Iron Maiden (predgrupa: Halestorm)
Prag / Letiště Praha Letňany / Češka
subota, 31. 5. 2025, od 18.40 h do 22.00 h
Godine dolaze. Pa i odlaze. To se događa tiho. To, recimo, zovemo starenje. I to prilično brzo. Godine su sustigle mnoge utjecajne grupe koje su počele djelovati još sedamdesetih. Ni Iron Maiden nisu iznimka, ni oni se ne mogu izbjeći tom fenomenu. Na turneji na kojoj slave prvih 50 godina djelovanja Maiden su se nakon dvije godine ponovno uputili na europske pozornice. Turneja “Run For Your Lives” (stih iz pjesme Run To the Hills, koja naravno nije izostala iz repertoara) obećavala je doista staroškolski set listu. Sa skladbama odabranima strogo s prvih osam albuma. Dakle, sa svega što su snimili i objavili između 1980. i 1992.
Koncert u Pragu bio je treći na rasporedu nove turneje. Ako su prije dvije godine u Pragu odsvirali dva koncerta zaredom i tako rasprodali ukupno 45.000 ulaznica, ovaj su put organizatori odlučili priredit koncert grupe na otvorenom, koji je isto tako rasprodan. Natrpalo se čak 60.000 posjetitelja! I znate već. To je poseban praznik. Rijeke ljudi se slijevaju sa svih strana, pjenušave i bučne. Metro, autobusi, tramvaji,… ludnica. Uspio sam naletjeti na najmanje šest službenih štandova sa suvenirima, a ljudi su stajali u redovima za majice u kolonama dugim po nekoliko stotina metara. I robe nije nestalo. Čak ni nakon koncerta. U to smo se vrijeme i nas dvoje zapravo ubacili u jednu od tih zmijolikih kolona. Kad si kažeš: “Možda mi je ovo posljednji Maiden koncert, daj da si kupim još jednu majicu posljednji put. Sa staroškolskim Maiden motivom.” Posve u suprotnom smjeru stajala je pozornica, udaljena otprilike pola kilometra, a točno dvadeset minuta prije sedam tamo su počeli grmjeti američki rockeri Halestorm s nevjerojatnom pjevačicom Lzzy Hale. Halestorm su ime za sebe. Bez problema pune dvorane s po nekoliko tisuća posjetitelja na svojim headlinerskim turnejama. Već su objavljeni i novembarski datumi. Bend je tik pred izlaskom novog albuma i u 45 raspoloživih minuta Halestorm su odsvirali više od polovice seta posvećenog najnovijem uratku “Everest”, koji izlazi u kolovozu. Vrlo hrabar potez, jer je to nešto drugačiji album od dosadašnjih. Vrlo osoban. Introspektivan. Zato su si dečki i cura na njemu priuštili više eksperimentiranja i isprobavanja stvari koje pri komponiranju još nisu isprobali. Publika je tako čula poprilično glazbe posve premijerno i priznajem da sam i sam bio nemalo iznenađen onim što sam čuo. Pogotovo je potresla točka Rain Your Blood On Me, gdje je pozornica u cijelosti postala Lzzy Hale. Gospođica se opet otrgnula s lanaca i izvela nevjerojatnu vokalnu predstavu koja te živog oderi. Ostatak setliste grupa je začinila hitovima najuspješnijeg albuma “The Strange Case Of…” (Freak Like Me, I Miss the Misery i Love Bites (So Do I)). Halestorm ostaju fenomenalni. Forma je životna. Na zenitu su svojih izvedbenih mogućnosti. Pa ipak. Svaka minuta koncerta većini je te večeri bila poprilično suvišna. Svi smo čekali jednu jedinu stvar. Da se na pozornici pojave Iron Maiden.
Ova je turneja posebna. Jubilarna je, a posebna je još po nečem drugom. Ekipa je na koncertu predstavila novog bubnjara Simona Dawsona, Harrisovog kolegu iz British Liona. Tip je tako na neki način bio glavna enigma ovog koncerta. Iron Maiden su odlaskom McBraina zauvijek izgubili nešto elementarne DNK i stvari više nikad neće biti onakve kakve su nekad bile. S tim se jednostavno treba pomiriti. Na Dawsona ćemo se još vratiti.
Uvod je naposljetku pripao posveti samim počecima djelovanja grupe. Albumu “Killers”, kojem je ubrzo slijedio istoimeni prvijenac. Divovska projekcijska platna nevjerojatno su napredovala što se tehnologije tiče. Domet zrnatosti postao je izniman. 3D efekti postaju nevjerojatni. Čak i kod poslovičnih konzervativaca, što Maiden definitivno jesu. U vizualnom smislu najnoviji spektakl s Iron Maiden zato postiže poseban pečat. S te strane nova turneja funkcionira prilično bolje od prethodne. A između su prošle samo dvije godine.
Snimljeni uvod s The Ides Of March pretvori se u uvod “Killers” klasika Murders In The Rue Morgue, a bend eksplodira cjelovito na pozornici tek s prvom riječi prvog stiha skladbe. Slijedi očekivani Wrathchild, a za njim ludi Killers. Bend na početku nije napravio nijedan kiks, samo je u Killers pri kraju jedan od gitarista htio uskočiti u još jedno ponavljanje glavne fraze, ali je brzo ‘ugušio’ suvišni ton i stvar nije bitno smetala. Ono što se ovaj put događa na Maiden turneji puno je viša razina usklađenosti. Uigranosti. S tim u vezi bendu se ovaj put stvarno isplati razmišljati o izdavanju novog koncertnog dokumenta. Možda je jezičac na vagi u tom pogledu upravo integracija Dawsona. Ali polako. Druga stvar je odličan zvuk. Obično si na Maiden koncertima čekao do petog, šestog komada da tehničari namjeste zvuk kako treba. Ovaj put odlično! Od prve do zadnje sekunde koncerta.
A onda je tu Dawson. Harris nije htio Nickova klona i Dawson je drugačiji bubnjar. Drugačije bubnja. Ne bitno, jer previše drugačije ne smije biti. Ali čuje se. Druga energija, druga DNK. Osobito prijelazi u klasicima rane ere djelovanja, među ostalim i u fantastičnom Phantom Of The Opera, svi Killers, pa The Number of the Beast komadi. Posjeduje točno toliko bubnjeva koliko mu treba. To je vrijedilo i za McBraina. No, Dawson je tijekom koncerta cijelo vrijeme vidljiv. Uvijek kad ti pogled zastane na bubnjevima Iron Maiden. Nicko je bio potpuno skriven iza bubnjeva. Ni službeni fotopass ti nije pomagao. A Dawson je u smislu racionalizacije, u usporedbi s razvikanim prethodnikom, pravi ‘patuljak’. Set je više nego upola manji u odnosu na nekadašnju McBrainovu tvrđavu. S druge strane, bitno je to da Simon bubnja točno onako kako paše ostatku seksteta. Dakle? Odlično. Kiksova je posljedično vrlo malo ili nimalo, a i unos eksplozivnosti i vihornosti više je nego primjetan i odlično funkcionira. Zato se bend pri izboru repertoara nove turneje lakše odlučio za ponovnu integraciju nekih doista najboljih skladbi koje je skomponirao u karijeri i koje fanovi posebno cijene, među ostalim Powerslave, Rime Of The Ancient Mariner i naravno tu je ona točka na ‘i’ ep epova Seventh Son of A Seventh Son. Da u istoj večeri čuješ Rime i 7th Son? Nezamislivo. A i to smo doživjeli i dočekali! Dawson je u svemu opravdao svoju ulogu. Ali pozor. Nije Nickov klon i za puriste će neki Simonovi prijelazi, koje ipak odsvira malo po svoju (u odnosu na Nickov stil, koji je dugi niz godina usidren u ušima), jednostavno smetati.
Dickinson je odlično otpjevao. Svoj je teatar još izbrusio. A scena je potpuno osvježena. S pozornicom kulisama. I to je Bruceov ‘playground’. Figura s karizmom koja je doista esencijalna i jedinstvena. Tu je kod kuće. Uz odličnu izvedbu, opet je zadivio manifestacijom naboja i energije kojom je punio srca 60.000 glava mnoštva. Nevjerojatna energija kojom je bend dizao mase automatski je izazivala naježenost! I da. To je vrijedilo i za nas koji smo stajali kojih 400 m od pozornice. I uživali. Sve je pjevalo. Naprijed, straga, lijevo i desno. Ruke u zraku. Priznajem. Čak i više nego na prošloj turneji. Solaže u točku. Sva tri gitarista. A Bruce ostaje pobalin i kad je riječ o dežurnom brbljavcu. Na prvo ‘Oh’ publike tijekom The Trooper, bacio je na mase: “Ahhh, you are useless!” Tipičan Bruce. Tako mora biti i tako neka ostane.
Koncert je paklenski brzo prošao. Bend je predstavio dva Eddieja. Prvi je upao na pozornicu tijekom Killers, drugi tijekom The Trooper, gdje Dickinson nije zaboravio mahnuti publici ni češkom zastavom. Treći je obično onaj tijekom završne Iron Maiden, koji je na novoj turneji zamijenio Eddie-poprsje s izuzetnim 3D efektom na divovskom platnu u pozadini, koje je trenutačno doista djelovalo kao gigantska struktura izrađena u zlatnim (analognim) vremenima. No, tijekom Iron Maiden bend je kiksnuo. Doista jedini kiks cijele večeri, koji je malo smetao. Kad je Bruce krenuo pjevati prvu strofu, Maiden su se malo raspali (razmak između fraziranja i ritma), ali je Dawson brzom korekcijom na prijelazu u refren vratio ekipu na svoje mjesto.
Dodatak je donio Aces High i s njim zajedno polovicu cijelog albuma Powerslave, koji su Maiden odsvirali te večeri. Jedina točka koja je Dickinsona malo namučila. Nedostajući i obvezni Fear of The Dark također je donio jedan od očekivanih vrhunaca, a za rep finala? Napokon prva i jedina klasika sa “Somewehere In Time” – Wasted Years! “No Prayer For The Dying” potpuno ignoriran, no nitko si to nije pretjerano uzimao k srcu. Barem Eddie sa službenih turnejskih plakata podsjeća kao da potječe iz razdoblja maloprije spomenutog albuma.
Suma sumarum. Maiden na pozornicama 2025. uživo? Nisam mislio da ću sljedeći zaključak zapisati i nakon 30 godina otkako sam prvi put gledao ovaj bend uživo (bio je prosinac 1995. i Beč – još s Blazeom u postavi). Odlazak na koncert i dalje ostaje obveza. Pogotovo za sve koji benda još nisu doživjeli uživo. Definitivna obveza. Pogotovo s trenutačnim repertoarom. Čak i ako si na Maiden koncertu prvi put i dogodi se da ćeš ujedno biti i posljednji put, možeš pričati unucima o Iron Maiden koncertu koji si uhvatio u idealnom trenutku. Bend i dalje krasi odlična izvedbena forma. Zvuk popeglan. Scenografija sa svom navlakom i efektima izvanredna! Moguće je da je ova turneja posljednja Maiden turneja, iako je Bruce na kraju rekao: “Hvala Prag, vidimo se uskoro!” Hjammm, dečki će zakoračiti u sedamdesete za dvije, tri godine. Toga se treba biti svjestan. A godine lete brzo.
Tekst: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Edita Klemen
Halestorm – setlista:
1. Fallen Star
2. I Miss the Misery
3. Love Bites (So Do I)
4. WATCH OUT!
5. Darkness Always Wins
6. Familiar Taste of Poison (samo prva strofa i refren)
7. Rain Your Blood on Me
8. Drum Solo
9. Freak Like Me
10. I Get Off
11. Everest
Iron Maiden – setlista:
1. The Ides of March (snimljeni uvod)
2. Murders in the Rue Morgue
3. Wrathchild
4. Killers
5. Phantom of the Opera
6. The Number of the Beast
7. The Clairvoyant
8. Powerslave
9. 2 Minutes to Midnight
10. Rime of the Ancient Mariner
11. Run to the Hills
12. Seventh Son of a Seventh Son
13. The Trooper
14. Hallowed Be Thy Name
15. Iron Maiden
—dodatak—
16. Churchill’s Speech (snimljeni uvod)
17. Aces High
18. Fear of the Dark
19. Wasted Years
