiške, gdje su u društvu Alien Ant Farm u studenom 2019. odnijeli krov s prostora – RockLine recenzija koncerta. Njihov dolazak za mnoge posjetitelje bio je vrhunac ovog koncertnog večera. Bend se i ovaj put predstavio u top formi. Na turnejama im od 2021. pomaže bubnjar Zachary Christopher, a jezgru ekipe čine standardni članovi: podivljali frontmen Sonny Sandoval, gitarist Marcos Curiel i basist Traa Daniels. S četiri hita albuma “Satellite” u dobra tri četvrt sata nastupa naprosto ne može poći ništa po zlu. I tako se koncert i odvijao. Dvorana pošteno začinjena sljedbenicima skupine koji su glasno vladali stihovima slavnih vremena od prije dva i pol desetljeća! U kombinaciji s podivljalim Sonnyjem, koji je i ovaj put kablovima svog mikrofona išibao baš sve oko sebe dok se divlje vrtio u šamanskom plesanju i bio svuda po pozornici. Vojničke hlače, bijele čarape navučene do koljena i ‘Chuck Taylor Converse’ tenisice. Neprocjenjivo.
Dakle? Minute nostalgičnog zaokreta prema rap metalu, nu-metalu ili kako god već želite i posljedično svemu što leti na tu skupinu iz vremena kad je bila popularna fuzija svega što donosi ‘čudaštvo’, recimo MTV-jevski prihvatljiv eksces drugačijosti, ali opremljen elementarnim ‘groove’ katapultom! Boćarski dom počeo je ‘plesati’ u potresnim udarima. Bend je većinu repertoara podredio predstavljanju najnovijeg uratka “Veritas”, koji je izašao prošle godine, a raspoložive minute nastupa savjesno je popunio s četiri besmrtna hita albuma “Satellite”, pri čemu je već na početku počeo ‘uništavati’ prisutne znamenitim šrapnelima Boom i Satellite. P.O.D. su odlično uigrani, pozornica im je drugi dom. Uz svemoćnog Sandovala i Curiel i Daniels više su puta tijekom koncerta mijenjali svoje standardne scenske pozicije, a i zvuk je bio izuzetno dopadljiv. Youth of the Nation je, očekivano, ubijala, a za njom je i singl Southtown – jedina izvedena P.O.D. klasika iz devedesetih (treći album “The Fundamental Elements of Southtown” – još dobro da nisu uvrstili u repertoar Bullet The Blue Sky od U2, ako smijem biti blago zloban). U svakom slučaju, svi su čekali i četvrti singl s albuma Satellite. Bilo je jasno da se koncert ne smije završiti s novom Afraid To Die. Tako je. Alive! I P.O.D. su u velikom finalu u danim okolnostima izvukli svoj koncertni maksimum. Lud val povratnih reakcija publike na krilima i dalje vrlo vitalne skupine, koja ne pokazuje znakove klonulosti ili istrošenosti, pa mogu povući zaključnu crtu da želimo P.O.D. što prije ponovno sresti, i to po mogućnosti na headlinerskom nastupu! Briljantno.
U 21.00 sati naposljetku i Godsmack! Skupinu koju je jedan od dvojice autora ovog članka posve neplanirano pratio na pozornici davnog 17. 12. 1999., kad su zagrijavali münchensku dvoranu Zenith Halle pred nastup jednih jedinih Black Sabbath, pri čemu je barem pet minuta razmišljao, promatrajući na podu njihov trzalicu, hoće li je podići ili ne (toliko o tadašnjem autorovu oduševljenju tom skupinom), 2023. su objavili svoj posljednji i još uvijek aktualni album “Lightning Up The Sky”. I trenutačni pogled na pozornicu najavio je da se Godsmack nalaze na pragu konkretnih promjena. Na koncertima ovogodišnje europske turneje, naime, pomažu im dva člana koji nisu punopravni, ali spašavaju turneju. Shannona Larkina zamjenjuje ‘svemirski’ Will Hunt iz sastava Evanescence, a gitarista Tonyja Rombolu Dorothyin gitarist Sam Bam Koltun. U danima nakon koncerta u Zagrebu, dakle još tijekom ove europske turneje, Godsmack su dali službenu izjavu da su Tony Rombola i Shannon Larkin zapravo već bivši članovi skupine. Tako su frontmen i gitarist Sully Erna i basist Robbie Merrill trenutačno duo Godsmack.
S dečkima ni 2025. nema šale. Iako je repertoar svakako blago bio podređen predstavljanju posljednja dva albuma “When Legends Rise” i “Lightning Up The Sky”, Godsmack su složili setlistu po uzoru na karijerni presjek. Svi su albumi bili uključeni u sat i tričetvrt dug nastup skupine, koji je isporučio točno ono po što je publika došla. Mjestimice čak i veću koherentnost i opuštenost nego što se moglo očekivati s obzirom na to da je skupina nastupala s dvojicom legionara u postavi. Will Hunt jednostavno je rečeno nenormalno dobar bubnjar. A to se osjećalo i u samom ‘opterećenju’ groovea pojedinih točaka, osobito u nekim prijelaznim dionicama koje je izvodio malo drukčije, ali nevjerojatno izdržljivo i kompatibilno. Pjesme su čak i dobile. Sve do jedne. Koltun i Erna održavali su odličnu vezu, Merrill je razveseljavao svojom agilnošću i pouzdanošću. Sully je i vokalno izveo stvar na visokoj razini i u kombinaciji s produkcijom i scenskom kulisom taj show skupini nije mogao ukrasti nitko. Boćarski dom pucao je po šavovima od sijevajuće energije, odličnih povratnih reakcija uživljene publike, koja je sa skupinom surađivala na granici fanatične privrženosti. Premijerni nastup i nevjerojatan odziv!
Skupina je na početku malo štedjela s hitovima. U prvoj polovici nizale su se točke pretežno iz novijeg razdoblja djelovanja. Godsmack su za uvod ispalili obje nove skladbe, uvodnu Surrender i odmah za njom You and I, a zatim i When Legends Rise, naslovnu točku predzadnjeg albuma. Publika je dokazivala da su se nove pjesme odlično primile, no događaj je zapravo skočio na višu razinu s klasikom 1000hp. Koncert se vrtio izuzetnim intenzitetom, a Speak je bio najava da će druga polovica druženja sa skupinom iz publike istisnuti baš sve atome snage. Slijedili su hitovi Straight Out Of Line, Awake, pa jedan za drugim dvojac s albuma “Godsmack” (1998), Keep Away i tribalna Voodoo. Nakon Voodoo slijedi logičan prijelaz u? Očekivani veliki finale bubnjarskog dvoboja između Hunta i Sullyja pod nazivom Batalla de los tambores (Erna je imao dva seta: udaraljkaški i bubnjarski), s okretnom pozornicom ili, čitaj drukčije: “Tko može, taj može!”. Kad su se obojica zajedno ispraznili, Godsmack su dalje draškali publiku umetcima poznatih klasika rocka Back in Black (AC/DC), Walk This Way (Aerosmith), Enter Sandman (Metallica), Moby Dick (Led Zeppelin), Tom Sawyer (Rush), sve do skrajnje usijanog zaključka u izlazu, nakon čega je za finale uslijedio neuništivi groove šrapnel s prvijenca, na koji su čekali baš svi – Whatever!
Bis je otvorila emotivna Under Your Scars sa Sullyjem za klavirom. Dugi uvodni govor sa zahvalom publici. Zbog samo te pjesme klavir putuje sa skupinom po cijeloj Europi? Molim? To si danas još samo Kiss priušte (opet ih opisujemo u sadašnjem vremenu jer su nedavno potvrdili koncerte u Las Vegasu). Uz uvodnu reklamu za dobrotvorno prikupljanje novca za ljude u psihičkoj nevolji itd… tijekom same izvedbe slijedio je na projekcijskom platnu pokloni nekim preminulim velikanima rock ‘n’ rolla (izostali su Bowie, Lemmy i Zappa – zato ovaj put nema oprosta). Inače prelijepa balada, koju je naslijedila još jedna točka s albuma “When Legends Rise”, Bulletproof. Naježena točka probudila je ljude i pokrenula publiku, da bi ova naposljetku dočekala i još zaželjenu klasiku s albuma “Faceless” (2000), I Stand Alone (groove-stoner-eska koja čuva bezvremenost). Publika je na poticaj Sullyja suvereno preuzela vodeći vokal u svoje ruke, što je osobito u refrenskim napjevima još jednom potvrdilo kako su golemi komercijalni stroj Godsmack postali kroz godine. Na krilima lude publike u do posljednjeg kutka nabijenom Boćarskom domu. Ljudi su bili složeni kao šibice! Paklenski groove ih je nosio na krilima! Energija je jednostavno rečeno bila veličanstvena. Jedinstvena i nezaboravna! Godsmack stare kao vino, što znači da im godine samo koriste. Ostaju golema koncertna zvijer!
Cijeli se događaj bilježi u memorijskoj rubrici posjećivanja koncerata pod nazivom ‘nezaboravno’! Od početka do kraja. Od skupine do skupine. Rasprodani prostori na aktualnoj europskoj turneji samo potvrđuju koliko europskoj publici nedostaju ovakvi, recimo im nostalgični rock’n’roll spektakli iz komercijalno probojnih vremena, kad su se na MTV-ju pojavili post-grunge, nu-metal, pa bezbrižno eksperimentiranje spajanjem žanrova, kojim zapovijeda stasita groove kulisa!
tekst: Edita Klemen & Aleš Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik & Edita Klemen
Drowning Pool – setlista:
I Was Made for Lovin’ You (orig. KISS) – taped intro
1. Sinner
2. Feel Like I Do
3. Step Up
4. Rebel Yell (orig. Billy Idol)
5. Tear Away
6. Bodies
P.O.D. (Payable On Death) – setlista:
1. Boom
2. Satellite
3. Murdered Love
4. Drop
5. I Got That
6. I Won’t Bow Down
7. Youth of the Nation
8. Southtown
9. Afraid to Die
10. Alive
Godsmack – setlista:
For Those About To Rock We Salute You (orig AC/DC) – taped intro
1. Surrender
2. You and I
3. When Legends Rise
4. 1000hp
5. Cryin’ Like a Bitch!!
6. Speak
7. Straight Out of Line
8. Awake
9. Keep Away
10. Voodoo
11. Batalla de los tambores
12. Whatever
—bis—
13. Under Your Scars
14. Bulletproof
15. I Stand Alone
