Svemirski potop Istre uz The Sisters Of Mercy i The Godfathers u utrobi rimskog kamenoloma (2025)
The Sisters Of Mercy / The Godfathers
subota, 26. 7. 2025
Vinkuran (Medulin, Pula) / Cave Romane / Hrvatska
Srpanj 2025.! Naša regija doslovno puca od koncerata! Puno je termina koji se preklapaju i odlučivanja kome ćeš dati prednost. Tu su festivali, kao i uvijek, a uz to i niz samostalnih koncerata, organiziranih uglavnom na otvorenim prostorima. Zapravo ništa novo, pa ipak! Kad se u posljednjoj dekadi ovogodišnjeg srpnja na scenu useli dugotrajna vremenska nevolja, s neprestanim kišama i olujama koje nas nemilosrdno ne puštaju, čovjeka počne hvatati malodušnost jer ovaj put kao da tome nema kraja! Tek što smo u noći s 25. 7. na 26. 7. stigli iz pljuskova na austrijskoj Koruškoj, gdje smo prisustvovali ponovnom susretu s rock legendama Uriah Heep, Bonnie Tyler i Nazareth, već smo osuđeni na novu porciju atmosferske vode!
No sjećanje na onaj davni, ako ne i prastari 11. 3. 1991. i nezaboravan koncert kultnih gothic rock i post-punkera The Sisters Of Mercy u ljubljanskoj Hali Tivoli naprosto je prejako da bi se mnogo premišljalo o tome hoćeš li u subotu 26. 7. otići na jug Istre, točnije u mjesto Vinkuran kraj Medulina, poznato po tome što su tamo rimski robovi klesali kamene blokove za gradnju pulske Arene. Viziju apokalipse, koju obavijaju visoke stijene starog kamenoloma, nečujno jecanje i kricanje vječno lutajućih duša koje kroz stoljeća nitko ne odriješi, u svoj toj mračnoj mučnini vibracija pojačava još jedna serija olujnih pljuskova u koju smo se sa sjevera zaletjeli ravno na glavu. Ravno u Cave Romane na koncert dvaju odličnih, recimo slobodno kultnih sastava alternativnorockovskog predznaka. Zapravo je to bila jedinstvena kombinacija. The Godfathers – razbarušeni punk rock’n’roll, a nakon njih druženje s jednim od pionirskih post punk sastava osamdesetih – nezaboravnim The Sisters Of Mercy, koji su svojom ostavštinom i likom drastično utjecali i na kasniji procvat gothic rocka, pa i industriala. Kombinacija dvaju posve različitih, ali legendarnih skupina!
Da stvari nisu otišle po zlu, možemo zahvaliti spretnosti organizatora koncerta, koji je žurno namaknuo golem šator pod koji se natrpala nekoliko stotina glava velika masa! Recimo okvirno negdje između 600 i 700 prisutnih! Program je tekao prema rasporedu! U pola devet navečer na pozornicu su izašli The Godfathers. Neuništiva britanska punk rock utvrda, predvođena vrlo karizmatičnim vokalistom Peterom Coyneom, koji i u zrelim godinama zvjerski grmi svojim vokalnim podsmijehom kroz propovijed zasoljenu sarkazmom i cinizmom tipičnog britanskog humora. Peter Coyne i tri suborca, a to su bubnjar Billy Duncanson, gitarist Paul Humphreys i basist Jon Prestley, stoga nisu gubili vrijeme i valjali su pjesmu za pjesmom u trajanju od oko 50 minuta. Bend je tresao kamenolom i držao publiku na oprezu kroz lavinsko nizanje klasika iz svog repertoara, među kojima su se našle: This is War, OCD, If I Only Had Time, Cause I Said So, Walking Talking Johnny Cash Blues, a u drugoj polovici slijedile su I Can’t Sleep Tonight (Coyne je rekao da je skupina posvećuje legendarnim Ramones), Hup 2 3 4 (Coyne je tu potaknuo publiku da pjeva refren što glasnije), pa Love Is Dead i I Want Everything! Nije izostala ni I Am Not Your Slave s posljednjeg i još uvijek aktualnog, devetog studijskog albuma “Alfa, Beta, Gamma, Delta” (2022).
Sve do finala The Godfathers, koji su u ožujku ove godine već jednom nastupili u Hrvatskoj (bio je to Zagreb), potvrdili su i ovim nastupom da je riječ o briljantnom koncertnom izvođaču kojeg na pozornici ne zaustavlja ništa i koji uvijek isporuči iznimno uvjerljiv nastup. Prava punkerska narav rock’n’roll vožnje s frizurom zvučno ‘srušene’ garažnosti okrunila je činjenicu da su The Godfathers vrlo rutiniran i iskusan bend, kojeg krasi srčani motor neukroćenog karizmatizma! Za savršenstvo detonacije njihova nastupa u završnici se pobrinula još i Birth, School, Work, Death, koju poznaju svi! Coyne nije skrivao oduševljenje reakcijama publike, koja je tijekom koncerta posve zaboravila na pljuskanje s neba, potpuno se prepustila energiji skupine i brinula se za izvrsnost povratnih reakcija. Pjevač je to spoznaju popratio komentarom: “Fuck the rain! We love you, you crazy Croatians!”
Kao da je nebo uslišalo Coynea, nakon nastupa The Godfathers intenzitet pljuska donekle je popustio. Kiša je svakako ostala, ali na ‘podnošljivijoj’ razini! The Sisters Of Mercy tako su stupili na prizor. Kvartetu je ambijent Cave Romane doista skrojen po mjeri. S obzirom na stas, glazbenu iskaznicu i identitet, to definitivno stoji. Kao i uvijek – obilno zadimljena pozornica s rasvjetom strogo usmjerenom u leđa nastupajućih! Oba gitarista – Ben Christo (slijeva) i Kai (zdesna) zauzimaju položaje u prednjem planu, u pozadini je besmrtni Doktor Avalanche, koji pokreće cijelu ritmičku strukturu i kulisu programskog uzorkovanja! Na sredini se pojavi poznata figura. Svi je čekamo. Glavni među svima! Andrew Eldritch. U karakterističnoj pozi, lagano pogrbljen, uz karakteristične geste, obvezno i sa sunčanim naočalama. Odjeven u neku vrstu bijele tunike s rupičastim uzorcima, koju bi mu davno nekoć mogla ispleti mama ili baka, Andrew se tijekom koncerta sporim koracima kretao čas slijeva nadesno, čas obrnuto. Više puta pristupio je objema gitaristima, koji su odradili lavovski dio posla pokrivajući više dionice. Treba dodati da je Andrew vokalno u zrelim godinama prilično oslabio pa stoga izvodi samo niže i srednje dionice, no i tu se osjeti da čovjeku češće nedostaje neki dodatni kompresorski udarac daha iz pluća. Je pak s njim na većem dijelu koncerta nerazdvojna prijateljica cigareta. Čovjeka ne vidiš kako povlači dim, ali tinjajuća cigareta među njegovim prstima ostaje rekvizit obveznog scenskog inventara svakog pravog koncerta The Sisters Of Mercy.
Publika je stvarno odradila lavovski dio svega. Uz ‘sjajno’ lošu vremensku sliku, zbog koje ti padaju na pamet svakakve stvari i češće se uhvatiš u negativizmu vlastitog pesimizma, publika je doista blistala. Slično kao jedan od reflektora koji je poput užarene kugle bio usmjeren na zid fantastične pozadinske kulise, koju su tvorile stijene rimskog kamenoloma. Privrženici skupine stigli su ne samo iz Hrvatske, dosta je bilo Slovenaca (nikakva vijest dana, zar ne?), a i nekoliko nezaobilaznih Talijana pa čak i Austrijanaca. Većina abrahamovaca, koji ipak nisu zaboravili pjesme svoje mladosti. Publika je glasno sudjelovala i bučno reagirala na baš sve poticaje s pozornice. Svoje je dodala i serija mladenki našminkanih u gotički kič u prvim redovima, koje su raznim manevrima uporno tražile pažnju s pozornice! Kemija je bila odlična. I ta pozitivna narav nadvladala je sve! Čak i svu zbrku lutajućih duša uhvaćenih u vrtlog za njih zasigurno neuobičajenog koncertnog kaosa!
Zvuk vrlo dobar! Bend odlično uigran. A bubnjar? Ne može pogriješiti jer ga nema – ako smijem dopustiti malo sarkazma? Christo, koji kruh zarađuje kod Eldritcha već gotovo 20 godina, i japanski multiinstrumentalist Kai briljirali su u svojoj preciznosti na gitarama (Kai je dvaput zgrabio i 12-žičanu akustičnu gitaru), dok su povremeno posegnuli i za bas gitarom. Uz čvrst ritmički oslonac i zagrljaj valovitih klavijatura ekipa je izgradila nekakvu hipnotičku atmosferu koja te usisava u mračne, slatko-gorke dubine jedinstvenosti lika i djela ove legendarne skupine. The Sisters of Mercy ostaju u svemu svoj unikum kojem dokazivanje ne treba! Propovijed karizmatičnog Eldritcha održava vrhunsku živost scenskog teatra, koji i dalje u svemu uvjerava, pa i dirne! Relikt davnih vremena, koji od komercijalnog uspjeha pionirskih dana karijere do danas još nije ispucao sve životne metke.
Krila lude publike, koja je preko sat i pol nosila kvartet na rukama, dakle su pridonijela biti ovog nezaboravnog događaja! Taj je uz spretne manevre koncertne organizacije dakle u potpunosti uspio, a nećemo ga zaboraviti do kraja života. Ne samo zbog osude na ‘do gole kože mokro uživanje’, kojoj smo bili izloženi druženjem s dvama kultnim sastavima, nego i zbog ostalog spleta okolnosti koji su pojačali osjećaj apokaliptičnosti ovog dana. No, oluja i munje ipak su ostale. Dugo u noć. Svijetlile su nam još dugo nakon koncerta, dok smo se već vraćali prema slovenskoj granici.
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Autor: Edita Klemen & Aleš Podbrežnik
The Sisters Of Mercy – setlista:
1. Doctor Jeep / Detonation Boulevard
2. Play Video Don’t Drive on Ice
3. Ribbons
4. Alice
5. Crash and Burn
6. Summer
7. Giving Ground (orig. The Sisterhood)
8. I Will Call You
9. Marian
10. Quantum Baby
11. Eyes of Caligula
12. More
13. But Genevieve
14. I Was Wrong
15. Here
16. When I’m on Fire
17. On the Beach
18. Temple of Love
—dodatak—
19. Never Land (A Fragment)
20. Lucretia My Reflection
21. This Corrosion
