Izdavač: GEP Records
Datum izlaska: 28. 3. 2025.
Produkcija: Michael Holmes
Trajanje albuma: 53.08 min
Žanr: Progressive Rock
Ocjena: 10/10
IQ, prvaci britanskog neo-progrock pokreta, ponovno su s nama s novim studijskim albumom naslovljenim “Dominion”. Naslov, koji kao da u sebi nosi konceptualni začin, odnosi se na vječne teme o nemilosrdnom protjecanju vremena, starenju, smrti i goruće pitanje kojim se bave sve svjetske religije: je li fizičkom smrću doista sve gotovo ili se ‘s druge strane’ možda otvara prilika za novi početak. IQ su se s ovakvim dubokim temama hvatali u koštac već na prijašnjim albumima poput “The Wake” (1985) i “Ever” (1993), koji spadaju među njihova najcjenjenija ostvarenja.
I “Dominion” je, u skladu s njihovom tradicijom, vrlo ambiciozan album, koji donosi nekoliko (pozitivnih) iznenađenja i hrabrih eksperimenata, jer od svih IQ albuma, osim ako se računaju oba komercijalno usmjerena albuma s kraja osamdesetih, sadrži najmanje utjecaja Genesisa iz ere Petera Gabriela/Stevea Hacketta. Takvi su utjecaji pratili IQ praktički od početaka i kroz lavovski dio karijere, ponajviše zahvaljujući vokalnoj srodnosti Petera Nichollsa s prethodno spomenutim Gabrielom te veličanstvenim, često epskim simfonijskim aranžmanima na klavijaturama, iako su neo-progrock veterani, zahvaljujući Mikeu Holmesu, obično uvijek imali nešto udarniju ponudu gitarskih dionica u odnosu na svoje uzore.
Unatoč tome što Nichollsova boja glasa, kao i uvijek, nepogrešivo podsjeća na Gabriela, “Dominion” donosi iznenađujući otklon od utjecaja Genesisa i veće koketiranje s utjecajima skupine Yes (pritom se naravno misli na klasične Yes iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća), osobito među instrumentalnim dionicama, što će iznenaditi popriličan broj fanova. Posljedica toga je i da je “Dominion” ambijentalno nešto ‘svjetliji’ album u usporedbi s tradicionalno mračnim albumima na koje smo od IQ navikli prvenstveno u prva dva desetljeća novog stoljeća. To ne znači da pojedine skladbe, tu i tamo, ne sadrže mračne i melankolične trenutke, ali kao cjelina “Dominion” je jedan od najoptimističnije usmjerenih albuma u dosadašnjoj karijeri engleskih neo-prog majstora.
“Dominion” sadrži ‘samo’ pet skladbi, ali otvara se s više od 22 minute dugim epom “The Unknown Door”, koji se bez zadrške može svrstati među najbolje ‘superepove’ u povijesti ove skupine. Osim razmišljanja o mogućem ‘novom početku’ nakon fizičke smrti, ovo remek-djelo nosi uvijek aktualnu antiratnu poruku. Nakon veličanstvene, simfonijske uvertire, popraćene arhivskim radijskim snimkama iz razdoblja početka Drugog svjetskog rata, upada neobično spokojan, ali istodobno tradicionalno melankoličan Nichollsov vokal, koji nas poziva na pravu glazbenu pustolovinu između vrata života i smrti.
Briljantan prijelaz u eklektičnu sekciju s većim naglaskom na moćne gitarske dionice i šarolikom ponudom klavijaturskih ‘paleta’ u tren će razveseliti sve dugogodišnje fanove. IQ su oduvijek bili majstori dramatičnog stupnjevanja atmosfere i ovaj put su ostali vjerni svojoj tradiciji; skladba iz minute u minutu postaje sve dramatičnija dok ne dosegne klimaks prijelazom u mirniju, akustično usmjerenu instrumentalnu sekciju, koja će, barem u ambijentalnom smislu, nekoga možda podsjetiti i na neka ostvarenja skupine Porcupine Tree. To traje tek kratko, jer ponovnim upadom Nichollsova vokala i šuštavih orgulja stvaraju izrazito mračnu atmosferu. Naravno, ne manjkaju ni povremena Holmesova solistička majstorstva na gitari, koja su na IQ epovima već gotovo samorazumljiva. Završni, ‘izlazni’ dio jedan je od najveličanstvenijih i najuspjelijih u dosadašnjoj karijeri neo-prog korjenjaka te pravi melem za dušu.
Akustično usmjerena balada “One Of Us” u velikom je kontrastu s prethodnom epskom poslasticom, jer traje samo dobre tri minute. Unatoč kratkoj duljini, barem za uobičajene IQ prilike, ne radi se o nekakvom ‘punilu’, nego o jednom od najugodnijih trenutaka na albumu s blagim folk prizvukom. Ovdje su utjecaji Yes prvi put na albumu otvoreno prisutni, jer Holmesove dionice na akustičnoj gitari ovaj put više slijede gitarsku školu Stevea Howea nego Stevea Hacketta. “No Dominion”, koja dotiče temu žaljenja zbog smrti voljene osobe te nosi poruku da smrt ipak nema monopol nad završetkom ljudskog života (naslov i središnja poruka ovog albuma), jedno je od najljepših i najdubljih ostvarenja u povijesti ove skupine.
“Far From Home” je 12-minutni ‘mini’ ep i najudarnija skladba na albumu, koja će razveseliti sve ljubitelje mračnih IQ, jer njezin ambijent povremeno podsjeća na glazbenu podlogu iz nekog srhovitog filma. Ovdje posebno spominjanje zaslužuje klavijaturist Neil Durant, koji si ovaj put priušti više solističkih odmaka te oduševljava još šarolikijom ponudom eklektičnih simfonijskih aranžmana nego inače. Album se zaključuje izrazito optimističnim i pozitivističkim “Never Land”, koja je istodobno najmelankoličnija i najljepša skladba na “Dominion”. Dok je slušaš, čini se kao da se razilaze tamni oblaci i da odjednom kroz nebo sine sunce. Atmosfera i poruka ove skladbe pomalo podsjećaju na Pink Floyd klasik “High Hopes”, iako se radi o ostvarenju s potpuno drugačijim aranžmanima i ritmičkom strukturom. Kad slušatelj već pomisli da se skladba iznenada završila, slijedi neočekivan prijelaz u epsku sekciju s veličanstvenim simfonijskim aranžmanima te još jedan izniman Nichollsov pjevački nastup. Bolji završetak albuma teško je zamisliti.
IQ i nakon izlaska “Dominion” ostaju velesila neo-progrock pokreta. Novi album je remek-djelo od prve do zadnje sekunde i jedan je od onih koji ti zbog svoje kompleksnosti i dubine pojedinih poruka pri svakom novom slušanju otkriju novu, prije previđenu zvučnu pojedinost. IQ su nas u posljednja tri desetljeća dodatno razmazili, pa od njih, nakon Nichollsova povratka početkom devedesetih i za njihovu karijeru prijelomnih albuma “Ever” i “Subterranea” (1997), uvijek očekujemo novo remek-djelo. Upravo zato doista nije nikakvo iznenađenje da je i “Dominion” u potpunosti dosegnuo (a za mnoge i premašio) visoka očekivanja. Istina, za izlazak novog albuma trebaju sve duže razdoblje (ovaj put trebalo im je šest godina), ali to im se i bogato isplati, jer su stvorili jedan od najboljih progrock albuma u 2025. godini.
Autor: Peter “Dr. ProgRock” Podbrežnik
Popis skladbi:
1. The Unknown Door (22:33)
2. One of Us (3:10)
3. No Dominion (6:25)
4. Far from Here (12:44)
5. Never Land (8:16)
Postava:
Peter Nicholls – vokal, prateći vokal
Michael Holmes – gitara
Neil Durant – klavijature
Tim Esau – bas gitara, bas pedala
Paul Cook – bubnjevi, udaraljke
